[TOBOGAN ZA MISLI]
želim
tobogan za misli
koje su važne i značajne za neki trenutak,
vrijeme ili priču,
da posve refleksno kliznu
u odjeljak za pamćenje
istog trena kad na neki način postanu bitne
da su uhvaćene u prolaznosti i sigurne od omaške zaborava
dok dalje nastavljaju svojim vremenom
čija je najmanja jedinica titraj
kazaljki ručnog sata jer su međusobno zapletene
u zaustavljenu sekundu
čiji se otkucaji ponavljaju ali se sadržaj mijenja,
i ne mogu se pouzdati u vlastiti doživljaj stvarnosti koju bih pamtila
jer nemam dokaze da se slika pred mojim očima mijenja
a osjećam kako vrijeme prolazi,
iako sjene na licima zidnih satova imaju izraz nepomičnosti
i sunce ih baca na lica prolaznika,
ja se neprestano budim iznova i iznenadno
čekajući jutro koje je možda već prošlo
poluotvorenih očiju
pomičem vrijeme budilnika sve do krutosti elasticiteta
napuklih kapaka ostajem bez izbora
svakog dana