let u boji naopačke

'Welcome to Taiwan' - Pristina lokalna?












rodila sam se
sa snom o
ruksaku na leđima
u kojem bih
nosila svoj svijet
sažet
svugdje sa sobom,
kao da sam
puž iz prošlog života
reinkarniran
u ovom tijelu
predimenzioniranih ticala
kojim si okrznem bedra
svakim korakom
u neprestanom pokretu
stopalima
maznim koracima žene
utrljavam se u tlo
i vodim ljubav sa zemljom
kao melodija prepuna žudnje
obvijam ju neopipljivim dodirima
dok ne osjetim
titranje planeta
kako se uspinje uz bedro
na bokovima
ruke su koje vode
do orgazmičke eksplozije
trajanja
besciljnog kretanja
svijetom

sa kojim se neprestano susrećeš
ali ga ne prepoznaješ uvijek istog
koliko nestalno lice ima,
ali ne očekujući ništa od njega
smiješiš se jutranje sneno
i pokazuješ svoja stopala
kojima hodaš
bosonoga
na njima kao mozik
tragovi boje svake zemlje
koju sam ugazila,


ili se ja bar tako nadam da jest tako.
jer snovi se tako rijetko ponavljaju.


10.12.2006. nedjelja

- Gukni golube (5) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>