što sam sve htjela nabirem u prostore između sada i nikad drugo, sakupljam trenutke koji nikada nisu postali vrijeme, kao bahati kolekcionar svjesnosti na zidovima nadolazećeg iscrtavam sve snove zaustavljene na unutarnjoj strani kapaka prije stvarnosti, mirise livada kojima sam željela trčati bez spoticanja prašine cesta podignute koracima u nepoznatom smjeru kruga leđa lagana pod rancem ničega što trebam neograničenost daljina nesputanost tijela kao herbarij dehidriranih snova ukoričen između prije i poslije sakupljam trenutke čije je vrijeme prošlo jednostavno i naizgled neprimjetno kao neka noć u jutro ili neki dan u sumrak, kao zrnca pijeska istekla kroz grlo pješčanog sata kao gravitacija na djelu, nezapisani zakon o nepovratnosti propuštenog uopće ili ponovo, nadalje ostaje samo sanjarenje lišeno ničeg osim sna o stvarnosti, ničeg osim nade sve što sam čekajući htjela između prije i poslije spavanje je u slikama. |