let u boji naopačke

manifestacije rane socijalizacije u kasnijoj dobi












sve je bilo niz slučajnosti koji se pretvorio u rutinu,
i kada god to pokušam svesti na zajednički nazivnik uvijek dobijam = 'nepomirljive razlike',
koje onda istinski razumijem bolje kao pojam, ali ga ne mogu potkrijepiti činjeničnim opisima ili statističkim podacima
već samo gomilama neiživljenih emocija
kao tempirana bomba
već danima hodam neoprane kose i uglavnom me ni ne smeta
jer zaokupljena sam nastojanjem da shvatim nesklad između vlastitih tijela i uma
te količinu samovolje koja se u meni zbiva samovoljno,
a ja kao da sve manje dajem i sve manje zadržavam,
mora da sve manje imam
sebe ili se na raspolaganju ikome,
ali zatvaram oči pred očitostima i u sjećanju ih param u flasheve nespojivih rubova,
imitiram osjećaj da sam svjesna kako se moram malo potražiti ovih dana,
iako u stvarnosti nisam uopće sigurna gdje bih sve mogla dospjeti između ekstrema odsutnog ignoriranja, prkosnog kontriranja ili bezuvjetnog slaganja
pa se gubim u apstraktnim mogućnostima i ne mogu se zaustaviti sve dok se ne prisilim da odvratim svu pažnju
samo kako bih ostala uopće prisutna na zemlji,
jer to ustvari ono što trebam vježbati u ovom životu,
(!)
ali istina je da sam se toga evo upravo sad sjetila,
stoga to nije isprika već dogmatično obrazloženje zašto nisam prisutna
ponekad ili češće
nadoknađujem se drugdje, dajem više nego što stvarno vrijedi i zauzvrat imam
razlog,
čisto zato što je uvijek dobro imati razlog, a svakako bolje nego ne imati ga.


16.12.2006. subota

- Gukni golube (17) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>