Ja sam tu, kažeš I ja sam, mislim. Sjedimo, Jedno uz drugo Sada i Ovdje Jesmo. Gledamo (u nedodirljive daljine) Šutimo (istinitost istine) Slušamo (mnogoznačnost tišine) Dodirujemo (zrak i kamen) Osjećamo (nešto možda, ništa sigurno) Upoznajemo (tupost nemoći) Razmišljamo (kako da ne mislimo) Jesmo (tu) Sjedimo (jedno uz drugo) Sada (a ne nekad drugo) Ovdje (i nigdje drugo) Svjesni (?) Monumentalan je Ovaj trenutak kada - Jesmo - Sve, Osim trenutka samog, Sve, Osim svemogući. |
SPONTANO TUŽAN TRENUTAK ne znam, Judy, gdje je to preko duge kada gledam uvijek vidim kroz nju nebo izrezano u trake u bojama duge i ništa više ne vidim kada upitaš samo osjetim roj suza kako se ustaje kao kiša koja je zakasnila, a sve se ipak desilo i bez nje |
SUDBINSKE SLUČAJNOSTI Govori mi da Ne smijem više Lagati sama sebi, Iz nekog čudnog razloga Kao da sam voljna poslušati Što ima za reći Taj njen glas, Mazan i topao Ulijeva povjerenje Poput pamtivjek-prijateljstva, I kao opčinjena Slušam kako priča o sebi I onda mi ponavlja Ono o lažima I ja vjerujem, A da ne znam čak ni tko je ona, Tek neki slučajni glas Koji mi pjeva sa radija Dok čekam zeleno svjetlo Životu da se nastavi. |
[the memory parade] podsjećena na mirovitost koju donosi Smrtnost sjećam se da trebam plesati Život razbacati noge i ruke, i cijelo tijelo i cijelu Sebe nadugačko i naširoko i posvuda eksplodirati pluća u Svijet čiji ukus kotrljam pun i okrugao jagodicama jezika Pamtiti dok ga gutam udasima u svaki atom na površini i duboko Osjećati, podjećena na smrtnost sjećam se da trebam živjeti NAVELIKO |
[iskrenost na cijeni] ostavi malo vremena za mene sutra ili danas (dulje ili kraće ne mogu čekati) svakako prije nego se sva boja otkovrčđa bijela kao gusti dim na mramorni pod, (sve je hladije između nas) kao pahulje snijega koje se tope u svim dlanovima normalne fizikalne temperature (postaju voda) njoj uvijek zaboraviš kako se topi, - meni nikad, (možda biram) ja sam kao snijeg kojem su te učili u školi hladan zimski i djevičanski neizjašnjen, baš kako su te učili u školi (prepoznaješ li me drugačije?) ja sam tvoj magenetizam inercije, suprotan pol i dovoljno dalek i tu samo radi ravnoteže ([među zvijezdama] ničeg drugog) dok se more propinje što osjećaš, (osjećaš li kako tonem nasuprot tebe?) |
[heureka] a možda bih i ja mogla više izlaziti u susret, nego samo čekati da mi se izađe da, možda bih i ja mogla uložiti truda nego samo očekivati trud sad - možda bih i ja mogla živjeti život nego samo pozorno pratiti gle stvarno, mogla bi! |
[duality] bol je nestala u obliku dima koji je kroz prozor izašao u noć, polupraznu i tamnomodru od mraka boje prozračnosti koji se nadvio iznad sirovosvilenih oblaka, na mom jastuku čekali su neki snovi ispod kapaka nebo je bilo posve drugačije |
[smrtnici] da smo lagani da smo neopterećeni da smo bliski da smo čvrsti da smo oprostivi da smo srčani da smo lepršavi da smo što želimo da smo što volimo da smo što jesmo dok živimo da nam je lijepo. 03.11.2006. |
Akrobatska Fiksacija
Moje su oči brda koja rastu u planine, Između misli i riječi kojima ih pričam One su kanjoni rijeka podivljalih u poplavu, I malo tko razumije kojem to moru idu, I ja sama robujem znatiželji pitanja (i vremenu) U iščekivanju bljeska spoznaje uvijek se pitam Zašto su moje oči baš tako plavo-sive (a ne nekako drugačije) Kao more raspeto između oluje i bonace Prelijevaju se preko horizonta Iza kojeg mi se skrivaš Dok između treptaja pamtim kako smo ga davno Zamišljali kao žicu obvijenu oko svijeta U kojem smo samo akrobati među vrhovima planina, Moje oči su brda koja pamte kao planine, Zagubljene u oblacima rukama se za horizont drže, Jagodice njihovih dodira cure preko, Traže te. (žele i trebaju) |
Koliko bi godina Izbrojala svjetlost svijeća Prije neki dan, Ne pamtim Koliko bi sjećanja Više ili manje postojalo Da je bilo danas, Ne brojim Koliko bi Tko zna koga i čega Da nije bilo trinaestog septembra Koliko bi, Tko zna? Ne ja, Ja samo pitam. I samo te nedostajem, Uvijek i bez obzira. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.