Akrobatska Fiksacija
Moje su oči brda koja rastu u planine, Između misli i riječi kojima ih pričam One su kanjoni rijeka podivljalih u poplavu, I malo tko razumije kojem to moru idu, I ja sama robujem znatiželji pitanja (i vremenu) U iščekivanju bljeska spoznaje uvijek se pitam Zašto su moje oči baš tako plavo-sive (a ne nekako drugačije) Kao more raspeto između oluje i bonace Prelijevaju se preko horizonta Iza kojeg mi se skrivaš Dok između treptaja pamtim kako smo ga davno Zamišljali kao žicu obvijenu oko svijeta U kojem smo samo akrobati među vrhovima planina, Moje oči su brda koja pamte kao planine, Zagubljene u oblacima rukama se za horizont drže, Jagodice njihovih dodira cure preko, Traže te. (žele i trebaju) |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.