SUDBINSKE SLUČAJNOSTI Govori mi da Ne smijem više Lagati sama sebi, Iz nekog čudnog razloga Kao da sam voljna poslušati Što ima za reći Taj njen glas, Mazan i topao Ulijeva povjerenje Poput pamtivjek-prijateljstva, I kao opčinjena Slušam kako priča o sebi I onda mi ponavlja Ono o lažima I ja vjerujem, A da ne znam čak ni tko je ona, Tek neki slučajni glas Koji mi pjeva sa radija Dok čekam zeleno svjetlo Životu da se nastavi. |