ekspedicija predromanika
|
čovjek koji je brao maslačake prošao je pored nas, koraka skližućih na površini zubatog sunca kroz polja kaktusa i paprati uhvaćeni trenuci raspršenog proljeća, bojama i mirisom čistog nesvakidašnjega, intimno prepleteni u kretanju, kapima rose skrivenim u tkanju poslije dirali smo granje još kasno u noć, vodeći ljubav sa cijelim svijetom istovremeno, veliki iznad sebe, glava čistih iznad poda koji je mirisao na kamilicu. To što je nešto besmisleno, ne znači da se nije dogodilo. Još uvijek ne shvaćam kako ograničeno shvaćanje može pomoći. |
ponekad samo treba da znam...
ne, ne ljutim se. žao mi je. a na svijetu je malo stvari koje prezirem koliko žaljenje. i od nemira, korakom odvajam mir kamena u talasanje, sad daleko sam od istine, putem, krhotine bonace slažu kristale soli u oblike, lomi se svjetlo u mrak, na provi, prsti daljine pletu morske trave u pletenice, pokraj tvoje kuće, nesputane, viore samo vlati neuhvaćene kose, sloboda vadi svoja zapletena sidra, i reže osjećaj kroz noć. ali ne, ne ljutim se. žao mi je, što uvijek će biti sjever - jug, i sve tropske oluje, samo izgubljene tamo negdje između nas. |
the tunnel of earthly delights
temeljima demokratske Atene prolazili smo neobično rano u nedoumično petak veče, propitkivali znatiželjno prolaznike o nasumce izabranim relativno relevantnim temama, kako su nam savjetovali mudraci na ulici, mudri od prešanih koža i bijelih brada, a mi, mi smo bili sjajni i puni energije, baš kao da smo korisni članovi društva koji misle o važnosti razvoja društvene svijesti kroz nesputane diskusije i glad za znanjem, o neophodnosti vode, vitamina i zdrave prehrane, o beskompromisnoj odgovornosti prema budućim naraštajima, a ne samo vlastitim tijelima, za razliku od desničarskih opcija koje misle baš obratno, zato se uvijek sudaramo u klupama petka uveče, dok polumrakom tražimo rudimente instinkta nomada sakupljača da nas podsjete na nepotrebitost, mobilnost, i neophodno očuvanje integriteta - posebice autohtonih kulturnih obrazaca, kao što je kafenisanje, jer važno je biti trezveno hrabar kad kucaš na velika vrata sobe za popravke, tamo će promućkati naš genski koktel, kao dvije pole kartaškog špila smješati neko nepredvidljivo iznenađenje, cross over, make over, petkom uveče, ako nas ne pojedu proročice ptice sa krunom od lonca na pijedestalu zlatnih jaja, baš kao njam!, možda potraje i Tri dana od samog početka do samog kraja, možda baš tako stignemo do Irana, to je posve moderna islamska država, tamo su svi mladi i ludi za Coehlom, eto vidiš, možda baš tamo vode ovi crni tuneli koji se ne boje svjetla. |
šutljiva
premalo je ostalo potrebnog između zareza, čini se dovoljno nizati niske bez konca, i ne pričati o tome, tišina prešutat će uzdahe, kao majka s usanama opet stisnutim u liniju skoro osmjeha, za upornost kojom učiš iste pogreške, i ne pričaš o tome, kako već poznaješ ukočene podrume i zaleđene krošnje u kojima ptice ušuškanog pjeva planiraju bijeg u sunce, i ne pričaju o tome, kako ti noću vide oči dok im kradomice skidaju krila, dišući nečujno da ne poremete zimu na djelu, one sanjaju da lete, i ne govore o tome, dok budne uredno klize od perle do perle, od zapete do zapete, sve do kraja balade, i šute o tome kako bez glasa obaram pogled kad srećem neke porculanske dileme i neke druge. It's so simple to be wise. Just think of something stupid to say and then don't say it. Sam Levenson |
SERENDIPITY
riječi, samo su posložena slova kako i oblutci samo su posložena plaža koju svakoga trena mijenja val. ser·en·dip·i·ty (srn-dp-t), n. pl. ser·en·dip·i·ties 1. The faculty of making fortunate discoveries by accident. 2. The fact or occurrence of such discoveries. 3. An instance of making such a discovery. [From the characters in the Persian fairy tale The Three Princes of Serendip, who made such discoveries, from Persian Sarandp, Sri Lanka, from Arabic sarandb.] |
vrtuljak stvarnosti
budim se, tragovi noćašnjih želja negdje oko pleksusa petlje kao klupka struna početka nekog dana, danas slučajno ponedjeljka budim se, marioneta na tonovima alarma stopalima kermičke hladnoće plešem putokazima posivjelih fuga do vruće kafe nekog jutra, danas slučajno ponedjeljka budim se, tragovi noćašnjih želja na dnu šalice ostat će suhi iza zaključanih vrata, čekati povratak iz još nekog dana, danas slučajno ponedjeljka kao i jučer kao i sutra posve moderan rutinski slučaj moja žudnja živi na mrak. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.