temeljima demokratske Atene
prolazili smo neobično rano
u nedoumično petak veče,
propitkivali znatiželjno prolaznike
o nasumce izabranim relativno relevantnim temama,
kako su nam savjetovali
mudraci na ulici,
mudri od prešanih koža i bijelih brada,
a mi,
mi smo bili sjajni i puni energije,
baš kao da smo
korisni članovi društva koji
misle
o važnosti razvoja društvene svijesti kroz nesputane diskusije i glad za znanjem,
o neophodnosti vode, vitamina i zdrave prehrane,
o beskompromisnoj odgovornosti prema budućim naraštajima,
a ne samo vlastitim tijelima,
za razliku od desničarskih opcija koje misle
baš obratno,
zato se uvijek sudaramo u klupama
petka uveče,
dok polumrakom tražimo
rudimente instinkta nomada sakupljača da nas podsjete na
nepotrebitost,
mobilnost,
i neophodno očuvanje integriteta - posebice autohtonih kulturnih obrazaca,
kao što je kafenisanje,
jer važno je biti trezveno hrabar
kad kucaš na velika vrata
sobe za popravke,
tamo će promućkati naš genski koktel,
kao dvije pole kartaškog špila
smješati neko nepredvidljivo iznenađenje,
cross over,
make over,
petkom uveče,
ako nas ne pojedu proročice ptice sa krunom od lonca na pijedestalu zlatnih jaja,
baš kao
njam!,
možda potraje i Tri dana
od samog početka do samog kraja,
možda baš tako stignemo do Irana, to je posve moderna islamska država,
tamo su svi mladi
i ludi za Coehlom,
eto vidiš,
možda baš tamo vode ovi crni tuneli
koji se ne boje svjetla.
Post je objavljen 23.10.2005. u 00:46 sati.