|
čovjek koji je brao maslačake prošao je pored nas, koraka skližućih na površini zubatog sunca kroz polja kaktusa i paprati uhvaćeni trenuci raspršenog proljeća, bojama i mirisom čistog nesvakidašnjega, intimno prepleteni u kretanju, kapima rose skrivenim u tkanju poslije dirali smo granje još kasno u noć, vodeći ljubav sa cijelim svijetom istovremeno, veliki iznad sebe, glava čistih iznad poda koji je mirisao na kamilicu. To što je nešto besmisleno, ne znači da se nije dogodilo. Još uvijek ne shvaćam kako ograničeno shvaćanje može pomoći. |