čovjek koji je brao maslačake
prošao je pored nas, koraka skližućih na površini zubatog sunca
kroz polja kaktusa i paprati
uhvaćeni trenuci raspršenog proljeća,
bojama i mirisom čistog nesvakidašnjega,
intimno prepleteni u kretanju,
kapima rose skrivenim u tkanju
poslije dirali smo granje
još kasno u noć,
vodeći ljubav sa cijelim svijetom istovremeno,
veliki iznad sebe,
glava čistih
iznad poda koji je mirisao na kamilicu.