ne, ne ljutim se. žao mi je. a na svijetu je malo stvari koje prezirem koliko žaljenje. i od nemira, korakom odvajam mir kamena u talasanje, sad daleko sam od istine, putem, krhotine bonace slažu kristale soli u oblike, lomi se svjetlo u mrak, na provi, prsti daljine pletu morske trave u pletenice, pokraj tvoje kuće, nesputane, viore samo vlati neuhvaćene kose, sloboda vadi svoja zapletena sidra, i reže osjećaj kroz noć. ali ne, ne ljutim se. žao mi je, što uvijek će biti sjever - jug, i sve tropske oluje, samo izgubljene tamo negdje između nas. |