let u boji naopačke

ponekad samo treba da znam...
ne,
ne ljutim se.
žao mi je. a na svijetu je
malo stvari
koje prezirem
koliko
žaljenje.


i od nemira,
korakom odvajam
mir kamena
u talasanje,
sad
daleko sam od istine,

putem,
krhotine bonace
slažu kristale soli u oblike,
lomi se svjetlo
u mrak,

na provi,
prsti daljine
pletu morske trave
u pletenice,
pokraj tvoje kuće, nesputane,
viore samo
vlati
neuhvaćene kose,

sloboda
vadi svoja
zapletena sidra,
i reže
osjećaj
kroz noć.

ali ne,
ne ljutim se. žao mi je,
što uvijek će biti
sjever - jug,
i sve tropske oluje,
samo izgubljene
tamo negdje
između nas.


29.10.2005. subota

- Gukni golube (6) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>