Mislim da znam što prolazi kroz moju glavu kada vidim odraz svoga srca u njenim oćima. Vidim kako zbilja možemo biti sretni. I pitam se, možemo li? Ne znam...Moja prošlost je jedan kreten. U biti zbunjeni tinejđer koji u zabludi misli da je ljubav nešto što se traži. Najrađe bi močvaru izbacio iz svoje prošlosti, i nju i sve ljude koje sam upoznao u njoj. Najrađe bi izbrisao Pearl Jam hippi «mi smo bi» djevojke i njihove slatke okice i obleke i crne naočale. Najrađe bi da nitko nikad nije ćuo za mene do trena kada sam saznao da postoji taj cijeli spektar ljudi u ovome gradu koje niti ne znam. Pre kasno sam saznao da nisam «osuđen» na ljude koje ne volim, i da nemogu pobjeći od njih. Radio sam pogreške u svome životu, ali budit se svaki dan nije jedna od njih. I sretan sam. |
|
večeras, kao što seljoberi kažu, je naša fešta i vino se pije i laže selo lažu ljudi i o moj narode za beograd firma krstić i ide se u tvornicu. No prije toga ću se pojaviti GDJE?! je blogersko okupljalište? dajte mi javite zaboga! za koga? Enti ljoobavi! Što je ovo? ne znam što ovo je, ali znam što ovo nije! nije animirani gif! i ovo će vam uskoro uzeti par sekundi zanimacije nakon ćega ćete zaboraviti da ste uopče išta gledali par sekundi... Ali je kewl.  |
|
pošto su igre u zadnje vrijeme in, saudeći po analnoj, eto i mojeg doprinosa Strip Or Die, na zabavniji način probajte preživjeti dovoljno dugo da vidite Lady Luck golu! |
Nakon Enti skrečem na neke više atraktivne teme. Jučer sam bio na premijeri «100 minuta slave» u cinestaru i podsjetio se još jednom zašto zapravo ja mrzim okupljanja. Sa tom silnom količinom ljudi ja sumnjam da su vlasnici cinestara i svi njegovi sponzori bili nezadovoljni pošto nisu uložili puno sa svoje strane osim par metara crvenog tepiha i plavih, statićnih, nasmješenih mažuretkinja, a i za to su dobili odštetu od silne prodaje kokica i kole bez kojih zagarantirano niste mogli gledati film. Ali, na premijere se ne dolazi zbog filma već zbog glumaca i škvadre i puno cerečih plavuša sa 5 fotografa za svaku. Pošto smo se poslje filma premjestila u kasino Vega, fotografija je zasigurno bilo, jer ono što fotografi najbolje znaju je «proizvesti» vijest. No i oni sami se nisu mogli, koliko god vješti, progurati kroz babetine koje su se manifestirale drito iz tramvaja prije nego što su vas lupali laktima da bi došli do mjesta, i sad su nas lupali laktovima da dođu do hrane, i vjerujte mi, više su gladne nego umorne. Toliko gladne da je hrane nestalo prije nego što su progutali prvi zalogaj. No alkohola je bilo, i besplatno, ali htjedoh li kolu morali smo platit, nije mi taj dio jasan ali mora postojati razlog. Prije nego što sam uspio pitat, ugledao sam najslađe biće poslje one djevojke, prijateljice sina od glumice, koja je izlgedala kao Scarlet Johansen (tipfeler?). To najslađe biće bila je prezgodna plavuša koja mi je udjelila liker poput bejliza i nasmješila mi se da nema više čaša.Toliko sam je htjeo poljubiti da sam odvlačio pozornost promatrajući u djevojku koja izlgeda ko Scarlet. Nakon dve čaše tog bejliz likera pokupio sam se i slušao Nirvanu nakon toliko vremena da sam zaboravio lyricse, i sjedio na podu tramvajske stanice dok nisam vidio djevojku koja me pokupila i odvela doma, pa sam i nju htjeo zbarit. Na kraju dana, party bez normalnih down to earth ljudi sa kojim bi odjebao VIPovce i otišao na burek nije party. I kako je majica jednog gledaoca rekla «there's nothing left to fear, but runnig out of beer» |
|
Kada se Entina mama probudila nakon tablete i pola sata sna, nešto joj je falilo. Kroz prozor vidjele su se hiljade malih svijetalca, kao zrikavci na moru, svugjde oko nas. Vidjela je i poledinu sa druge strane prozora i pitala se koliko je vani hladno. Sjetila se kako je bilo toplo kad su krenuli, sunce je lupalo na otoke i zagrijavalo zlatne rubove. Bio je još dan kada su krenuli, i bilo joj je čudno kako se vrijeme brzo spustilo. Njezin sat, poklon njezinog bivšeg muža, bio je upravo par sati unaprijed. Kraj putovanja, pomislila je, je najdepresivniji. Sjetila se što sve mora napraviti kada sleti, i poželila je na tren da se to nikad ne dogodi. Ostati u zraku da kraja njenog života, bez brige na svijetu. U zraku, kao u snovima, smo uvijek nevini. Ali dolje na zemlji, ona je bila daleko od toga. Mogla bi sebe okrivit za što je bilo, no smatrala je da je uredu biti staromodan, i da je njezina odluka bila prava. Na drugu ruku, koja odluka ikad je? Ali mrzila ga je za što joj je napravio. Ona to nije zaslužila. A možda je on učinio pravu stvar? Nikad neće znati, i zato je odlučila mrziti ga. Njezina mama joj je uvijek govorila da je konstantno uzimala lakše solucije iz svega. Nije si dala dovoljno truda. Kada je bila mala, njena mama gurala joj je pred nos hiljade stvari za raditi umjesto nje. «nagrada za sve što sam napravila za tebe» rekla je. Njezin otac nikad nije bio kraj nje. Bila je tužna ostati bez njega. Grižnja savijest uplela joj se u glavu kao brzoširuća paukova mreža. Zahladiolo je. Pokrivać oko njenog tijela nije bio toliko topal koliko je htjela. Kao njen bivši muž. Nije bila sigurna dali je to bilo njeno srce, lupajući na njeni grudi snažno, ili udar kotača aviona na zemlju, i udar realnosti na njeno lice. Taj kotač nosio je cjeli avion. Male stvari su najvažnije. I kada je Entina mama spustila deku na prazno sjedalo kraj nje, shvatila je što joj fali. «gdje mi je dijete?!» «gospođo smirite se, naći ćemo je» «ENTI!» Ljudi su se polako dizali, uzimali stvari, pripremali se, nestajali. Bila je to gužva kakvu još nikad nije vidjela. Svi ti ljudi nisu joj bili poznati. Sve te priče nisu bile njene. Svi ti ljudi ništa joj nisu značili, osim Enti. Enti. Njena jedina kćer. Kada ju je rodila nije znala što bi sa njom. Još tada imala je onaj znatižaljni pogled, upoznavajući se sa svačim oko sebe. Otvorila joj je oći, u i naučila ju gledati na svijet sa druge strane, one diječje. Enti se ćinila tužna kada je još bila beba, da nije mogla pitati što su sve te stvari, i zašto je ona mešu njima? Brzo je naučila pričati. Njene prve rijeći: «mama» i «automobil», i naravno, «što to?»... Tražeči je kroz tu gužvu, shvatila je koliko je voli. Ljudi su uvijek tako razmaženi. Fali im upravo ono što nemaju, i odbijaju upravo ono što imaju. Enti nije bila takva. Kao uvijek, umjesto da ona uči Enti, Enti, je učila nju. Gužva nije nestajala. Ljudi nisu odlazili. Nije se ništa vidjelo. Nije bilo nikakvog zvuka. Njene ruke prolazile su kroz ljude bezoprezno i nepristojno, ali niti jedan uzvik nije dolazio do njenih ušiju. Kroz suze više nije vidjela ništa, samo mrlje i tragove. Nije znala gdje je. Polako, nestala je... «mama?» «...» «mama?» «tko? Molim? Enti!» «ma...» «Enti, moja, najdraža Enti, ljubavi moja» «mam...» «o Enti koliko te volim» «ma...» «o ljubavi moja, više mi nikad to nemoj napaviti» «što?» Suze su joj se slile sa oćiju u upijale se u Entino rame dok su se grlile same u avionu, zadnji ljudi putnici izlazili su van iza njih. Par stjuordesa sretno su ih nagledali sa radosnim licima. «Enti, gjde si otišla?» «rekla sam ti već» «O ljubavi oprosti mi na onome, molim te, volim te» «znala sam da si to napravila slućajno mama, voliš me, i to nikad nebi napravila namjerno» «o ludice moja...» «nisam ja ludice, ja sam Enti» Kada su napokon uzeli svoje stvari i krenuli van, Entina mama se sjetila. «Enti, hoćeš li da odemo upoznati pilota?» «ali mama, nema pilota u avionu, rekla sam ti!» Jedna od stjuordesa nasmješila se. «naravno da ima pilota, u kabini je, nisu još izašli» «kako znate?» «pa oni ostaju duže da zapišu podatke leta, i nitko nije vidio da su izašli» «smijemo li onda upoznati pilota?» «naravno» Kada je stjuordesa otvorila vrata kabine, veliki smješak narasao je na Entinim usnama. Enti je od uvijek htjela upoznati pilota i vidjeti tko vozi avion. Na ovom letu poželjela je i ona biti pilot kad odraste. Nije ni znala da postoji kopilot dok joj mama nije rekla, niti da let voze i pilot i kopilot u isto vrijeme. Ali kada su se vrata kabine otvorila, Entina mama ostala je u šoku skup sa stjuordesom vidjevši da na ovom letu nije bilo nijednog. «mama...nema nikog u kabini» rekla je Enti prije par sati. Nitko joj nije vjerovao... U kabini nije bilo ni jedne...žive...duše. «Enti...» rekla je Entina mama bez daha «molim mama?» «nema nikog u kabini» «ma ne mama» rekla je Enti sa velikim radosnim smješkom «to nije moguće» The End |
|
«gospođo?» «da?» «dali je ovo vaše djete?» «je, što je sada napravila?» «gnjavila je stjuordese» «Enti, što je previše je previše!» «što je previše?» pita Enti «previše!» «čega previše?» «tebe!» «previše je mene?» «da, tebe i tvoga ponašanja! Sjedi ovdje i budi tiha!» «mama ljutiš se na mene?» «da!» «jako?» «da!» «previše?» «da! Pun kufer mi je tvojih pitanja!» «nije, zajedno smo pakirale tvoj kufer i nisam ni jedno pitanje stavila u njega!» «to je izraz!» «tvoj kufer je izraz?» «ne mogu više ovako!» «kako?» «ti sa tvojim silnim pitanjima i izmišljanja!» «nisam ništa izmišljala!» «nisi? A što je onda sa kabinom bez pilota?» «pa bez pilota je» «evo vidiš! Izmišljotina!» «gjde?!» «rekla si izmišljotinu!» «ne, rekla sam 'gdje'» «Enti, zadnji put ti kažem, budi tiha!» «dobro mama, smirila sam se» «nisi!» «jesam!» «Enti, budi tiha!» «opet si to rekla» «što sam opet rekla?» «da budem tiha! Rekla si maloprije da to zadnji put kažeš!» «to je izraz!» «ne, rekla si da je tvoj kufer izraz!» «ETNI! DOSTA MI TE JE! SMIRI SE I ŠUTI!» «ok, koje ću prvo?» «oboje!» «nemogu dvije stvari u isto vrijeme!» «možeš!» «rekla si da ne smijem jesti i prićat u isto vrijeme!» «rekla sam i da šutiš!» «mama toliko toga si mi rekla ja više ne znam što da radim!» «šuti!» Entino lice pocrveni i suze joj se kupe u oćima. «zašto me nevoliš?» pita. «ma volim te samo šuti pobogu!» «po kome?» «ŠUTI!» «ne voliš me» kaže Enti i suze joj se sljevaju po licu. «prestani plakat!» «nemogu!» «prestani me sramotiti!» «ne voliš me» «ŠUTI VIŠE!» «nećuuuuuuuuuuuuuuuuuuu» jaukne Enti «prestani!» «mamaaaaaaaaaaa, eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee» «prestani plakati!» «ne voliš me! Nikad me nisi volila! Nikad mi ne vjeruješ i nedaš mi da radim što hoću! I govoriš mi previše toga ja ne znam što da radim!» «prestani se derati!» «neću!» Entina mama snažno ošamari Enti. Enti ostane tiha u šoku. «od kad smo ušli u avion samo si stvarala probleme!» «...» «i sad sjedi i šuti i ako još jedamput nešto kažeš dobit ćeš još jednu šamarčinu.» «...» Entine oći se zaklope i posljednje suze pobjegnu sa njezinih kapaka. Okreće glavu i gleda ispred sebe u prazni sivi pokrivać sjedala. Svijet postaje mali. Avion postaje zatvor. Zrak postaje tih. Htjela je pobjeći. Dignuti se i odtrčati. Njezina mama zraćila je lancem koji je drži. Sjetila se kad je tek ušla u avion, kada se sve ćinilo tako novo i sve je bilo veselo. Sada to nestaje kao suze na Entinom licu. Zna što joj je ćiniti... ...to be continued... |
|
God only knows what I would be without you: Mama Tata Baka Dede Svi dužni da sam došao na ovaj svijet. Sadističke učiteljice u osnovnoj školi Kretena u osnovnoj školi i svi njihovih prijatelja Kretena općenito Kompjuterske igre Internet ICQ, krivac za jednu od ljepših veza, bože moj što bi bez ICQa. Beli – pederu mrzim te još iz vrtića (-: Lovro Svih prijatelja loših i dobrih Kineska hrana Mobitela T HT – stiže optima! Burek Ćaj Knjige Filmovi Kina Cinestar Opet Beli – pizdo kako si se zabio u onu klupu u Cinestaru (-: Kayzer Soze Televizija HRT RTL Simpsoni Muzika Queens of the stone age Nirvana Gitara Bubnjevi!!!!!!!!!! Ramirez. Natjeraju me da se trudim. Eugen Vidrić, koji me isto natjera da se trudim. Analna Carica Opet kinez :-* Maženje Blog.hr, e ovaj me fakat promjenio Mental.blog.hr a ovaj više Enti, da je starija i prava, plavuša zgodnog tjela, oženio bi je Monthy Python Ionesko krivo napisan ZKM!!!! Daj zabrij da ovog nema Opet Beli, prestani me pratiti pizdo (-: Nikolina Petra Grozdana Simona Svi iz zkma Andro Njegova garaža Matej VOLIM TE GADE gitarist moj pizdo jedna Vanja sekiro u medu moj Mrva, jao bez tebe gdje bi bio pijani kretenu? Krist, my osnovna škola only friend Moje sobe Pizde jedne gdje bi bio bez vas? Hvala vam što jeste što jeste. Volim vas kakvi jeste. |
|
«ime?» «Enti» «zanimacija?» «Enti» «godine?» «što sa njima?» «koliko ih imate?» «tko?» «vi?» «to mi?» «vi» «zar ne ti?» «mogu na ti?» «na koga?» «na ti sa vama» «na čaj samnom?» «ne, na ti sa vama» «sa kim?» «sa vama!» «gdje?» «na VI!» «tko je vi?» «VI ste vi!» «misliš ja?» «da, ti!» «nisam ja vi, ja sam Etni» «znam da niste ja, vi ste vi!» «NE, ja sam Enti, nisam vi!» «pa naravno da niste ja!» «tko sam onda?!» «VI ste Enti!» «tko je Enti osim mene?» «NITKO, VI STE ENTI!» «Tko?» «VI!» «misliš ja?» «da!» «što samnom?» «koliko vi imate godina?» «tko, ja ili netko drugi?» «tko drugi? Nema nikog pored vas!» «rekli ste vi!» «TI!» «En» «...što en?» «ti» «što ti?» «što ja?» «što En i što ti?» «rekli ste Ti bez En! Ja sam Enti!» «ENTI!» «Da!» «koliko Enti ima godina?» «što mene pitate? Pitajte Enti!» «PA PITAM JU!» «i jeli vam odgovorila?» «slušajte, zadnji put pitam, koliko imate godina?» «tko?» «SAD MI JE DOSTA!» «čega?» «VAS!» «tko je vas?» «vi ste vas!» «ja nisam vas!» «što me niste!» «što vas nisam?» «što, što niste?!» «nisam niste!» «ŠTO NISAM?» «kako da ja znam što niste!» «ne znam što nisam!» «ja znam što ste!» «što sam?» «sjuordesa!» «E SAD MI JE DOSTA!» ...to be continued... |
|
Čudna noć. Fulao okupljalište blogera. Posvađao se. Tješio. Pogledao loš film. Otišao doma sa strganom slušalicom. Postajala je neka energija u zraku. Promjene raspoloženja bile su brže nego one od trudnica ili hiperaktivnih delikvenata. Neki transparentan miris između redaka, u zadnjem kutku osjeta, zavlaćio nam se iza vrata i ulazio nam pod kaupute. Moć te energije pravila se kao posljedica alkohola, no znali smo da tu ima nećeg višeg, sakrivenijeg, moćnijeg. Bilo je hladno. Ruke su nam se uspavale. Stajali smo pokraj pokrivenog spomenika i pričali. Drži se... Sve što sljedi je imaginarno. Nestvarno. Ali ne i izmišljeno. Kad znate da nešto želite toliko jako da se pitate zašto to nemožete imati. I onda shvatite da to nemožete imati upravo zato što neda, i da je to jedini razlog. Sljede posljedice učinimo li to, i to je sve naša odluka. Dali ste spremni dotaknuti? Ili dali je sve to samo trenutni adrenalin? Samokontrola gubi značenje kada shvatite da je ne posjedujete. Da ima toliko različitih faktora koji vas kontroliralu misao po misao. To su ideje i snovi. Bljeskalice i vizije onoga što možemo, i mi to prihvatimo. Počnemo kupovati te vizije, dirati, uzimati, i realnost nam bljecne i ostanemo mi sa realizacijom da to nećemo dobiti, nećemo dirati, nemožemo uzeti. Svaki čovjek za sebe. Radi kako znaš. Nema predaje. A ako bude, društvo ne želi kukavice. Usta pričaju. Ruke gestikuliraju. A um čeka i gleda, pasivno. Kao da ne postoji. Izgubimo se, ne znamo gdje smo i što radimo, ali radimo to i ne možemo se zaustaviti. I onda, ona širi, i tvoje misli su jednosmjerna cesta. Znamo za posljedice, znamo za sutra, znamo za buđenje, ali znao za upravo taj trenutak kada dobijemo što želimo. Hoće li biti isto? Hoćemo li se osječati isto? U vizijama sve izlgeda jasno, u realnosti radimo sve da dođemo do te vizije. I nikad ne maštamo što se desi kada sve bude gotovo. Zna se desiti da želim sve, svakoga, svaku, oći mi se se otvore i fokusiraju, i veće su od ustiju. Bili bi se osječao isto kada bi to dobio? Ili bi htjeo nešto, opet, što nemogu dobiti. Mislim da bi sve trebalo biti jednostavno kao zagrljaj |
|
Kartica ulazi u bankomat pokraj Godota, ja smješak i čekam pare. Kadli pare ne stižu. A ne stiže ni moja kartica. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAARRRRRRRRRRRRRRRRRRRRRGGGGGGGGGGGGGGGGGGGGG! Ok smiri se. Mora biti objašnjenje za ovo. Iz male, zlobno nasjmešene rupe u bankomatu izlazi papirić i bankomat mi se belji. Niste imali dojam da kada se služite bankomatom da vam se bakomat ruga kad vam vadi papiriće sa «račun je prazan» ili «nemate dovoljno novaca na raćunu»? Kad bi mogli, programeri bi dodali «hehehehehehe!». Čak da može, bankomat bi proizveo male elektronični proizvedene zvukove u obliku «NJEEE NJEEE NJEEE NJEEE». Razgovor sa bankomatom Slide, kartica «blip» kaže bankomat i veli «upišite pin» tipkanje pina «gumb gumb gumb gumb» klick «nastavi» «blip» klick vaditi novce «blip» kaže bankomat vaditi 100 kuna «blip» ... «NJEE NJEE NJEE NJEE» klick, vaditi 50 kn «NJEE NJEE NJEE NJEE» klick stanje računa «NJEE NJEE NJEE NJEE» klick vaditi karticu «NJEE NJEE NJEE NJEE» klick vaditi karticu «NJEEEE! NJEEEE! NJEEEEEEEEE!» klick vaditi, klick vaditi, klick vadi, klick vad, klick klick klick klick klick vaditi karticu «NJEEE NJEEEEEEEEEEEE!» govor MAJKU TI JEBEM! «NJEEEEEEEEEEE NJE NJE NJE! NJEEEEEEEEEE NJE NJE NJE!» bankomat vadi papirić i piše «istekla kartica» to nije moguće! Moja je trajala do 2007. Ljutit odlazak «dobar dan, zagrebačka banka, poslovanje, izvolite» «halo?» «zagrebačka banka, poslovanje, izvolite, dobar dan» «dobar dan» «dobar dan, zagrebačka banka, poslovanje, izvolite?» «aha, dobar dan» «izvolite?» «bankomat mi je pojeo karticu» «zašto?» «bio je gladan» «...pardon?» «da?» «zašto vam je oduzeo karticu?» «dao mi je papirić, kaže da je kartica istekla, ali to nije moguće jer traje do 2007.» «aha, onda vam je kartica bila istekla» «...da, ali trajala je do 2007» «dobro, gospodine, bankomati su u vlasništvu hine, morati ćete kontaktirati njih» «pa vaša je kartica» «ali njihovi su bankomati» «ok, broj?» opet prokleti automat kaže «dobro došli, dobili ste ured za poslovanje po karticama zagrebačke banke, molimo vas da pričekate» ... «halo?» «dobar dan» «dobar dan, ured za poslovanje po karticama zagrebačke banke, izvolite» «dobar dan» «dobar dan» ... «imam problem, automat mi je pojeo karticu» «zašto?» «...bio je gladan» «...molim?» «zato što je istekla kartica, ali nije jer traje do 2007.» «a u kojem bankomatu vam je oduzeta kartica?» «u savskoj kod godota» «dobro gospodine, kartica će biti poslana na vašu adresu» «kad» «u roku od tjedan dana» «ok» jednog dana, poslanik CityExpressa se šulja u ulaz. Traži brzo vrata po vrata moje prezime. Nađe ga. Tiho i pažljivo vadi list papira, napiše nešto na njega, i vrlo ga sporo zaljepljuje na moja vrata, pa trkom bježi van smijući se dijabolično bwaaahahahahaha» trk u auto i pun gas odjuri od zgrade. Na papiru je pisalo da nikog nije bilo doma kad je došao i da je netko mora pokupit. Zovem je banku. «dobar dan, zagrebačka banka, poslovanje, izvolite?» «dobar dan» «dobar da...» «evo dobio sam papir da moram polupiti karticu» «karticu? «da» «što je bilo sa karticom?» «pojeo ju je bankomat» «zašto?» «jer je sadistička svinja» «...molim?» «kako da pokupim karticu?» «morate zvati CityExpress» «broj?» «dobar dan, moram pokupit karticu» «prezime?» i dam joj ja prezime...i danas idem po karticu... i sve samo zato što je bankomat kod godota isto tako kod sca i programiran je da ždere kartice da provjeri studente. NE STAVLJATI KARTICE U ZABA BANKOMAT KOD GODOTA |
|
«Enti, kojeg vraga sad radiš?» «nijednog» «mislim, što radiš sa tim pojasom?» «pokušavam ga otkopčati» «zašto?! Pa mora bit zakopčan, sad ćemo sletjeti» «mama, jel može avion sam sletjeti?» «kako misliš sam?» «pa ako ga nitko ne vozi?» «naravno da ne može!» «e pa onda ovaj avion ne može sam sletjeti» «pa zašto se otkopčavaš?» «idem ga ja sletjeti!» «molim?!» «idem sletjeti avion!» «Enti, ne pričaj gluposti! Pilot ti sigurno neće dati da uđeš u kabinu dok ne sleti» «Ali sad pilota nema u kabini, sigurno mu neću smetati» «Enti zaboga!» «za koga?» «zaboga! «za boga?» «da, za boga!» «što sa njim?» «ništa zaboga!» «za koga?» «zaboga Enti, prestani!» «prestajem zaboga!» «hiiiiiii! Kako se to razgovaraš samnom?! Što si mi to rekla?» «što sam rekla?!» «znaš dobro što si rekla!» «jel ti znaš što sam rekla?» «ja znam!» «pa šta me onda pitaš što sam rekla?» «Enti ne razgovaraj se tako samnom!» «kako?» «drsko i bezobrazno!» «zašto? Što sam rekla?» «da mi nikad nisi govorila zaboga!» «nisam govorila za boga, govorila sam za tebe!» «ne pravi se sad glupa!» «ne pravim se glupa!» «i ne glumi!» «ali ja ne znam glumiti!» «znaš ti dobro glumiti!» «hvala» «MOLIM?!» «kažem, hvala za kompliment!» «MA DAT ĆU TI JA KOMPLIMENT!» «hvala!» «ENTI ZABOGA!» «za koga?» «AAAAAAAAAARRRRRRR» ...to be continued... |
|
«kaj si me zvao?» «mislio sam da mi imaš kaj za reći da mi to kažeš u lice, a ne tamo smijuljući se sa svojom škvardrom. I buš mi sad to rekao? Misliš da si nešto posebno? Misliš da si povukao svu pamet ovog svijeta? Nisi! Stari, ti si kao i svih ostalih milion idiota na ulici koje susrećem svaki dan. Misliš da si prvi koji se tak ponaša kao što i ti maloprije? Misliš da si prvi koji se našao preseravat? Nisi! Sve sam ovo već vidio tisuć puta, neki nesigueni lik se preserava pred svojom škvadrom da privuće pozornost na sebe i nađe mene. Ajde sad ko svi ostali reci «ja sam se samo zajebavao» ili «kaj se odma vrijeđaš, čovjeće» i odi natrag svojem društvu i reci da sam kreten, jer znam da sljedi ili to ili tvoja arogancija i bahatost kada povućeš škvadru na mene. Ajde dokaži da si malo pametniji pa smisli nešto treće, ili jedno od ovog dvoje, što god odlućio, već si pokazao koliko si mudar i faca kad si me krenuo provocirati na ovaj naćin.» |
|
eto malo sam pretjerao...i to previše...merrymenu sam se ispričao (koliko je to moguće na blogu) i svi su sretni. Ja bum se potpisivao MentalCase da nema zabune, a mental samo kod blogera koje imam sebi na best of listi...merrymen opet isprika. Enti on her way... |
|
Sobzirom da je dotićni bloger vrlo bahato odbio suradnju, prisiljen sam promjeniti nick... BAR BLOG NAME NEMA!  Ima ko ideje? Je nemam... |
|
Postoji bloger koji korisiti ime mojeg bloga kao svoj nickname... dakljem...ja ne znam kaj da radim. |
|
Ola! Kako ste? Jeste li se digli? Jeste li pokupili svoje prnjice i pomirisali sviježi jutarnji zrak? Jeste li sjeli za svoje omiljene fotelje i čitali svoje najdraže novine? Jeste li napravili doručak? Umili se, oprali zube? Zapoćeli subotnji dan? Ili spavate? Podignite vaše teške oći jer život ide bez vas, izađite van i napravite najbolje od dana! Sunce se sljeva na pločnike oko nas i ako budete bosi hodali po njima, peći će vas kao kad ste na moru i kada hodate do sjene, sol se suši na vašoj koži. I miris mora, taman ali lagan kao zrakm povesti će vas u sebe i kada vam se oći opet otvore biti ćete natrag na svojim nogama u vašem gradu i glava će vam plivati u sjećanjima i pitat ćete se koji je danas datum, i duboko uzdahnuti kada shvatite da ima još mnogo do soli. Vaša Eminencijo: Srdačno se ispričavamo za naše pogreške, koje smo pogriješili neznanjem i lošim reaktivnim akcijama naših podređenih koji ne znaju reagirati kako treba u stresnim situacijama. Molimo za oprost i nadamo se budućoj suradnji tj. njenom postignuću. «tko ste vi?» «ja sam vaša sluga, o Vaša Eminencijo» «tko?» «vaša sluga» «čudno ime, od kojeg ste dijela svijeta?» «odkud god ste vi, o Vaša Eminencijo» «ma nemojte?! Vi ste iz Hrvatske?» «da, o Vaša Eminencijo» «ma nemojte? Koji grad?» «Odkud god ste vi, o Vaša Eminencijo» «Iz Zagreba ste?! Kakava slučajnost!» «da, o Vaša Eminencijo, to je slučajnost, o Vaša Eminencijo» «jeste za popit što?» «nisam, o Vaša Eminencijo, za popit što, ja sam vaša sluga» «dobro vaša, jeste žedni? Htjeli bi popiti nešto?» «Da Vaša Eminencijo, žedan sam» «pa sjednite se» «Evo Vaša Eminencijo» «evo soka od borovnice!» «O hvala vam o Vaša Eminencijo» «sigurno vam je vruće? Skinite se» «Odmah Vaša Eminencijo» «ZABOGA, NE SVE SKINUTI! OBUCITE SE!» «odmah, Vaša Eminencijo» «i, kako ste, vaša?» «kako ste god Vi, o Vaša Eminencijo» «da, i meni je nekak pospano! Možda je vrijeme!» «Možda je, Vaša Eminencijo» «Ma i dosadno je, zaboga, hoćemo se igrati?» «Kako god Vi želite, Vaša Eminencijo» «ajde! Što ćemo se igrati?» «što god Vi želite, Vaše Eminencijo» «ajde, popni se na mene» «Evo Vaša Eminencijo» «a, a, a, a ,oh, a, a, a, a, a, a, a, a, a» ... «zar se vi ne znate igrati?! Jaukajte!» «oh, a, a, a, a, a» «oh, a, oh,» «AAAAAAAAAAAAAAAA, AAAAAAAAAAAAAAAA, AAAAAAAAAA» «ENTI ZABOGA, ŠTO RADIŠ SA TIM BARBIKAMA?!» «Igram se tebe i tate!» «spremi te barbike!» «odmah, o Vaša Eminencijo» «molim?!» «ništa...» ...to be continued... |
|
«ja se sad šminkam i neda mi se slušat tvoje probleme» Arogancija. Bahatost. Umišljenost. Sve to postoji u tim vodama al do te mjere?! U tim godinama?! Mrzim ljude koji misle da su višlji od ljudi samih, misle da je njihova titula veća od titule «čovjek», misle da su povukli boga za bradu, a u biti nisu ništa posebno, samo trećorazredno bijelo smeće (oh kako amerika (-:) ). I onda imaju obraza argumentirati takvu izjavu?! BLJAK! Na svijetliju temu, danas je lijep dan! «Enti!» «molim?» «avion još malo pa sljeće, pripremi se» «za što?» «za sljetanje» «nemogu, nisam se još probudila» «kako nisi?» «nisam, spavam!» «kako možeš prićati samnom ako spavaš?» «kako ti i tata možete jaukati svaki put kad kažete da idete spavati, ako spavate?» ...pocrveni... «pa, to je zato što ja i tata razgovaramo kad idemo spavati» «kao što ja sad razgovaram sa tobom?» «da!» «onda zašto je to toliko ćudno ako ja sad prićam sa tobom dok spavam?» «ma to je nemoguče!» «nije nemoguće, što nikad nisi ćula za prićanje u snu?» «jesam» «e pa onda» ... «što sad radiš?» «smijem se u snu» «ćemu se smiješ?» «smješnom snu» «što je tako smiješno?» «mama, prestani toliko prićati samnom dok spavam, probudit ćeš me» «ali moraš se probuditi i pripremiti se za sljetanje» «zašto moram?» «zato što svi moraju» «tko im je rekao da moraju?» «pravila» «a tko je ''pravila''?» «to je autoritet» «a tko je autoritet?» «svi oni koji podstavljaju pravila» «pa zašto moramo slušati pravila?» «zato što ih je podstavio autoritet» «a zašto moramo slušati autoritet?» «jer je važniji od nas» «neću ja da netko bude važniji od mene» «moraš dušo, to su pravila svijeta» «a tko je podstavio pravila svijeta? Autoritet? «ne, več ljudi» «e pa ja nisam ljudi i njihova pravila se ne odnose na mene» «odnose se na sve, princezo» «na sve osim autoritet» «da» «zar me nisi ti ućila da su svi ljudi jednaki i da ih moramo jednako poštivat?» «jesam» «e pa onda?» «ponekad stvari nisu onakve kakve bi mi htjeli da budu» «zašto?» «jer bog djeluje na misterioznim naćinima» «dali je bog autoritet?» «je, najveći» «i on je podstavio pravila?» «da, u bibliji su» «dali se mi držimo tih pravila?» «ne, skoro nikad, nažalost» «a zašto bi se onda držali pravila ljudi?» «da napravimo balansu» «balansu da su neki ljudi veći i važniji od drugih?» «da» «e pa ja odbijam živjeti u svijetu gjde su neki važniji, neki manje važni, neki nevažni, svi smo mi važni i svi smo veliki i svaki od nas ima jednako pravo na ljubav i na mržnju i na pogreške i na kaznu, i nitko se nesmije ponašati loše prema ljudima zato što su važniji i nitko nebi smjeo podstavljati pravila i jedina pravila koja bi trebala postojati su da bi se svi trebali voljeti a onda kad se ne vole da se bar poštuju kao ljudska bića na osnovu onoga kakvi jesu a ne titule koju imaju» ... Enti zjevne «aaaaaaaaaaaaaaaahhhhhhh, dobro jutro, probudila sam se» ... «koliko sam spavala?» «ne dugo» enti se nasmješi vidjevši mamino šokirano lice «nisam valjda opet prićala u snu?» «nisi dušo» «ne?» «ne, zaboravi na to» «na što?» «na taj san» «zašto?» «zaboravi kad ti kažem!» ... «ok, mama,a zaboravit ću» ...to be continued... |
|
Danas sam se valjao po blatu. To je više nego što vi možete reći za svoj dan. Ma sigurno se niste nikad ni valjali po blatu, jelda? Sigurno je to nešto što drugi rade, ili što viđate na televiziji tu i tamo. Sigurno vam nije ni palo napamet da se valjate po podu. Sigurno to nikad nećete ni ćiniti. No danas, ja sam doživio novo iskustvo. Naravno, pun mi je kurac svega bio kada sam to radio ali radio sam to svejedno, i sad imam to iza sebe sa friško opranom kosom i sjaćanjem na koliko mi se zapravo gadi bit blatnjav. Danas Enti nema, pre umoran sam i smatram da Enti nebi smjela biti motivirana mojem raspoloženju. Ona je slobodna duša, kao djevojčica koju sam danas vidio na autobusnoj stanici na putu do doma. Pokazivala je prst u sve i trćala okolo sa smješkom, i uživala u tome svemu što radi po prvi put. Još za nju ne postoji škola, obaveze, posao, ljubav, ili bilokoja druga teža emocija koju mi osjećamo svaki dan, i ona je sretna zbog toga. Bolje je žaliti za nećim što jesmo napravili nego za nećim što nismo. Ja žalim za Sanjom, i zašto zaboga je nisam poljubio?! Danas sam vidio toliko poznatih ljudi da mi je bilo vrlo lijepo sa njima kad smo sjeli na pivu; dečko sa kojim sam se zafrkavao u osnovnoj, djevojka sa kojom sam trčao po trgu kada je padao snijeg (imate post na taj dan), puno drugih ljudi i jedna bivša dobra prijateljica moje bivše i bivše dobre prijateljice koja mi se u zadnje vrijeme ne javlja. Interesantnu prošlost ja imam. Još dva dana traju Dani Hrvatskog Filma u scu, i nadam se da ćete mi se pridružiti u gladanju istih. Bio sam danas i jučer i bit ću do zatvaranja, daklem dođite i nadam se da se vidimo i poprićamo i da mi netko otvori dušu i plaće na ramenima, to dugo nisam doživio. To je sve za večeras, nadam se da niste ljuti kaj nema Enti ili kaj ste upravo pročitali jedan od mojih najobičnijih postova, no bio običan ili ne, imam dojam da je iskren, ako ne i najiskreniji do sada... Fala na čitanju, i blogamo se sutra gjde će se, obečajem, opet pojaviti Enti i pokušati vam razvedriti dan... |
|
«Enti?» Mama ju upitno pogleda kada se vratila na svoje mjesto. «da, mama?» «gdje si bila?» «kod Zubbe!» «kod koga?» «Zubbe!» «mlada damo jesi li to opet gnjavila putnike?» «ne» «a Zubbu?» «ali on nije putnike! On je Zubba!» «a ti si dosadna, sjedni i budi mirna za promjenu!» «ok! Ja sam mirna!» ... Pored njih dolazi mali dječak. Niži od Enti, možda malđi. U rukama drži dvije lizalice plave boje, svaka u svojoj ruci. Usta su mu plava. Izgleda zbunjeno. «mama?» «molim, dušo?» «neki dečko nas gleda» «pusti nek gleda, otiči će» «ok.» ... «mama, on još uvijek ne odlazi.» «pa bude» ... Dječak stoji i gleda. «mama ja ga se bojim!» «neće ti ništa!» «ti si mi rekla da se čuvam muških» «kada odrasteš!» «a ti si odrasla?» «jesam» «onda bi se ti trebala čuvati muških» mama joj se nasmješi «da, trebala bih» «onda se trebaš ćuvati ovog dečka, je ću tu sjedit između vas da ti ništa nemože, ok mama?» «ok» ... Enti gleda dečka kako stoji «odi!» kaže mu. «zašto?» «mama je rekla da ćeš otići, pa odi» «gdje?» «negdje drugdje» «gdje?» «negdje drugdje!» «a gdje je to?» «drugdje!» «Enti, prestani se tako ponašati!» «jesi me ćuo? Odi!» «Enti! Pa što ti je, pusti ga na miru!» Dječak otiđe. Vrlo zubnjen. Enti ponosno uzdahne i okrene se mami. «spasila sam te! Otišao je! Poslala sam ga drugdje!» «Enti kako sem možeš tako ponašati?» ... «Enti? Čuješ li me?» «ja nisam Enti! Ja sam mirna!» «kako mirna?» «jako mirna!» «od kad si ti mirna?» «odkad si mi rekla da budem mirna za promjenu» «Enti, ne prićaj gluposti» «Ja nisam Enti, ja sam mirna!» «joj dosadna si!» «nisam ja dosadna, MENI je dosadno!» «odi negdje drugdje!» kaže joj mama. «neću!» «zašto, do sad si išla, i to bez moje dozvole!» «neću» «zašto?» «tamo sam poslala onog dečka» «gdje si ga poslala?» «negdje drugdje» «pa odi i ti tamo» «ali ja sam gladna!» «nemoj se meni žaliti ako si gladna, ja nemogu pomoći dok ne sletimo!» «kome da se žalim?» «stjuordesi!» «kome da se žalim ako mi se ne sviđa u avionu?» «stjuordesi» «kome da se žalim ako mi se ne sviđa sa tobom?» «tati» «kome da se žalim ako mi se ne sviđa u životu?» «bogu» «što ako dođem bogu i kažem da mi se ne sviđa a on kaže ''odi negdje drugdje''?» «neće to reći» «kako znaš» «jer je dobar» «i puding od čokolade je dobar, jer onda puding bog?» «nije» «a zašto je bog nevidljiv?» «Etni, budi tiha» «ok, ja sam tiha!» ... «Enti! Što sad radiš?» «ja nisam Enti, ja sam tiha» «jao, Enti, budi normalna!» «ok, ja sam normalna!» «nisi normalna» «što to znaći biti normalna?» «da budeš ko svi ostali» «ali mama, ako sam normalna, to znaći da nisam kao svi ostali» «Enti, odi spavaj» «ok mama» ... «ja spavam» ...to be continued... |
|
Ove priče koje pričam me odvlače od problema koje imam. Nisu to veliki problemi, već ih ne želim pogledati u lice, zatim se okruže oko mene i ne puštaju. To je moć podsvijesti i obrambenog mehanizma; koliko god bježimo i gdje god odemo uvijek nas prate poput lanca na nozi, ona vrsta zatvorske kugle da ne možeš trčati niti nikamo pobjeći. Ponekad se pogledam u ogledalo i vidim crno bijele trake na sebi, i ne na onaj šarmantan način kao George Clooney. Moja soba je sve manja i zidovi su sve bliži i postaje sve tjesnije. Klaustrofobija me baca kroz prozor na kišu koja lagano pada. Jedini izlaz je kroz stvari koje me muče, i znam da sam lijen i da mi se neda, ali znam da je to jedini način. Razmažen sam... Imam toliko da ne vidim preko njih. Tracy Chapman kaže: a grave big and whide enough for me and all my mountains of things, ta gorka i tužna istina da me ni piva nebu izvukla iz svega... Na TVu je sve jednostavno. Pisci gore stoje i pišu i znaš kam ideš, ali pisci života nama ne daju tekst u naprijed i ne znamo što nas čeka... Pišem ovaj post da ne radim ništa drugo, to uskoro mora prestati... Enti ustaje sa svoga mjesta i hoda po hodnicima leta. Nalazi se kod jednog krupnog gospoina, ćelavog sa tamnim reflaktirajućim naočalama. Sjedi na mjestu sa prekriženim rukama i šuti. «gospodine?» ... «gospodine?» ... «da?» «zašto ste ljuti?» «nisam ljut» «izgledate ljuto» «nisam ljut» «izgledate ljuto» «nisam ljut» «ponavljate se» «ti se isto ponavljaš» «ja se ne ponavljam» «ponavljaš» «ne ponavljam» «ponavljaš» «ne ponavljam!» Gospodin se blago nasmiješi... «zašto se smiješite?» «smiješna si» «nisam!» «jesi» «nisam» «jesi» «opet se ponavljate!» «ne ponavljam! I nisam smiješna! «sad nisi...» «nisam?» «ne. Sad si ljuta» «nisam ljuta» «izlgedaš ljuto» «nisam ljuta!» «izlgedaš ljuto» «nisam ljuta!» «ponavljaš se...» gospodin se nasmiješi. «tko ste vi?» pita Enti znatiželjno. «ja sam zaštitar» «zaštita?» «da...» «onda kad se počne drmati moram korisiti vas? To mi je mama rekla!» «ne, ako se počne drmati moraš koristiti remen na stolici» «meni je mama rekla da moram koristiti zaštitu» «ne nego se trebaš zakopčati, mama je krivo rekla» «mama je rekla da ne vjerujem strancima» «ne vjeruješ mi?» «ne» «ja tebi isto ne vjerujem» kaže zaštitar kao šalu. «meni nitko ne vjeruje» «ja ti vjerujem» «ja vama ne vjerujem da mi vjerujete» «ne vjerujem da mi ne vjeruješ» «ali meni nitko ne vjeruje!» «što ti nitko ne vjeruje?» «da nema pilota u kabini» «nema pilota u kabini?» «opet se ponavljate» «kako nema pilota u avionu?» «ne u avionu, nego u kabini! nema ga u kabini!» «znači nema ga u kabini aviona?» «ne, samo kabini» «a gdje je kabina?» «tamo dolje» «nema ga u kabini?» «ne» «kako znaš» «bila sam ua kabini i vidjela» «kako si ušla u kabinu ako na kabini piše da je putnicima zabranjen ulaz?» «znam, ali ja nisam 'putnicima', ja sam Enti» «drago mi je» «što ti je drago?» «da smo se upoznali» «ali mi se ne smijemo upozanti» «zašto?» «jer je mama rekla da se ne smijem upoznavati sa strancima» «ali ja nisam stranac, ja sam zaštitar» «aha, ok, ja sam Enti» kaže Enti i pruži ruku. «ja sam Zubba, drago mi je» «opet se ponavljate!» ...to be continued... |
|
«dobro, Enti, prestani biti nemirna» «nisam nemirna» «jesi!» «nisam!» «a što ti je?» «nemirna sam!» «zašto?» «jer nitko ne vozi avion!» «hoćeš prestati sa time?! Pilot je u kabini i vozi nas!» «a kopilot?» «i on je u kabini!» «»ali nije!» «je!» «nije mama vidjela sam!» «ma mislim Enti stvarno...to je kao da si vidjela nekoga na krilu aviona!» «tko je na krilu aviona?!» «nitko!» «sad si rekla da sam vidjela nekoga na krilu aviona!» «rekla sam da je nemoguće vidjeti ikoga na krilu aviona kao što je namoguće vidjeti da nitko ne vozi avion» «onda je netko na krilu» «kako to misliš, Enti?» «pa ako je moguće da sam vidjela da nitko ne vozi avion onda je moguće da sam vidjela nekoga na krilu!» «ali nisi nikga vidjela na krilu, zlato!» «jesam mama!» «gdje si vidjela nekoga na krilu?» «na krilu!» «mislim, na kojem krilu?» «ovom kraj prozora!» Tada Entina mama pogleda kroz prozor «ništa se ne vidi, mrak je!» «to ne znaći da nema nikoga na krilu!» «Enti, prestani prićati gluposti!» «ti mene nevoliš!» «ma volim, dušo!» «zašto mi onda ne vjeruješ?» «ma vjerujem ti» «vjeruješ da nema pilkota ni kopilota u kabini?» «ma to ne nemoguće» «vidiš da mi ne vjeruješ» ...to be continued... |
|
Poslje ranog posla legao sam u svlaćionicu i zatvorio oći. Ono što je sljedilo bile su vizije. Proročanstva. Deja vu. Pogledi na alter-realni svijet koji se vrtu u mojoj glavi. Čujem sebe kako govorim da se trebam probuditi, i vidim se kako se budim, oći širom otvorene, prestrašenog pogleda. Gledam se kako se ustajem, gledam oko sebe, gledam se kako se polako sjetim kako sam došao gdje jesam. Gledam se kako se presvlaćim. Gledam se kako odlazim. Što ako se jednog dana probudimo u snu, a naš alter ego, onaj kojeg sme sreli samo u snovima, preuzme realnost? Ona hrabra, zgodna, savršena vizija nas koja radi što hoće kad god hoće jer nije upoznata sa nićim osim onim što želi. Što ako ta naša persona nastavi živjeti u našem svijetu, i ljudi ju zavole više nego nas same? Šta ako kad se probudimo i vratim ose u normalu, ljudi kažu «zašto više nisi kao prije?» I kako bismo mi u alter svijetu, u svijetu snova i noćnih mora, živjeli? Kada je sve moguće, bili manifestirali sreću i radost i sve naše želje, ili samo strah? Naš um je moćna stvar. Jedna od najmoćnijih. Ujutro se sve ćini pospano za sve koji se bude, ali ne i za one koji su budni cijelu noć. Kada se bojimo onda se ćitav svijet ćini strašan, ali ne i za one koji su veseli. Mi projektiramo naše osjećaje... Nažalost, nemožemo ih kontrolirati. «molim vas zauzmite vaše sjedalo, let će uskoro krenuti» ćuo se glas iz malih zvućnika na zidovima leta. Svi su već odavano zavezali svoje pojaseve, no Enta je još skakala po sjedalima. Bila je toliko oduševljena odkada je ćula za ovo putovanje, daje sama pripremila svoju rozu Barbi© torbicu i u nju stavila sve što joj je trebalo za put; Ogledalce, češalj i malu čokoladicu koju je namjeravala pojesti kad bude sjedila pilovom krilu. Mama joj je rekla da, kada stuordese vide kako je samo ona slatka, da će je toga trena uvesti u kabinu da vidi tko vozi avion. Mama je korisitla riječ «upoznati» ali Enta nije htjela upoznati tko vozi avion kad je prvo morala vidjeti tko ga vozi. Plan joj se uskoro uprskao kada je mama uzela čokoladicu za sebe! Enti je samo pitala da ode na wc, i mama je rekla «prestani me piati ao žeš a c», ali joj se nije dalo slušati pa je zaćepila uši. To mama ne voli kad radim hehehehe! I tako je izgubila čokoladicu. No nije bitno, još uvijek je bila slatka! I ćim ju tete u plavim kuhinjskim ogrtaćima vide odvest će je u kabinu! No to se nije desilo. Stoga, primi Enti stvari u svoje ruke, i krene plakati! Tako je dobila natrag svoju čokoladicu, ali ne i odlazak u kabinu. «mama, mogu na wc?!» «Sada možeš, draga...» Nikako joj nije bilo jasno zašto prije nije smijela na wc a sad smije. No, nije bitno. Krenulo je prema wcu i produžila niže prema kabini. Prošla je pokraj nekih ljudi u skupoj odjeći i pokraj ljudi sa fotoaparatima i napokon stigla na kraj. Vrata kabine stajala su ispred nje, i makar je pisalo «zabranjen ulaz putnicima», ona je znala ćitati pa je zakljućila da ona nije putnicima već Enti, i ušla u kabinu. «mama...» rekla je kada se vratila natrag na svoje mijesto... «molim, dušo?» «nema nikog u kabini» «u kojoj kabini, dijete?» «u kabini gdje je pilot» «kako misliš da nema nikoga?» «nema nikoga.» «Sad si rekla da je pilot u kabini» «nije, mama» «Dobro dušice, sjedni se i pojedi» «tko vozi avion?» «pilot, zlatice» «ali nema pilota, tko ga vozi?» «Kopiloti» «nema ni njih» «onda ga nitko ne vozi» «mama» «molim, prekasna?» «nitko ne vozi avion» «Sad sam ti rekla da ga voze piloti i kopiloti» «koliko aviona postoji u životu?» «puno, puno, puno, puno, puno aviona» «i svaki vozi pilot i kopilot?» «da» «Onda pilot i kopilot voze neki drugi avion» «kako misliš?» «jer ovaj ne voze pa onda sigurno voze neki drugi» «svaki avion ima svoje pilote i kopilote» «onda su kopilot i pilot na wcu?» «ne znam draga» U tom trenu dolazi teta sa velikim kolicima sa puno kole! Ali mama joj je rekla da ne smije pite kolu jer da ne može spavati jer ima kokein, ili tako nekako... «što ćete popiti?» «jednu kavu za mene, a što ćeš ti princezice?» «ja bi kolu!» «jednu kavu i jendu kolu, još nešto?» «teta, a jer ima ovdje kokaina?» «Enti! Za boga miloga, kakvo je to ponašanje?» «Rekla si da nesmijem kokain jer mi se od njega ne spava» «Gospođo?» pita prestrašena teta sa kolicima. «molim? Kad sam ti to rekla?» «kad sam bila žedna» «joj, slatkice draga moja, ne pričaj gluposti» «evo izvolite, kava...kola...» «teta? A gdje je pilot i kopilot?» «u kabini! Jao što je slatka!» «ali teta, pilot i kopliot nisu u kabini.» «što bujnu maštu imaš u toj glavici, jao kako je preslatka, sigurno ste ponosni?» «jako!» «teta, jesu pilot i kopilot u wcu zajedno?» Nekolicina ljudi oko Enti se nasmije kao da je rekla nešto smiješno. «Enti draga, pusti tetu na miru» «teta, jer jesu u wcu?» «ne znam» kaže teta u smijehu, «možda jesu» «odite im reći da ode voziti avion» «ok, budem» i tako teta odlazi. «mama, mogu ja biti pilot kad odrastem?» «možeš ljepoto» «hoću li imati kopilota?» «hoćeš» «hoću li voziti avione?» «hoćeš» tada druga teta na glas kaže svima da zavežu pojaseve jer ulaze u turbo-nešto-nenciju. «draga, zaveži se!» «zašto?» «jer će se poćeti drmati!» «zašto da se zavežem ako će se drmati?» «to znaći da ako se ne želiš možda ozljediti, moraš koristiti zaštitu» «ali teta je otišla na wc provjeriti dali su unutra pilot i kopilot!» «pa šta onda?» «onda se teta drma sa pilotem i kopilotem u wcu! Dali imaju zaštitu tamo?» Svi oko Enti se glasno nasmiju a mama se zacrveni. «zašto se svi smiju mama?» «nije bitno, ljepoto» «zašto se toliko avion drma?» «jer smo ušli u zloćesti zrak» «a kakav je to zloćesti zrak?» «nije bitno draga, pilot zna što radi» «a jer zna gdje je kabina?» «naravno» «onda zašto nije u njoj?» «ma dušo smiri se» ...to be continued... |
|
Imao sam... burnu noć... Hodao sam sam od tvornice do doma... Sanjao sam bubnjeve... Svaki put kada izađem van, stvori se milion razloga zašto više nikad nebi htjeo uopče izlaziti. Prvo i osnovno, kreteni sa svojim macho hippi "ja sam faca" upadima, koji me raspizde bez granica. Top lista istih (fala Eugen) : 1. fuuuuuuuuuujjjjjjjj! To je onaj! 2. Gdje ti je ****?! 3. Gle to je onaj kreten... 4. (glasan smijeh i pokazivanje prstom) 5. (pasivan smijeh) Not to mention za one obićne svakidašnje upade bilokome, ne samo meni. U tvornici jučer sam posvijedoćio par, daklem evo top lista: 1. (pjevanje na sav glas nekakve mišo thompson kretenarije tipa: eeeeeeeeeeEEEEEEEEeeeeeeeee OOOooooooooo eeeeeeeeeeee 2. (ponavljanje iste prostote par puta da ispadne faca) kaj *urac kuiš ono *urac ja *urac je*ote idem okolo kuiš i vidim kuiš takvu pi*ku e *urac je*ote! 3. (pljuvanje na pod ili katapultiranje pljuge u zid ili bacenja smeća na pod, dok se istovremeno smije na vrlo debilan naćin) 4. (vrijeđenje nekoga pa odmah isprike tipa "samo sam se zajebavao, daj stari itd itd" pa opet vrijeđa i tako u krug) 5. (naglašavanje na pijanost, evo primjera: I. Ja sam pijan!!! II. Ja sam tako pijan e... III. (Pijano teturanje po ulicama) IV. (glupi pijani pogled i još gluplji pijani osmijeh) V. (ponašanje kao fol pijanosti, ležanje po cesti, jedva hodajući i tako...) Ma nije to toliko bitno... zbilja.. mislim, što ću? zabit glavu u pod? Zaključat se u svoju sobu? Moram se pomiriti sa mentalitetom ljudi Zagreba. To je jedna stvar koja me mućila. Gledao sam škvadru na stejđu. Ramirez. Elemental. Svaki put kad gledam bendove zaljubim se u ideju i žao mi je kaj nisam gore na bubnjevima ili iza mikrofona. Sav depresivan (čak sam vidio bivšu basisticu koja me sad ignorira), pošaljem poruku sadašnjem basistu, da mi kao bend možemo uspjeti i da moramo raditi. On na to vrlo jednostavno, kaže da i on bio na koncertu, i kaže da će proba u ponedeljak biti dobra... zavolio sam ga u trenu oka... Još jedna stvar je moja nemogućnost zaljubljenja kak treba. Svaki put je nedostižno. Bilo to malo zaljubljivanje ili velika ljubav, uvijek se zajebem tj niksd ne uspije. Osječao sam frustracije, i to velike. Bio sam vrlo depresivan. I jučer mi je svanulo, moram se dobro poseksat i to brzo! Ili to ili prestat pit. Jer krenuo sam nizbrdo, i moram svoj život bacit u kontrolu. Ovo je lista stvari koje MORAM napraviti, i updejtirat ću listu kako ih riješim. 1. Položit tri ispita mjesečno. 2. Naći prostor i kupit bubnjeve. 3. Ignorirat idiote. Eto, sredivši ovo prvo, već bi se osječao super. I onda položit vozački. Mislim da ova lista nije teška i da ja to mogu, samo se trebam primit posla. Već se osječam bolje... (-: |
|
Prošavši chvecarnicu samo sa jednom pivom, trijeznošču i samokontrolom, moran reći da je puno zabavnije kad si pijan. Naime, ništa nije bilo tako veselo kao kada sam ušao unutra i ne vidio ama baš ništa osim puno puno blurova, i nisam znao skim razgovaram, ni tko je tko, ni kako sam dobio besplatnu pivu i poljubio konobaricu. Ovaj put sam nse našao samo za dva stola: onaj sa Closer i Krila moje duše i Isoellom, i onaj sa Eugenom i Lopticom i fkorz, Celeste, sa kojom sam napokon (YEY!) porazgovarao kako treba. Ono što je sljedilo je klipsanje do pekarne gdje sam, na Eugenovo nagovaranje, pojeo burek sa mesom... Fuj... Sir je bolji! Sjedih na trgu i čekah, dok se ne pojavih netko meni vrlo drag i poseban, i provedoh vrlo lijepu većer sa njom, koja je mogla potrajati ali smo se odlućili na doma, kako ko fkorz, no sudeći po poruci koju sam kasnije dobio, kriva odluka DAMN IT! No nevermind, ja zahvalan za ono što je bilo, i još uvijek mi je vrat naježen... Dalje dragi moji, svi su se vrlo zakaćili za ideju roštilja, tako da ovako: Što kažete na 9.4, subota ili 16.4. opet subota? Do tada bi se sve dalo organizirati, samo je pitanje gdje i kako. Ja predložio Jarun i Maksimir, i večina je za Maksimir, dakle svi koji su tamo blizu valjda mogu provjeriti dali se tamo može na roštilj uopće (zakoni i pravila itd...). Dalje, treba mi auto, barem jedan, jerbo ja ne vozim, za prijevoz roštilja i kada dođe do nedostatka pive i mesa, i soje za veggie. Pivu je lako sredit. Kada se riješi gore navedeno, poslati ću pisamce dariusu da nas objavi na naslovnici da se odazove što veći broj blogera. Mislim, može Darius to objavit ovog trena no neću naguravat kad ne treba. Also mora vijest doć da Sadistica jerbo on lako sve skupi, dakle ako itko ima njegov mail neka piše ili što god. Ajd ljudi pa mi javite, Nedelje isto pašu u obzir ako Subota nikome ne štima, samo bolje preko vikenda you agree? Aha da... i nemam roštilj (-: |
| < | travanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
