Poslje ranog posla legao sam u svlaćionicu i zatvorio oći. Ono što je sljedilo bile su vizije.
Proročanstva. Deja vu. Pogledi na alter-realni svijet koji se vrtu u mojoj glavi. Čujem sebe kako govorim da se trebam probuditi, i vidim se kako se budim, oći širom otvorene, prestrašenog pogleda. Gledam se kako se ustajem, gledam oko sebe, gledam se kako se polako sjetim kako sam došao gdje jesam. Gledam se kako se presvlaćim. Gledam se kako odlazim.
Što ako se jednog dana probudimo u snu, a naš alter ego, onaj kojeg sme sreli samo u snovima, preuzme realnost? Ona hrabra, zgodna, savršena vizija nas koja radi što hoće kad god hoće jer nije upoznata sa nićim osim onim što želi. Što ako ta naša persona nastavi živjeti u našem svijetu, i ljudi ju zavole više nego nas same? Šta ako kad se probudimo i vratim ose u normalu, ljudi kažu «zašto više nisi kao prije?» I kako bismo mi u alter svijetu, u svijetu snova i noćnih mora, živjeli? Kada je sve moguće, bili manifestirali sreću i radost i sve naše želje, ili samo strah?
Naš um je moćna stvar. Jedna od najmoćnijih.
Ujutro se sve ćini pospano za sve koji se bude, ali ne i za one koji su budni cijelu noć. Kada se bojimo onda se ćitav svijet ćini strašan, ali ne i za one koji su veseli. Mi projektiramo naše osjećaje... Nažalost, nemožemo ih kontrolirati.
«molim vas zauzmite vaše sjedalo, let će uskoro krenuti» ćuo se glas iz malih zvućnika na zidovima leta. Svi su već odavano zavezali svoje pojaseve, no Enta je još skakala po sjedalima. Bila je toliko oduševljena odkada je ćula za ovo putovanje, daje sama pripremila svoju rozu Barbi© torbicu i u nju stavila sve što joj je trebalo za put; Ogledalce, češalj i malu čokoladicu koju je namjeravala pojesti kad bude sjedila pilovom krilu. Mama joj je rekla da, kada stuordese vide kako je samo ona slatka, da će je toga trena uvesti u kabinu da vidi tko vozi avion. Mama je korisitla riječ «upoznati» ali Enta nije htjela upoznati tko vozi avion kad je prvo morala vidjeti tko ga vozi. Plan joj se uskoro uprskao kada je mama uzela čokoladicu za sebe! Enti je samo pitala da ode na wc, i mama je rekla «prestani me piati ao žeš a c», ali joj se nije dalo slušati pa je zaćepila uši. To mama ne voli kad radim hehehehe! I tako je izgubila čokoladicu. No nije bitno, još uvijek je bila slatka! I ćim ju tete u plavim kuhinjskim ogrtaćima vide odvest će je u kabinu! No to se nije desilo. Stoga, primi Enti stvari u svoje ruke, i krene plakati! Tako je dobila natrag svoju čokoladicu, ali ne i odlazak u kabinu.
«mama, mogu na wc?!»
«Sada možeš, draga...»
Nikako joj nije bilo jasno zašto prije nije smijela na wc a sad smije. No, nije bitno. Krenulo je prema wcu i produžila niže prema kabini. Prošla je pokraj nekih ljudi u skupoj odjeći i pokraj ljudi sa fotoaparatima i napokon stigla na kraj. Vrata kabine stajala su ispred nje, i makar je pisalo «zabranjen ulaz putnicima», ona je znala ćitati pa je zakljućila da ona nije putnicima već Enti, i ušla u kabinu.
«mama...» rekla je kada se vratila natrag na svoje mijesto...
«molim, dušo?»
«nema nikog u kabini»
«u kojoj kabini, dijete?»
«u kabini gdje je pilot»
«kako misliš da nema nikoga?»
«nema nikoga.»
«Sad si rekla da je pilot u kabini»
«nije, mama»
«Dobro dušice, sjedni se i pojedi»
«tko vozi avion?»
«pilot, zlatice»
«ali nema pilota, tko ga vozi?»
«Kopiloti»
«nema ni njih»
«onda ga nitko ne vozi»
«mama»
«molim, prekasna?»
«nitko ne vozi avion»
«Sad sam ti rekla da ga voze piloti i kopiloti»
«koliko aviona postoji u životu?»
«puno, puno, puno, puno, puno aviona»
«i svaki vozi pilot i kopilot?»
«da»
«Onda pilot i kopilot voze neki drugi avion»
«kako misliš?»
«jer ovaj ne voze pa onda sigurno voze neki drugi»
«svaki avion ima svoje pilote i kopilote»
«onda su kopilot i pilot na wcu?»
«ne znam draga»
U tom trenu dolazi teta sa velikim kolicima sa puno kole! Ali mama joj je rekla da ne smije pite kolu jer da ne može spavati jer ima kokein, ili tako nekako...
«što ćete popiti?»
«jednu kavu za mene, a što ćeš ti princezice?»
«ja bi kolu!»
«jednu kavu i jendu kolu, još nešto?»
«teta, a jer ima ovdje kokaina?»
«Enti! Za boga miloga, kakvo je to ponašanje?»
«Rekla si da nesmijem kokain jer mi se od njega ne spava»
«Gospođo?» pita prestrašena teta sa kolicima.
«molim? Kad sam ti to rekla?»
«kad sam bila žedna»
«joj, slatkice draga moja, ne pričaj gluposti»
«evo izvolite, kava...kola...»
«teta? A gdje je pilot i kopilot?»
«u kabini! Jao što je slatka!»
«ali teta, pilot i kopliot nisu u kabini.»
«što bujnu maštu imaš u toj glavici, jao kako je preslatka, sigurno ste ponosni?»
«jako!»
«teta, jesu pilot i kopilot u wcu zajedno?»
Nekolicina ljudi oko Enti se nasmije kao da je rekla nešto smiješno.
«Enti draga, pusti tetu na miru»
«teta, jer jesu u wcu?»
«ne znam» kaže teta u smijehu, «možda jesu»
«odite im reći da ode voziti avion»
«ok, budem» i tako teta odlazi.
«mama, mogu ja biti pilot kad odrastem?»
«možeš ljepoto»
«hoću li imati kopilota?»
«hoćeš»
«hoću li voziti avione?»
«hoćeš»
tada druga teta na glas kaže svima da zavežu pojaseve jer ulaze u turbo-nešto-nenciju.
«draga, zaveži se!»
«zašto?»
«jer će se poćeti drmati!»
«zašto da se zavežem ako će se drmati?»
«to znaći da ako se ne želiš možda ozljediti, moraš koristiti zaštitu»
«ali teta je otišla na wc provjeriti dali su unutra pilot i kopilot!»
«pa šta onda?»
«onda se teta drma sa pilotem i kopilotem u wcu! Dali imaju zaštitu tamo?»
Svi oko Enti se glasno nasmiju a mama se zacrveni.
«zašto se svi smiju mama?»
«nije bitno, ljepoto»
«zašto se toliko avion drma?»
«jer smo ušli u zloćesti zrak»
«a kakav je to zloćesti zrak?»
«nije bitno draga, pilot zna što radi»
«a jer zna gdje je kabina?»
«naravno»
«onda zašto nije u njoj?»
«ma dušo smiri se»
...to be continued...
Post je objavljen 07.04.2005. u 15:42 sati.