Čudna noć. Fulao okupljalište blogera. Posvađao se. Tješio. Pogledao loš film. Otišao doma sa strganom slušalicom. Postajala je neka energija u zraku. Promjene raspoloženja bile su brže nego one od trudnica ili hiperaktivnih delikvenata. Neki transparentan miris između redaka, u zadnjem kutku osjeta, zavlaćio nam se iza vrata i ulazio nam pod kaupute. Moć te energije pravila se kao posljedica alkohola, no znali smo da tu ima nećeg višeg, sakrivenijeg, moćnijeg. Bilo je hladno. Ruke su nam se uspavale. Stajali smo pokraj pokrivenog spomenika i pričali. Drži se...
Sve što sljedi je imaginarno. Nestvarno. Ali ne i izmišljeno. Kad znate da nešto želite toliko jako da se pitate zašto to nemožete imati. I onda shvatite da to nemožete imati upravo zato što neda, i da je to jedini razlog. Sljede posljedice učinimo li to, i to je sve naša odluka. Dali ste spremni dotaknuti? Ili dali je sve to samo trenutni adrenalin? Samokontrola gubi značenje kada shvatite da je ne posjedujete. Da ima toliko različitih faktora koji vas kontroliralu misao po misao. To su ideje i snovi. Bljeskalice i vizije onoga što možemo, i mi to prihvatimo. Počnemo kupovati te vizije, dirati, uzimati, i realnost nam bljecne i ostanemo mi sa realizacijom da to nećemo dobiti, nećemo dirati, nemožemo uzeti. Svaki čovjek za sebe. Radi kako znaš. Nema predaje. A ako bude, društvo ne želi kukavice. Usta pričaju. Ruke gestikuliraju. A um čeka i gleda, pasivno. Kao da ne postoji. Izgubimo se, ne znamo gdje smo i što radimo, ali radimo to i ne možemo se zaustaviti. I onda, ona širi, i tvoje misli su jednosmjerna cesta. Znamo za posljedice, znamo za sutra, znamo za buđenje, ali znao za upravo taj trenutak kada dobijemo što želimo. Hoće li biti isto? Hoćemo li se osječati isto? U vizijama sve izlgeda jasno, u realnosti radimo sve da dođemo do te vizije. I nikad ne maštamo što se desi kada sve bude gotovo. Zna se desiti da želim sve, svakoga, svaku, oći mi se se otvore i fokusiraju, i veće su od ustiju. Bili bi se osječao isto kada bi to dobio? Ili bi htjeo nešto, opet, što nemogu dobiti. Mislim da bi sve trebalo biti jednostavno kao zagrljaj
Post je objavljen 23.04.2005. u 14:15 sati.