
Mislim da znam što prolazi kroz moju glavu kada vidim odraz svoga srca u njenim oćima. Vidim kako zbilja možemo biti sretni. I pitam se, možemo li? Ne znam...Moja prošlost je jedan kreten. U biti zbunjeni tinejđer koji u zabludi misli da je ljubav nešto što se traži. Najrađe bi močvaru izbacio iz svoje prošlosti, i nju i sve ljude koje sam upoznao u njoj. Najrađe bi izbrisao Pearl Jam hippi «mi smo bi» djevojke i njihove slatke okice i obleke i crne naočale. Najrađe bi da nitko nikad nije ćuo za mene do trena kada sam saznao da postoji taj cijeli spektar ljudi u ovome gradu koje niti ne znam. Pre kasno sam saznao da nisam «osuđen» na ljude koje ne volim, i da nemogu pobjeći od njih. Radio sam pogreške u svome životu, ali budit se svaki dan nije jedna od njih. I sretan sam. |