Zoveš me sinoć i izvinjavaš se za svoj nedolazakna party koji je bio u subotu. Ponovna isprazna pitanja šta ima kod mene i kako sam... ma zajebi...

Tu sam ja priču odavno studirao... da je tebi bilo stalo do mene, još bi mi bili zajedno - a to što sam ja povukao par oštrijih poteza, to je druga priča... Pitaš me zašto nemam vremena da se nađemo... Zašto sam uvijek na putu, zauzet i s društvom... Zar se ne sjećaš kad sam ti rekao da ja na taj način prekidam odnose sa ljudima, sjećaš se da sam takav prema svim EXerima...

Nastvaljaš monolog... kažeš da mi želiš reći nešto prije no saznam sam, kažeš da si sad u vezi sa nekim studentom iz drugog grada, da se viđate sedmično i da ideš kod njega... nisam siguran da me zanima, ali sam siguran da me se dotiče... ja sam čak i u istoj prostoriji bio predaleko... nebitno...

Pitaš, da li imam nekog? Zar je bitno? Ti već imaš nekog s kim ti je (priča se ponavlja) "divno, super i najbolje do sad" pa koji te onda zanima moj život? Zanima te istina, jel? Pa dobro, sam sam! Ne vjeruješ, ne vjeruješ da i ja mogu biti sam... tvoja stvar...

Kad idemo na kafu? Ne znam... možda kad se vratim "s puta"... kroz koju godinu... Znam, znam... volim i ja tebe... ironija naravno...

U subotu veče sam imao baš pakleno isplanirano veče: otići do grada, naći se s frendovima otići na neki Rođ i onda otići na još jedan gdje će biti oblivanje do zore. I tako u razmišljanju o oblivanju nađoh se s pitanjem: kako do grada?

Već je oko osmice navečer, tak da s periferije neće biti nekog busa do 9ke a ja moram tad već uveliko bit u gradu... Ništa, samo lagano podignuh ručicu i opali po stopanju... Brojim: 5... 7... 12 auta a još niko nije stao... nije upalilo... idem pješke, valjda stignem... i taman 20ak metara odmaknem od prvobitnog položaja, auto daje lijevi žmiger i zaustavlja se na autobuskoj stanici...

''Krenuti ka njemu ili ne?''

''Ma, zašto da ne!''

I opalim trčat ka autu. Ja tamo kad skontam da je neki lik izašao iz auta i odlazi, a da se vozač sprema da krene...

''Hej, hej... hoćete do grada?'' – pitam ja (dernjam se) kroz prozor.

Tišina...

Ne ometam se i nastavljam da se uvaljujem:

''Hej, ima li živih?''

Zavirim unutra, a njih 4vero: dvije cure nazad, tip naprijed i neki matori vozač, a kako sam ih počeo brojati pa nešto kontati skontam da onom tipu zurim u facu ko budala :)

''Hej mogu s vama? Ma nisam ja debeo, ne zauzimam puno prostora... hajd' mogu li?''

Onaj tip što sam mu zurio u facu, se nasmješi, otvori vrata i pređe kod onih djevojaka nazad i mene pusti na prvo sjedište... wow... mogao sam dva put sjesti koliko je bilo prostora a ovi nazad se poslagali ko sardine :)

I tako se ja uvalih... vožnja od ugodnih 15 min, je bila svega par puta prekinuta pitanjima gdje idem da znaju gdje da me istovare i mojim pokušajima da obuzdam smjeh jer sam stvarno nagnjavio ljude... mislim da se više nikad neće zaustaviti pored puta da neko izađe iz auta :)

Danas sam išao na coffie sa trenutnim moje bivše... inače dečko sad radi u firmi u kojoj i ja i tak sam ga malo izvukao na fukicu i malo priče...

Ma dečko je ok... baš smo malo pričali i tako ja reče da ma mislio da će mi smetati njegovo prisustvo ali izgleda da je ok – a on se nadoveza kako je mislio da ću mu praviti više problema oko svega toga ali eto... drago mu je da se slažemo... inače nakon našeg raskida oni su se smuvali i zajedno su već oko tri godine... priznajem da mi je smetalo i da sam se prve godine distancirrao od svega toga - i društva i njih, ali sad mi je to u redu... jednostavno život nastavi dalje samo je pitanje momenta kad ponovo uhvatiš korak...

Šta ja znam neke stvari jednostavno vremenom postanu sasvim drugačije, izgube na snazi i značaju i drago mi je zbog toga...

I jedna molba za vas blogere, ako neko ima šta od Full Blown Rose ili zna gdje da nađem, nek mi pošalje link mailom (mail je u vrhu stranice). tnx unaprijed!

Nakon totalne pošasti za blogom koja je zahvatila cijeli svijet još prije par godina, nedavno stigla u nama susjedne zemlje, svi bh. ljubitelji blog alata konačno dolaze na svoje. Blog fenomen stiže i u BiH!

Prije 3 dana je puštena u rad beta verzija prvog bosanskog blog alata koja se nalazi na adresi blogger.ba.

Evo danas sam malo zašao u terenske radove i izigravam s radnim kolegom vranu postavljajući wireless antene po gradskim krovovima. Taman smo naštelili ovu jednu pa dok on drži antenu ja sam iskoristio priliku da vam pošaljem koji red s ovog fakin golubarnika :) Fotka je s lica mjesta načinjena uz pomoć mobacha...

Mislim da za sad držim prvo mjesto za najluđu poziciju s koje je neko blogao na Blog.hr-u :) Da vas čujem koje je najotkačenije mjesto gdje ste napisali svoj blog? :)

Dragi moji i drage moje čisto da vas obavjestim da je u mom "divnom" gradu - Prijedoru pao prvi snjeg.

ps. sad znate otkud vam kuckam :)

Već preko III godine radim u jednoj informatičkoj firmi. U sklopu svakodnevnog posla unosim nove vijesti na sajt, a za svaku od njih postavljam datum na koji se prikazuje...

I tako to radiš skoro automatski, ne obraćaš pažnju sve do momenta kad treba zarotirati broj mjeseca za koji se to pokazuje... Lagano me je ubijalo u pojam kad sa 31.10.2004 treba prebaciti na 01.11.2004... lagano rotiraš dane, mjesece i godine i nesvjesno dolaziš do spoznaje da vrijeme prolazi a ti ostaješ zatočen u momentu...

Ovaj period godine mi je najmrži. Dolazi nova godina – jedan od dva najmrža dana u godini. Pogodite koji je drugi! Moj R, a i on je sve bliže. Sumiram šta sam postigao u protekloj godini i najviše me deprimira saznanje da sve uspjehe moju utrpati u jednu do dvije rečenice.

Pored svih šema, jednonoćnih avantura i ljubavnih trouglova, nisam u vezi bio preko 3 godine. Već me depresija piči 4ti dan – a ona kod mene ako ne prođe kroz dva dana drži me i po koji mjesec...

Kumovi slave 50. godina braka... pola vijeka zapravo... i danas su srećni i zaljubljeni kao djeca, a ja u svojoj 21 još tumaram bespućima života, cilj izblijedio, a prepreke rastu.

Do 18te sam svaki mjesec života brojao i htio biti stariji, a od 20te samo čekam da vrijeme stane i pusti me da se malo odmorim – dosta mi je trke s vremenom...

Ja imam samo nebo iznad glave i put ispred sebe. Put je težak, a ja hrabar. Znam samo da moram ići naprijed.

Sjećate se onih koncepta prilikom upoznavanje novih potencijalnih žrtvi za vezu: volim sve što vole mladi, volim da se družim i upoznajem nove ljude, volim da mi neko odgovara mentalno - fizički izgled nije uopšte bitan...

Ko mi to kaže u 99.8% slučajeva znam da sere! Zašto i kako? Zadnji put kad mi je jedna persona to izjavila izvršio sam malo kopanje po njenoj glavi (na žalost ne krampom) i u analizi svih EXera (iliti bivših) ni jedan nije bio u Quasimodo klasi već mladi, slatki i napucani dečki koje bi svako poželio za vezu&krevet (ili vezati za krevet - isto je).

Možete me smatrati ograničenim ali mislim da ipak ja prvi ne mogu biti s bilo kim, u stvari kako je sušna sezona već duga možda prepravim ovaj kriterij - ali ono što hoću da kažem je to da mi fizički izgled jeste bitan. Ne tražim savršenstvo nad savršenstvima ali grba na leđima i mezarje (iliti groblje) u ustima neće proći!

Svi mi potajno želimo nešto dobro i nama drago... ali vratimo se na izgled... ma koliko neko sad govorio da izgled nije bitan - sjetite se samo prvog kontakta: prije ćeš početi priču s nekim ko je simpatičan i sladak nego s nekim akrapom od osobe, zar ne?

Juče sam imao fenomenalan dan... jedan od najboljih u životu... jedan od onih "ultra-mega-giga"...

Jutro - 5h: ustajem i sjedam u auto da stignem na voz. Smeće od dizelaša sa lošim grijačima neće da upali. Budim starce i igramo se GurGur igre oko kuće s Kadetom da ga upalimo... jedva...

Željeznička stanica 20 min kasnije: kasnim po običaju. Trčim i bacam se - za razliku od Ane Karenjine - u voz. Kondukter počinje priču kako je upisao u 50oj godini višu školu, kako je odustao od faxa zbog tamo nekog problema... kao da me zanima...

Podne: ganjanje profesora za potpis i upis ocjene, guranje u redu za uplate nekih gluposti oko škole... grrr...

Popodne - 14h: sjeo u kupe s nekim bakutanerom i neko dvoje likova. Kardinalana greška nastala kad sam je upitao s čim se bavi? Ona je trgovački putnik - trebam li dalje? Za one manje maštovite: 3h priče o tome kako Zepter ima dobru ponudu usisavača i pegli, kako im kasni jedino isporuka miksera i kako imaju super posuđe, te kako magnetno prstenje i narukvice liječe sve počevši od kostobolje do AIDSa i tumora na mozgu... Žena me natjerala da požalim što su neke divne stvari iz Srednjeg vijeka ukinute danas npr. mučenje i lomača...

Drugi dio puta - nakon 19h: neki lik u vozu... kao on... sjednem... pitanje po pitanje i meni izleti da radim u informatičkoj firmi... ostatak razgovora u trajanju od 1h i 29min se svodio na njegovo zapitkivanje u vezi svega o računarima i mog užasno dugog pokušaja da mu nešto objasnim... srećom pričao je cijelih 5 minuta pa sam se malo odmorio... od svoje priče naravno jer je počeo lupati o sebi, njegovoj curi i nemam pojma čemu...

Ljepota se nastavlja oko 23h: nakon izlaska iz voza i kafe odem do auta koje ponovo bojkotuje moje pokušaje da ga pokrenem tako da se seansa okončala pozivanjem frenda da me povuče sajlom... Sajla pukla - auto upalilo nakon 5og puta i super...

Izgleda da je ona baba još bila najbolji dio dana... :D

Ev danas se kontam da se moram javiti jednoj frendici da joj čestitam rođas... al pravo sam malo demoralisan za čestitke, želje i pozdrave i da serem da joj želim sve najbolje u životu i ostala “pink” smeća kad nisam u tom tripu...

Juče s radnim kolegom idem da postavljam wireless opremu na jednu zgradu... ma prava idila novog savremenog doba: dugo stepenište, skučeni haustori i odvratno prljavi tavani. Tačno sam skontao da ako želim da saznam nešto više o ljudima koji žive u nekoj zgradi dovoljno je proći stepeništem, pomirisati par očeštipajućih “mirisa” i popeti se na krov.

Ulaz – prizemlje: sve sređeno okolo, nema smeća – a unutra gradska deponija viri ispod otirača za noge.

Prvi sprat: fenomenalan miris, ja i kolega smo skoro do drugog sprata pogađali o čemu se radi da bi na kraju skontali – trule kisele jabuke.

Drugi sprat: apsolutno neprepoznatljiv miris – nešto između neka dva ali totalno neprepoznatljivo da bi kasnije skontali...

Treći sprat: na samom domaku trećeg sprata shvatamo neka čorba miriši, krompir + povrće... možda malo više začina unutra. Drugi sprat je bio neodređen jer se na njemu mješao miris čorbe i kiseljaka od jabučica.

Četvrti sprat: slatkast neki miris, iznad jednih vrata veliki vijenac i lovorike s natpisom upravo vjenčani. Cvjeće je naravno bilo umjetno – a miris od nekog dezića s buvljaka. Vođen mišlju o bračnoj idili već smo stigli do tavana pa sam zaboravio dalje brojat spratove...

Tavan & krov: fenomenalan dio zgrade. Više pričijeg dreka i leševa golubova u životu nisam vidio – bljuc. Uskoro smo završili prvi dio posla... nešto sam razmišljao da skoknem s krova odmah na zemlju a ne da ponovo prolazim kroz carstva miomirisa dotične građevine...

Samo kad se sjetim prošle godine i mirisanja jebenog kiselog kupusa u ventilacionom otvoru na vrhu zgrade s laptopom u ruci dok čučim ko poslednja vrana na icici krova... oh to definitivno moram ponoviti u svojoj prvoj suicidnoj fazi...

Prije koji dan sam imao neki neobavezni razgovor s jednom veoma zanimljivom curom... onako djeluje kao nešto po mojoj mjeri ali ipak ne možeš to reći nakon jednog dužeg razgovora... ali vraćam se na temu... Da li mušakac i žena mogu biti prijatelji?

Uvijek mi neko trubi da ne može zbog uzajamne privlačnosti i želje da se kresnu što prije... ma daj zajebi i Frojda i sve to... Sjećam se jedne moje debate prije 4-5 godina. Išli smo na takmičenje u Sarajevo, a moja grupa je bila afirmacijska iliti ona koja se bori da dokaže da je ono što tvrdi tema - moguće...

Ja: Vi tvrdite da muškarac i žena ne mogu biti prijatelj?
N1:Da.
Ja: Vaš argunemt za to je?
N1:Frojdova teorija seksualne privlačnosti...
Ja: Da pokušamo malo hipotetisati? Znate šta je homoseksualac?
N1:Da.
Ja: Znate šta je lezbejka?
N1 (uz smješak): Naravno...
Ja: Ako je homoseksualac - homoseksualac zato što se loži na tipove i ako je lezba - lezba zato što se loži na žene, zašto oni ne mogu biti prijatelji jer ne osjećaju međusobnu sexualnu privlačnost???

Bilo je tu još nekih bljuvotina od N1 kako to nije normalno i sl. sr. ali je ta idila okončana mojim komentarom da mi nemamo pravo ni potrebu da odlučujemo šta je "normalno", a šta ne - jer je pojam normalnosti ionako suviše "nenormalan". :)

Pored bure smijeha uspio sam dokazati svoje, pa ako drugi ne mogu biti prijatelji - bar Homeri i Homerke mogu :)

Zapravo me zanima vaše mišljenje - mislite li da postoji prijateljstvo između muškarca i žene ili je to samo duži put do nečijeg kreveta?

Ne znam kako kod vas, ali kod mene sexualni život sasvim fino funkcioniše... To je poznato meni i nekim mojim dobrim prijateljima i prijateljicama kojima dođem u neku ruku Sexualni vodič kroz Galaksiju"...

I tako se oni meni povremeno jave i muku muče sa svojim jadima, a ja kao sve to kontam i objašnjavam...

Evo ide jedan primjer koji me je oduševio i koji sam primjetio kao veoma popularan u našem svakidašnjem društvu. Kad nekog upoznate i počne neka priča, svi su sexyalno veoma "experienced", svi su to radili i znaju sve o tome, ali kad već dođete do stadijuma Kreveta - problematika postaje očigledna :)

Već mi se par frendica žalilo da ima njihovi ultra-mega-giga "iskusni" tipovi imaju izvjesnih poteškoća u sexu - sjećate se one priče kako "šlag dolazi na kraju iliti vrhu torte" - pa rećiću samo da kod njih šlag dođe prije nego se torta i počne peći :)

I šta s tim? U tom momentu kad se to desi u vezi slijedi u zavisnosti od individue muškog pola, sljedeći scenario:

1. senzibilni šećerko
   iliti promjena ličnosti na bolje, dečko počinje da se dodvorava, trudi se da non stop provodi vrijeme s djevojkom i svojim gestama pokaže da mu je žao i da mu ne smeta što se to dogodilo (a zapravo i smeta) i povremeno se pravda s vremenom provedenim s neiskusnim djevojkama, umorom i sličnim glupostima;
2. mačo man
   iliti seronja koji ne može da si prizna problem i jednostavno obustavi kontakte sa svojom boljom polovnjačom, jer je - "problem u njoj"!

Ne znam kakva su vaša iskustva drage dame, ali sudeći po priči ovih mojih frendica - nimalo vam nije lako!