Već preko III godine radim u jednoj informatičkoj firmi. U sklopu svakodnevnog posla unosim nove vijesti na sajt, a za svaku od njih postavljam datum na koji se prikazuje...
I tako to radiš skoro automatski, ne obraćaš pažnju sve do momenta kad treba zarotirati broj mjeseca za koji se to pokazuje... Lagano me je ubijalo u pojam kad sa 31.10.2004 treba prebaciti na 01.11.2004... lagano rotiraš dane, mjesece i godine i nesvjesno dolaziš do spoznaje da vrijeme prolazi a ti ostaješ zatočen u momentu...
Ovaj period godine mi je najmrži. Dolazi nova godina – jedan od dva najmrža dana u godini. Pogodite koji je drugi! Moj R, a i on je sve bliže. Sumiram šta sam postigao u protekloj godini i najviše me deprimira saznanje da sve uspjehe moju utrpati u jednu do dvije rečenice.
Pored svih šema, jednonoćnih avantura i ljubavnih trouglova, nisam u vezi bio preko 3 godine. Već me depresija piči 4ti dan – a ona kod mene ako ne prođe kroz dva dana drži me i po koji mjesec...
Kumovi slave 50. godina braka... pola vijeka zapravo... i danas su srećni i zaljubljeni kao djeca, a ja u svojoj 21 još tumaram bespućima života, cilj izblijedio, a prepreke rastu.
Do 18te sam svaki mjesec života brojao i htio biti stariji, a od 20te samo čekam da vrijeme stane i pusti me da se malo odmorim – dosta mi je trke s vremenom...
Ja imam samo nebo iznad glave i put ispred sebe. Put je težak, a ja hrabar. Znam samo da moram ići naprijed.
Hvala ti Jasminity što si bila tu kad mi je trebalo!