|
|
Međugorski glas
21.01.2009., srijeda
Dodatak uz prethodna tri posta
Dragi čitatelji prethodnih triju postova, u kojima je objavljen razgovor s fra Petrom Ljubičićem, a koji ste ozbiljno uzeli sve ono što je govorio o svojoj ulozi u nastupajućim zbivanjima, osjećam se dužnim napisati još nekoliko rečenica vezanih za tekst i vaše komentare.
Kao što i sami možete dobro izračunati, fra Petar je ušao u šezdeset treću godinu, a uz pretpostavku da će doživjeti stotu, što je rijetkost, onda mu ostaje još trideset sedam godina zemaljskog života. Usto ne znamo kojim će se tempom i u kojem vremenskom razmaku objavljivati međugorske tajne, koliko će godina trebati od prvog do posljednjeg događanja.
Sudeći po Gospinim riječima, na Zemlji će nastupiti trenutak u kojem će se u izravnom srazu naći plan kneza propasti i Veliki Božji plan. Da bismo pripomogli i ublažili nadolazeće poteškoće, od nas se traži da se vratimo Stvoritelju naših duša, da se molitvom i odricanjem žrtvujemo za spas svijeta, da se priklonimo Isusovu nauku i oživotvorujemo njezine poruke. Upućuje nas na življenje u miru i ljubavi, na praštanje i sebedarje, hrabri nas i učvršćuje u snazi vjere, neprestano govoreći da se nemamo čega plašiti ako živimo u milosti Božjoj, ako ne kršimo njegove zapovijedi. Obasipa nas Majčinskom nježnošću, ovija nas brižnošću i toplinom, krijepi nas čistoćom svoga Bezgrješnog Srca. Njezina dugogodišnja neumornost i preklinjanje i gluhima bi probile uši, a napadnost i izokrenutost svega što se događa u svijetu, već odavno su nam svima trebale otvoriti zaslijepljene oči. Ali, eto, kao što kaže Gospa, tvrda su srca naša, ranjena i navezana i ne mogu se odlučiti za mir i dobro, ne mogu osjetiti velikodušnost milosrđa što se kao slap svjetlosti izlijeva u našu tamu.
U svakom slušaju, preokret se neće dogoditi dok se konačno ne proglasi Peta i zadnje marijanske dogme, koja je biser na punine objave, svega onoga što nam je u dugoj povijesti Kristove Crkve prišapnuo Duh Sveti. Istinu koja je već u vječnosti zapisana, treba potvrditi Crkva i omogućiti Majci da izvrši ono što joj je od Boga obećano već u Knjizi postanka, a potvrđeno u Otkrivenju. Svevišnji očekuje našu suradnju, priznanje i potvrdu svega onoga što je mala i ponizna službenica Marija od neba već dobila po Sinovim zaslugama, od bezgrješnog začeća do suotkupiteljske, posredničke i zagovorničke uloge. „Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on-Duh Istine-upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi (Iv 16, 12-13).“
Ako u svjetlu nebeske objave pogledamo tri najznačajnija Gospina ukazanja u prošlom stoljeću, fatimska u kojima se Gospa javlja kao navjestiteljica onoga što dolazi, garabanalska, u kojima se predstavlja kao prijateljica i zaštitnica, te međugorska u kojima se jasno nazrijeva da je ona provoditeljice i izvršiteljice Velikog Božjeg plana, onda nas samo tvrdoća srdaca i sumnjičavost, koja je brana protoku žive vode, mogu odvratiti i pokolebati u prihvaćanju milina koje se prosipaju iz srca One koja je puna milosti.

A Gospina međugorska ukazanja, kao i ona garabandalska, izlijevaju se iz okvira svih njezinih dosadašnjih ukazanja i u puno čemu su slični. Događanja koja će slijediti ne pripadaju hipotetičkoj budućnosti, već će se odigrati u sadašnjem vremenu, u danima koji nam nadomak i koje će većina od nas doživjeti. Objavu onoga što dohodi u Garabandalu Majka je povjerila, danas šezdesetgodišnjoj vidjelici, Conchiti Gozales, a u Međugorju vidjelici Mirjani, a njezine će tajne objaviti fra Petar Ljubičić, jer je itekako važno da objavitelj tajni koje su naviještene u zadnjem Gospinu ukazanju bude svećenik.
Garabandalske poruke počivaju na tri stupa, a to su Upozorenje, Čudo i Kazna, u kojima možemo nazrijevati i prepoznavati međugorske tajne. I garabandalsko čudo ostavit će trajan znak do kraja vremena, koji do sada nikada nije viđen na zemlji, a koji će se moći fotografirati i dotaknuti i to ne osjetilom opipa. Isti ili sličan znak pojavit će se i na Brdu ukazanja, koji je Gospa nazvala Brdom spasenja jer će s njega poteći i najvjerojatnije krenuti najavljena događanja. A nadnevak Mirjanina godišnjeg ukazanja, 18. ožujka, gledan u svjetlu garabandalskih tajni, trebao bi biti i dan zadnje Gopine poruke u Međugorju.
Ne zaboravimo da tajne ne donose strahote onima koji žive u miru i ljubavi i koji slijde Božje zapovijedi, te će Stvoritelj svakoj ljudskoj osobi pružiti milosrdnu mogućnost da ga prepozna i povjeruje, da se promijeni i postane onakvom kakvu ju je željela njegova volja. Nebo nas želi izvući iz gliba tjeskobe i gorčine i pokazati nam svu ljepotu koja nam je darovana, a mi je, opkoljeni mrakom zavodnikovih laži, ne prepoznajemo i ne živimo.
Na nama je da konačno prihvatimo Gospine molbe, preklinjanja i opomene i tako spremni dočekamo dan velikih zbivanja, da vratimo mir u srce i spokoj u duša jer mi smo djeca Boga živih, stvoreni iz svjetlosti i Isusovim zaslugama oslobođeni zarobljeništva tame te svi pozvani da se ponovno vratimo u svjetlost. Ne bismo jedni drugima ništa trebali predbacivati, a najmanje se gložiti i svađati, negirajući ili potvrđujući istinu o Gospinim ukazanjima u Međugorju jer će ono, kao i Garabandal, samo sebe potvrditi ili opovrgnuti, a dovoljno vremena za procedure koje prethode priznanju ukazanja i potvrđuju njihovu autentičnost, ionako neće biti. Tek će nam preostati da se poklonimo pred Božjim čudom i njegovim milosrđem.
Preostaje nam još malo godina molitve i strpljenja, pa ćemo se i sami uvjeriti u istinitost Gospinih ukazanja, koja će u potpunosti skinuti veo s treće fatimske tajne i svega onog što nam je u njoj naviješteno, koja će potvrditi ono što je u Garabandalu najavljeno, a što će u cijelom svijetu, krenuvši iz Međugorja, biti ispunjeno. A Gospina svetišta na cijeloj kugli zemaljskoj bit će utočište i zaklon od tame koja će bježati pred naletom svjetlosti, pa ćemo bolje razumjeti i Gospine riječi kojima je fatimskim vidiocima najavila i svoj sedmi dolazak.
A do četrnaeste postaje, nad kojom će bljesnuti svjetlost križa, predstoji nam težak put, koji će biti sažet u kratkoći milosnog vremena, pretočenog u strmovito uspinjanje, pogledima uprtim prema vrhu Križevca što raste u nebeskoj slavi.
Dragi posjetitelji bloga i čitatelji ovog teksta, sve što je u njemu napisano možete prihvatiti kao zbiljnost ili šalu, možete sve odbacti ili prosijati kroz sito i rešeto „zdravog“ razuma, ali vas molim da se ne odmaknete od svjetla vjere.
|
|
|
| < |
siječanj, 2009 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
|
Opis bloga
Komentari, tekstovi, pjesme, fotografije, audio i video zapisi o Međugorju
Elektronička adresa:
medjugorskiglas@net.hr
Broj posjeta:
Molitva Duhu Svetom
Molim ti se Duše Sveti,
nositelju svih darova,
smiluj mi se i posveti
ove riječi, ova slova.
Očuvaj me ljudske mjere
da me sumnje ne odnesu,
daj mi plamen žive vjere
da me strasti ne zanesu.
Nek mi tvoja svjetlost jaka
dadne ljubav i dobrotu,
i otkloni zastor mraka,
uroni me u Ljepotu.
Svojim sjajem zlo prokaži
sve privide i neznanja,
izbavi me svake laži,
oholosti, mudrovanja.
Istini mi duh prikloni
da mi srce ne zaluta,
probudi me i zazvoni
ako versi skrenu s puta.
Promaknu li teške riječi,
nek ih splave vode morske,
s pokajanjem sve ću reći
Srcu Gospe Međugorske.
|
|