|
|
| < | siječanj, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Blog servis
izgubljena dusa
warmness on the soul
when you asked what was wrong, i said nothing...
when you turned around, i whispered... everything!
sing like there's no one to hear you
dance like there's no one to see you
live like there's no tomorrow
love like there's no pain and sorrow
lutam gradom bez cilja... bez smisla... bez rijeci... trazeci odgovore i skrivajuci osjecaje... pokusavajuci zaboraviti... ocekujuci i nadajuci se...
odlazis... molim te reci mi, obecaj mi da me nikad neces ostaviti samu... bez tebe sam izgubljena, bez tebe nema svijetla... ostaje samo mrak i tisina, velika praznina u meni i oko mene... bez tebe nema smisla nastaviti zivjeti... molim te reci mi, obecaj mi, da me nikad neces ostaviti samu... da me nikad neces ostaviti... trebam te... ne ostavljaj me molim te...
this morning, in the sunrise,
i met a stranger,
i looked him better...
than i recognized him...
it was my old friend - death...
i died this morning
and i felt reliefed,
i died this morning
and death became
my best friend...
why are you crying?
i see myself...
they are buring me...
why don't you join me?
come with me, join me...
the birds are flying...
everything's dying...
only we are alive...
but we are dead,
how could it be?
join us and see...
vrlina ljubavi nije pronaci savrsenu osobu, nego voljeti nesavrsenu osobu savrseno... a iskrena ljubav nema sretan kraj... ona jednostavno nema kraj...
abraham lincoln
- prijatelj je čovjek koji ima iste neprijatelje kao i vi
agatha christie
- idealan muž je arheolog jer što je žena starija to ga više zanima
- kada iz vlastitog iskustva saznate šta znači užas, oboružani ste protiv svega u životu
albert camus
- ne hodaj ispred mene, mozda necu slijediti...
ne hodaj iza mene, mozda necu voditi...
hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj...
- bolje prokockati svoju mladost, nego ne uciniti s njom bas nista
- covjek je vise covjek po stvarima koje presucuje, nego po onima koje kaze
- ne biti ljubljen - to je zla sreca; prava propast je ne ljubiti
- nesreca je ne biti voljen, ali je jos veca nesreca - ne voljeti
- onaj koji ocajava zbog dogadaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala
- u svijetu bez iluzija covjek je stranac
- voljeti nekog, znaci pristati da ostaris sa njim!
- ako ima ista na svijetu sto se moze zeljeti, a katkad i postici – to je ljudska njeznost i toplina
- covjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono sto jest
albert einstein
- ako je A uspjeh u zivotu, onda je A jednako x plus y plus z. X je rad, y je igra, z je drzanje jezika za zubima
- kad covjek sjedi jedan sat s lijepom djevojkom, to vam se cini kao jedna minuta. ali kada sjedi jednu minutu na vrucoj peci - to je duze od jednog sata. to je relativnost
- lakse je razbiti atom nego predrasude
- ljudska glupost i svemir su beskonacni, ali za ovo drugo nisam siguran
- masta je vaznija od znanja
- najljepse sto mozemo dozivjeti je ono sto je tajanstveno. to je temeljni osjecaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i nauke...
- um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren
antoine de saint-exupéry
- ljubav ne pokazujemo tako da ljubljenu osobu gledamo u oci, nego da zajedno s njom gledamo u istom smjeru
anton pavlovic cehov
- cast se ne moze oduzeti, ona se moze samo izgubiti
- zena moze postati prijatelj muskarcu samo ovim redom: prvo poznanica, zatim ljubavnica, pa tek onda prijatelj
antun soljan
- covjek putuje, a nakon nekog vremena zaboravi cilj putovanja. putuje dalje, ima neodoljivu zelju da stigne, ali vise ne zna kamo. cilj je ostao negdje na pocetku i sada se smjer kretanja odreduje kartaski po dobrim i losim znakovima, po nemirnom svrbezu u nogama, po putovima ptica. krecemo se tumaceci dlan sudbine.
ernest hemingway
- covjeku treba otprilike 2 godine da nauci govoriti i otprilike 50 godina da nauci sutjeti
- mladost imamo da bismo cinili gluposti, a starost da bismo zalili za tim glupostima
- mogu nas ponizavati, ali nas ne mogu poniziti
john donne
- Nijedan covjek nije Otok, sasvim sam za sebe; svaki je covjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese grudu zemlje - Evrope je manje, kako da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog covjeka smanjuje mene, jer sam obuhvacen u covjecanstvu.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni;
Tebi zvoni
fjodor mihajlovic dostojevski
- ako si se uputio prema cilju i putem poceo zastajkivati i kamenjem gadati svakog psa koji laje na tebe, nikad neces stici na cilj
gabriel garcia marguez
- najgori nacin da ti neko nedostaje je da sjedis pored njega, a znas da ga nikad neces imati
- ne volim te zbog onoga sto jesi, vec zbog onoga sto sam ja kad sam pored tebe
- nijedna osoba ne zasluzuje tvoje suze, a ona koja ih zasluzuje nece te nikada rasplakati
george gordon byron
- sto se tice zena, najstrasnije je da se ne moze zivjeti s njima ni bez njih
hermann hesse
- ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nesto sto je usadeno u nama samima. ono sto nije u nama samima, to nas ne uzbuduje
honore de balzac
- kad nas ljube, zene nam oprastaju sve, cak i nase zlocine. a kad nas ne ljube, ne oprastaju nam nista. cak ni nase vrline
karel capek
- zamislite koja bi tisina nastala kada bi ljudi govorili samo o onome sto znaju
oscar wilde
- covjek ne moze biti preoprezan u biranju neprijatelja
- muskarci uvijek zele da budu zenina prva ljubav. zene su u tome profinjenije: zele da budu njihova posljednja ljubav!
- neprijateljima treba neprekidno oprastati, jer je upravo to ono sto ih najvise ljuti
- zivot bi se mogao sazeti u pola sata predivnih trenutaka
pedro calderon de la barca
- ako ljubav nije ludost, onda nije ni ljubav
rudyard kipling
- najgluplja zena moze upravljati pametnim muskarcem, ali upravljati budalom moze samo vrlo pametna zena
sergej jesenjin
- ako jednom odes, nemoj se okrenuti, jer ako se okrenes moras se vratiti, a ja ne zelim da se vratis odlazeci
victor hugo
- ljubav je besmrtno i beskonacno zariste u nama, kojeg nista ne moze ograniciti i nista ugasiti
- ljubav je vatreni zaborav svega drugoga
william shakespeare
- ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar covjek
- ako ti u pamcenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav, nikad nisi volio
- izrazi svoju bol rijecju! bol koja ne govori, gusi puno srce dok ne pukne
- koliko bi ociju trebao imati covjek da opazi srecu koja ga okruzuje?
- najiskrenije su one suze koje lijemo sami nad sobom
- ne pokazuj sve sto imas, niti govori sve sto znas
- svijet je pozornica na kojoj svako igra svoju ulogu
a.g.matos: utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: — Miruj! U smrti se sniva.
a.g.matos: jesenje vece
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj, sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe crneći se crnim vranama.
Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira
Samo gordi jablan lišćem suhijem
Šapce o životu mrakom gluhijem.
Kao da je samac usred svemira.
c.baudelaire: radosni mrtvac
Za svoje ću kosti sam izdubsti raku
U tlu masnih gruda, gdje puževa ima,
Zaboravljen tu ću spavati u mraku
Ko pas morski skriven u dubokim dnima.
Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova;
Ne prosim od svijeta suze žalosnice,
Živ, prije bih pozvo jato gavranova
Da raskljuju moje truplo nemilice.
Crvi! slijepi druzi, ogluhli u tami,
Gle, mrtvac se k vama pun radosti sprema;
Mudri sladokusci koje trulež mami,
Bez kajanja leš mi prorujte posvema
I recite: patnje ima li još koje
Za taj trup bez duše, za to tijelo moje.
i.g.kovacic: moj grob
U planini mrkoj nek mi bude hum,
nad njim urlik vuka, crnih grana sum,
ljeti vjecan vihor, zimi visok snijeg,
muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji ko oblak i tron,
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
strah obracenika, molitve za spas.
Neka sikne travom, uz trnovit grm,
besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dodje do prijatelj drag,
i kad se vrati, nek poravna trag.
d.cesaric: oblak
U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.
Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem:
za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareći ljepotu -
Svojim nebom.
I plovio je sve to više,
Ko da se kani dići do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.
d.cesaric: pjesma mrtvog pjesnika
Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.
Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.
Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.
Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!
Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.
Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!
Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!
evo ovo sam pronasla na jednom blogu... jako me se dojmilo pa stavljam ovdje za nekolicinu ljudi koji citaju ovaj blog...
uzivajte...
Slobodno koristite kremu za sunčanje
Dame i gopspodo klase '97,
Koristite kremu za sunčanje.
Kada bih vam mogla dati samo jedan savjet za budućnost, savjetovala bih vam da obavezno koristite kremu za sunčanje. Dugoročni pozitivni učinci znanstveno su dokazani.
Ostali savjeti temelje se isključivo na mom skromnom iskustvu.
Sad ću vam dati sljedeće savjete:
Uživajte u snazi i ljepoti mladosti.
Ustvari, znate što? Zaboravite! Nećete razumjeti snagu i ljepotu mladosti dok već ne bude prekasno. Ipak, vjerujete mi, za dvadesetak godina gledat ćete svoje slike i sjećati se, na način na koji sad još ne možete ni pojmiti, kako ste dobro izgledali.
Niste tako debeli kao što vam se čini.
Nemojte se brinuti za budućnost. A i možete se brinuti. Ali znajte da je to kao da pokušavate riješiti matematičku jednadžbu žvačući kaugumu.
Stvarni problemi će vas bez najave zaskočiti jednog lijenog utorka, kad se najmanje nadate.
Učinite svakog dana barem jednu stvar koja vas plaši.
Pjevajte.
Ne budite bezobzirni prema srcima drugih ljudi. Ne bakćite se s onima koji su bezobzirni prema vašem.
Koristite konac za zube.
Ne tratite vrijeme na ljubomoru.
Ponekad vodite, ponekad ne. Utrka je duga, a na kraju krajeva, utrkujete se sami sa sobom.
Upamtite pohvale. Zaboravite uvrede. Ako uspijete, otkrijte i meni kako.
Sačuvajte stara ljubavna pisma. Pobacajte stare bankovne izvatke.
Istežite se.
Ne predbacujte si ako ne znate što biste učinili sa svojim životom. Najzanimljiviji ljudi koje poznajem sa 22 godine nisu znali što bi sa svojim životima. Neki od najzanimljivijih četrdesetogodišnjaka koje poznajem još uvijek ne znaju.
Konzumirajte dosta kalcija. Pazite na koljena. Nedostajat će vam jednog dana.
Možda se vjenčate. Možda i ne. Možda ćete imati djecu. Možda i ne. Možda se razvedete sa četrdeset, a možda ćete plesati dvokorak na svom platinastom piru. Što god da se dogodi, nemojte si čestitati niti predbacivati zbog toga. Šanse su vam fifty – fifty. Kao i svima.
Uživajte u svom tijelu. Koristite ga na sve moguće načine. Ne brinite što drugi misle o njemu. Ono je najvažniji instrument koji ćete ikad imati.
Plešite. Ako treba, i samo u dnevnoj sobi.
Pročitajte upute, iako ne postupate po njima.
Ne čitajte časopise o ljepoti. Samo će vas natjerati da se osjećate ružnima.
Upoznajte svoje roditelje. Nikad ne znate kad će zauvijek nestati.
Budite dobri prema braći i sestrama. Oni su vam veza s prošlim vremenima i najizglednije je da će biti uz vas u budućnosti.
Shvatite da prijatelji dolaze i odlaze, ali ne puštajte one najvrednije. Potrudite se da premostite kilometre i različiti životni stil jer će vam s godinama sve više trebati ljudi koji su vas poznavali u mladosti.
Prihvatite neke istine. Cijene će rasti, političari će lagati. A čak i vi ćete ostarjeti. A kad se to dogodi, pričat ćete da su u vašoj mladosti cijene bile razumne, političari pošteni, a djeca poštovala starije.
Poštujte starije.
Ne očekujte da će vas netko izdržavati. Možda imate dopunsko osiguranje. Možda imućnog partnera. Ali nikad ne znate kad će netko od njih bankrotirati.
Pazite čiji savjet prihvaćate i budite strpljivi s onima koji ih nude. Dijeljenje savjeta je oblik nostalgije. Kao kad iščeprkate neku kramu na krupnom otpadu. Obrišete je, prefarbate ružne dijelove i prodajete za više nego što vrijedi.
Ali vjerujte mi ono o kremi za sunčanje.
Neobičan je način na koji je pjesma nastala. Radi se o uglazbljenoj kolumni novinarke Chicago Tribunea, Mary Schmich, objavljenoj davne 1997. godine. Da stvar bude zanimljivija, uglazbio ju je australski redatelj Baz Luhrmann, čiji film 'Australia' s Nicole Kidman u glavnoj ulozi trenutno igra u kinima. Gospođa Schmich je tekst zamislila kao govor maturantima.
posljednja dva dana sam prozivila kao u snu... bila su jednostavno savrsena... tako je lijepo provesti dva dana s osobom koju volis i za koju bi dao zivot... nema rijeci koje bi opisale te dane... jednostavno nesto prekrasno...
barem smo saznali neke stvari jedno o drugome... ja sam njega morala nagovarati da idemo u birtiju na pivu i usput smo pogledali tekmu (hrv - fra)... zakljucili smo da se necemo nikad morati svadati oko daljinskog jer ce se uvijek gledat sport... XD
saznali smo jos neke stvari, ali te nisu za javnost... =P
bas zato sto su ta dva dana bila tako lijepa danas je bilo tako tesko otici u zg... teze nego inace... cak su i slike kroz prozor bile drukcije i tmurnije... vidjela sam samo neke jadne, male dascare, u kojima nadam se nitko ne zivi... smetlista, zgrade s kojih je otpala fasada... i onda jedan prizor prirode... zelena trava... ali ni to nije bilo lijepo... jer moj poremeceni um je vidio kako se ta trava smrzava i vene... bas nista nije bilo lijepo danas...
bit ce ljepse kada dodem doma...
koliko je svijet uistinu drukciji kad smo bolesni? vidimo li tada pravu stvarnost ili ipak samo haluciniramo? jesmo li tada sposobni osjetiti nesto vise nego sto inace mozemo osjetiti? mozemo li kada smo bolesni predvidjeti neke stvari?
ne znam... ali znam da definitivno drukcije dozivljavamo svijet kad smo bolesni... neka osjetila su nam smanjena, npr sluh, vid, njuh... zato i je tu pitanje osjecamo li tada nesto vise? moze li se potencijal naseg mozga povecati dok smo bolesni?
ne znam... ali mislim da ima nesto u predosjecajima... imala sam predosjecaj da ce se nesto gadno dogoditi, a zatim sam sanjala prometnu nesrecu... bila sam u tijelu vozaca, zarobljena... bila je i zena na suvozacevom mjestu... sudarili smo se s kamionom... prvo veliki bljesak svjetlosti i bjelina koja bode u oci, a onda mrak i tama...
mislim da pocnemo shvacati koliko nam je zapravo stalo do nekoga tek kada ga skoro izgubimo... jer takvi su ljudi... ne znaju cijeniti ono sto imaju dok to ne izgube... ne zelim biti jedna od tih ljudi i zato od sada cijenim sve sta imam i do cega mi je imalo stalo...
jos jednom napominjem da necu dopustiti da mi se itko mijesa u zivot i moje odluke... mislim da ipak znam sama odluciti sto je najbolje za mene... pa nisam malo dijete... bolje bi vam bilo da se brinete za sebe... zapravo prvo se naucite brinuti za sebe i naucite pronalaziti srecu i naucite sto je ljubav a tek onda recite nesto nekome...
zelim ti reci neke stvari al ne znam kako... mozda je ovo najbolji nacin... uvijek mi je bilo lakse nesto napisati nego izreci...
zelim da sutra kad se sutra probudim da bude neko drugo doba, tj da prode neko odredeno vrijeme... istina izgubila bih puno dragocjenih trenutaka ako bi mi se tako nesto ostvarilo... a opet s druge strane postedjela bih se mnogo muke... tada bih zavrsila faks i mogla bih se bez problema odseliti od kuce... poceo si pricu o tome kako ces imati stan... ni ne znas koliko bih voljela da je to sada... ovoga trenutka... ja i ti... u svom stanu... osjecam se potpuno spremnom za tako nesta...
volim te i uzivam u svakom trenutku koji provedemo zajedno... to su najljepsi trenuci moga zivota...
dovoljno je da te vidim
da mi kazes kako si
i vec se osjecam bolje
zelim da znas da sam uvijek uz tebe, bez obzira sto se dogodilo...
polako mi se ispunjavaju zelje... jedna po jedna... sretna sam zbog toga... mislim da zato i nemam inspiracije da napisem nesto... cesto znam razmisljati o tome kako u vijestima nikad nema lijepih vijesti i zaliti zato sto je tako... a opet sada gledam sebe, sretnu, i shvacam da se nema sto reci kad je nesto lijepo jer jednostavno nema rijeci koje bi to opisale...
al mislim da cu pronaci nesto o cemu bi mogla napisati rijec - dvije...
ja sam vrlo tolerantna osoba... i moja jedina podjela ljudi je na pametne i glupe... naravno, ja poznajem vise onih glupih... i kako mi te budale znaju dici zivac... to je nesto nevjerojatno...
kao prvo, nikad im ne mozes nesto objasniti ili dokazati...
kao drugo, misle da se cijeli svijet okrece oko njih i da su jedino oni bitni, kao i njihove price...
kao trece, nikad nicim nisu zadovoljni, niti su ikada iskreno sretni...
cetvrto, uvijek zbog necega negoduju... uglavnom im smetaju drugi ljudi, tj ono sto drugi rade...
peto, ne znaju cijeniti ono sto imaju...
i sad se ti druzi s takvim ljudima, koji ti svako malo dignu zivac svojim idiotskim ponasanjem...
mozemo li sa 19 godina znati tko smo mi uistinu?
mozemo...
mozemo li znati jesmo li odrasli?
mozemo...
kada zapravo odrastemo? je li to kada odemo od kuce ili kada se zaposlimo ili kada osnujemo svoju obitelj ili kada pocnemo razmisljati na drukciji nacin??
ne znam... valjda ovo zadnje
mozemo li sa 19 godina znati sto je zapravo ljubav?
mozemo...
sto kada nam se netko potpuno nesvjesno zavuce pod kozu i shvatimo da ne mozemo ni dana bez njega?
prezivljavamo nekako i ocekujemo onaj dan kada cemo se vidjeti...
zar je moguce imati toliko osjecaja u sebi?
ocito da je...
je li moguce biti spreman napustiti apsolutno sve sto te okruzuje i otici negdje s voljenom osobom?
apsolutno da...
je li moguce da su snovi istiniti i da u njima vidimo svoju buducnost?
mozda...
mozemo li znati da ce ta buducnost tako izgledati?
mozemo se nadati...
hoce li se ta buducnost ostvariti?
mozda...
mozemo li sa samo 19 godina biti spremni na neke tako velike odluke?
mozemo...
zar je tako lako zamisliti nesto sto se trenutno cini tako daleko, a zapravo je blize nego sto mislimo?
prelako...
hocu li zauvijek ostati ovako sretna?
nadam se...
zar stvarno kad nekoga volimo, volimo ga svaki dan sve vise, a ne jednako kao sto smo ga voljeli prvoga dana?
o da...
opet umjesto da ucim sjedim za kompom i ne radim bas nista korisno... tjesim se time da ucim za ispit iz informatike... pa moram ucit za kompom... ali kako je vremena sve manje u meni je sve vise straha... cini mi se da necu uspjeti...
zasto postoje ovi prokleti praznici? bolje bi bilo da ih nema... tada bi MOZDA i ucila...
zasto sam se tako lako navikla na tvoju blizinu? zasto sam se tako lako navikla spavati pokraj tebe i buditi se pokraj tebe? nisam trebala... sada je pretesko... tesko je zaspati bez tebe... jos se gore probuditi i shvatiti da si sam u krevetu... jos me vise muci to sto su praznici a ja ne mogu provesti svaki dan s tobom...
sanjam ono vrijeme koje ce doci uskoro i kada cemo moci po cijele dane biti zajedno... a do tada cu cekati... cekati... i cekati...
ovo je definitivno bio najbolji docek nove godine... jedan od onih rijetkih trenutaka kada se sve poklopi tako da bude jednostavno savrseno...
bili smo u jazveniku... zabave nije nedostajalo... kao ni alkohola... bilo ga je toliko i svi su si popili ali nitko se nije napio toliko da ne zna za sebe... svi su bili u onom nekom cudnom stanju izazvanom odredenom kolicinom alkohola u krvi tako da su bili veseli i zabavljali se...
cak smo imali i svoj vatromet u organizaciji mankyja, drunkyja, denisa i ostatka ekipe...
ja i dino plesali cijelu noc dok je svirala ova pjesma:
I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand
I dream of fire
Those dreams that tie two hearts that will never die
And near the flames
The shadows play in the shape of the mans desire
This desert rose
Whose shadow bears the secret promise
This desert flower
No sweet perfume that would torture you more than this
And now she turns
This way she moves in the logic of all my dreams
This fire burns
I realize that nothings as it seems
I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand
I dream of rain
I lift my gaze to empty skies above
I close my eyes
The rare perfume is the sweet intoxication of love
I dream of rain
I dream of gardens in the desert sand
I wake in vain
I dream of love as time runs through my hand
Sweet desert rose
Whose shadow bears the secret promise
This desert flower
No sweet perfume that would torture you more than this
Sweet desert rose
This memory of hidden hearts and souls
This desert flower
This rare perfurme is the sweet intoxication of love
zahvaljujem svima na odlicnoj zabavi priustenoj tu vecer i slijedeci dan... i tebi dino za slijedeci dan... XD
