opet umjesto da ucim sjedim za kompom i ne radim bas nista korisno... tjesim se time da ucim za ispit iz informatike... pa moram ucit za kompom... ali kako je vremena sve manje u meni je sve vise straha... cini mi se da necu uspjeti...
zasto postoje ovi prokleti praznici? bolje bi bilo da ih nema... tada bi MOZDA i ucila...
zasto sam se tako lako navikla na tvoju blizinu? zasto sam se tako lako navikla spavati pokraj tebe i buditi se pokraj tebe? nisam trebala... sada je pretesko... tesko je zaspati bez tebe... jos se gore probuditi i shvatiti da si sam u krevetu... jos me vise muci to sto su praznici a ja ne mogu provesti svaki dan s tobom...
sanjam ono vrijeme koje ce doci uskoro i kada cemo moci po cijele dane biti zajedno... a do tada cu cekati... cekati... i cekati...
Post je objavljen 06.01.2009. u 16:06 sati.