koliko je svijet uistinu drukciji kad smo bolesni? vidimo li tada pravu stvarnost ili ipak samo haluciniramo? jesmo li tada sposobni osjetiti nesto vise nego sto inace mozemo osjetiti? mozemo li kada smo bolesni predvidjeti neke stvari?
ne znam... ali znam da definitivno drukcije dozivljavamo svijet kad smo bolesni... neka osjetila su nam smanjena, npr sluh, vid, njuh... zato i je tu pitanje osjecamo li tada nesto vise? moze li se potencijal naseg mozga povecati dok smo bolesni?
ne znam... ali mislim da ima nesto u predosjecajima... imala sam predosjecaj da ce se nesto gadno dogoditi, a zatim sam sanjala prometnu nesrecu... bila sam u tijelu vozaca, zarobljena... bila je i zena na suvozacevom mjestu... sudarili smo se s kamionom... prvo veliki bljesak svjetlosti i bjelina koja bode u oci, a onda mrak i tama...
mislim da pocnemo shvacati koliko nam je zapravo stalo do nekoga tek kada ga skoro izgubimo... jer takvi su ljudi... ne znaju cijeniti ono sto imaju dok to ne izgube... ne zelim biti jedna od tih ljudi i zato od sada cijenim sve sta imam i do cega mi je imalo stalo...
jos jednom napominjem da necu dopustiti da mi se itko mijesa u zivot i moje odluke... mislim da ipak znam sama odluciti sto je najbolje za mene... pa nisam malo dijete... bolje bi vam bilo da se brinete za sebe... zapravo prvo se naucite brinuti za sebe i naucite pronalaziti srecu i naucite sto je ljubav a tek onda recite nesto nekome...
Post je objavljen 24.01.2009. u 18:41 sati.