U noći novog početka,
jer i jesen je početak,
barem meni i sličnima,
zamrznutim u prošlosti,
neprežaljenih godina,
odlazimo kroz vrijeme,
trunemo kao latice,
nekada lijepih cvjetova,
…sjećate li se mirisa?
Između mirisa mnogih,
ponekad prepoznam i dan,
nekako kao kroz maglu,
no ipak osjetim miris,
nevine dječačke krađe,
i slatkih zrna šipaka,
dok ih gutamo u mraku,
halapljivo i u strahu.
Jesenji mirisi voća,
u meni gori hladnoća,
stiska se srce od boli,
jer nema više jeseni.
Lijepa je meni jesen,
a neki je zovu tužnom,
kratki su i kišni dani,
ljetne ljubavi nestaju,
i dugi dani prestaju.
Ružna je kažu, i tamna,
meni ipak tako draga,
jer rano bježim u noći,
od ljudi, straha i zloće,
u mračne njezine skute.
Skrivam se od nje i sličnih,
koji kao po narudžbi,
kvare mi jeseni zadnje,
produbljuju moje mi patnje,
brišući jeseni lijepe,
umirući od pohlepe.
Pa neka im tako bude,
eto joj „sat i salaši“ ,
meni su dovoljne boje,
rujan, suhi list i oblak.
< | listopad, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
meaacoolpaa@gmail.com