Topla ljudska ruka,
na ramenu istine,
u dodiru s kožom budi osjećaje,
ljubav kao nedosanjani zid
kao The wall,
kao bol.
Veličanstven, naravno pun mjesec ove noći,
ubija zaborav, budi bol, prosi ljubav
…hoće li doći?
Još uvijek topao ljetni povjetarac,
tako nestvaran nebeski dodir
trese, budi, ljubi, ruši, prži, boli, traži…
koliko će trajati vječnost?
Da li sam svjedok prošlosti?
Trn raste iz asfalta,
puste ulice,
usamljenije zvijezde svijetle više,
svjetlije, zamračene nedostatkom ugaslih svjetala grada.
Sinead O´Connor pomaže nerazumjevanju…
…koncert, ispomoć Floydu, Mother
koje nema već dugo,
A gdje je?
takve duše moraju, ali uistinu moraju biti žive,
i poslije svega, nakon kraja.
Pun je mjesec ove noći…
Vizije naviru, sveta je bol.
Postoji li mjesto spokoja i mira,
ushita i ljepote,
gdje nas ljubav dira?
Ima li negdje kutak bez zlobe,
gdje se ljudi vole,
gdje ne mrze tvoju boju kože,
tvoje grijehe, tvoje priče i psihoze?
Treba li lutati svijetom za pronaći takvo mjesto,
ili tražiti sebe u tišini misli ili spoznaji križa?
Da li je život samo muka na putu za prah,
ili je život samo strah,
hoćemo li biti samo bez duše tijela,
običan dio mitskog pepela?
< | kolovoz, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
meaacoolpaa@gmail.com