Topla ljudska ruka,
na ramenu istine,
u dodiru s kožom budi osjećaje,
ljubav kao nedosanjani zid
kao The wall,
kao bol.
Veličanstven, naravno pun mjesec ove noći,
ubija zaborav, budi bol, prosi ljubav
…hoće li doći?
Još uvijek topao ljetni povjetarac,
tako nestvaran nebeski dodir
trese, budi, ljubi, ruši, prži, boli, traži…
koliko će trajati vječnost?
Da li sam svjedok prošlosti?
Trn raste iz asfalta,
puste ulice,
usamljenije zvijezde svijetle više,
svjetlije, zamračene nedostatkom ugaslih svjetala grada.
Sinead O´Connor pomaže nerazumjevanju…
…koncert, ispomoć Floydu, Mother
koje nema već dugo,
A gdje je?
takve duše moraju, ali uistinu moraju biti žive,
i poslije svega, nakon kraja.
Pun je mjesec ove noći…
Vizije naviru, sveta je bol.
Post je objavljen 30.08.2012. u 21:17 sati.