Postoji li mjesto spokoja i mira,
ushita i ljepote,
gdje nas ljubav dira?
Ima li negdje kutak bez zlobe,
gdje se ljudi vole,
gdje ne mrze tvoju boju kože,
tvoje grijehe, tvoje priče i psihoze?
Treba li lutati svijetom za pronaći takvo mjesto,
ili tražiti sebe u tišini misli ili spoznaji križa?
Da li je život samo muka na putu za prah,
ili je život samo strah,
hoćemo li biti samo bez duše tijela,
običan dio mitskog pepela?
Post je objavljen 09.08.2012. u 12:11 sati.