Hoće li svjetlo probiti mrak,
Ili je tama jača?
Može li kroz olovo ljutnje,
izrasti cvijet,
boje meda?
Ima li takvog cvijeta,
slatko smeđeg s mrvicom peludi?
Ili je sve u tami crno?
Može li purpur izgurati sivilo
ili je oganj jači od leda?
Kada će noć natkriti dan…zauvijek?
Grub scenarij umrtvljenog svijeta,
ne tražimo strah u vječnosti ljepote.
Možda je sve zbog jačine znoja u ova sparna vremena
I oznojenih tijela požude,
koja traje dok traje,
do kraja ekstaze,
nadvladala orgazam i mošus ushita.
A ljubičasto trune.
I cvat trešnje ne stiže, nikada više u istom obliku.
Kako je samo sumorno plavo iz dubine.
Ugašeno djetinjstvo,
ugažene žudnje,
…budućnost je davno stigla.
Rumenilo srama na površini jave
odlazi u noć.
< | srpanj, 2012 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
meaacoolpaa@gmail.com