Hoće li svjetlo probiti mrak,
Ili je tama jača?
Može li kroz olovo ljutnje,
izrasti cvijet,
boje meda?
Ima li takvog cvijeta,
slatko smeđeg s mrvicom peludi?
Ili je sve u tami crno?
Može li purpur izgurati sivilo
ili je oganj jači od leda?
Kada će noć natkriti dan…zauvijek?
Grub scenarij umrtvljenog svijeta,
ne tražimo strah u vječnosti ljepote.
Možda je sve zbog jačine znoja u ova sparna vremena
I oznojenih tijela požude,
koja traje dok traje,
do kraja ekstaze,
nadvladala orgazam i mošus ushita.
A ljubičasto trune.
I cvat trešnje ne stiže, nikada više u istom obliku.
Kako je samo sumorno plavo iz dubine.
Ugašeno djetinjstvo,
ugažene žudnje,
…budućnost je davno stigla.
Rumenilo srama na površini jave
odlazi u noć.
Post je objavljen 12.07.2012. u 19:26 sati.