Sve je mrtvo,
grad spava,
dolina sniva,
usnulo je i brdo,
a moje misli putuju,
nastojeći ćuti tajne tišine
i skrivene poruke dubine.
Nekoliko duša luta
u mraku praznine.
Izgubljeni životi stavrnosti
traže rješenje enigme.
Duša se pokušava izvuči iz tijela,
a ono hoće bar još malo življenja,
jer život je vrijedan divljenja.
Sve spava, sve sniva,
sami smo ja i moja tišina.
Onoga dana kada umirao budem,
sumrak će biti,
siva, tužna jesen,
ali neće biti studen.
Dugo to nosim u sebi,
kao nešto jasno,
pa nek je čin tužan,
mijenjao ga nebih.
U velike visine otplovit ću tog dana,
u oblake bijele,
i osjećam...neće biti straha.
Od tame je tamnija duša moja,
od mraka mračnija,
od suza vlažnija,
od leda hladnija.
Sve oko mene je tamno
i jutro je danas crno, nebo oblačka nema,
ni snage za bitku nemam...i ne želim,
pa neka duša pati,
nek` je tijelo slabo, nek` me bolest zgazi,
moju mi tamu nitko uzet neće.
Prošlost vratit neću niti mogu,
a za dalje snage nemam...jer život je maraton,
ma kako karatak bio.
Kad se svijetla pogase
i zastori padnu,
a masa ode,
u mojoj duši tama ostaje,
tamnija od najcrnje tame,
i jedino što u u meni svijetli negdje daleko, u dnu
još je tamnija tama.
Ugasite svijetla, voštanice, lampe
da uživam u mraku
i nikom nedam moju tamu,
moju mračnu stranu.
Ognji nek se gase,
krijesnice nek ne svijetle...oči mi se gase
suze mi potekle...moju tamu mi nitko uzet neće.
siječanj, 2011 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
meaacoolpaa@gmail.com