Od tame je tamnija duša moja,
od mraka mračnija,
od suza vlažnija,
od leda hladnija.
Sve oko mene je tamno
i jutro je danas crno, nebo oblačka nema,
ni snage za bitku nemam...i ne želim,
pa neka duša pati,
nek` je tijelo slabo, nek` me bolest zgazi,
moju mi tamu nitko uzet neće.
Prošlost vratit neću niti mogu,
a za dalje snage nemam...jer život je maraton,
ma kako karatak bio.
Kad se svijetla pogase
i zastori padnu,
a masa ode,
u mojoj duši tama ostaje,
tamnija od najcrnje tame,
i jedino što u u meni svijetli negdje daleko, u dnu
još je tamnija tama.
Ugasite svijetla, voštanice, lampe
da uživam u mraku
i nikom nedam moju tamu,
moju mračnu stranu.
Ognji nek se gase,
krijesnice nek ne svijetle...oči mi se gase
suze mi potekle...moju tamu mi nitko uzet neće.
Post je objavljen 05.01.2011. u 14:41 sati.