po putu i azimutu

Nisam mogao već duže vrijeme doći do Novog zbog raznoraznih razloga i uspio sam nedavno pred uskrsne blagdane.



Naravno, u vrtu me dočekala visoka trava i korov koji sam uspio dijelom pokositi. Motorna kosilica nije htjela odmah upaliti ali i to se dešava kad dugo stoji bez rada, ali malo čok, gas, mućkanje i proradila je. Morao sam staviti i novu reznu nit jer je netko prije stavio pretanku.


Bilo je i dosta bršljana koji se počeo penjati i na zidove od susjeda, a ne treba mi ga puno i morao sam ga podrezati. Ovo je mislim poljski ostak koji spada u kostriše, volim ga ostaviti zbog pčela, a mladi listovi su dobri u salati.


Kraj zida cvate mrčasta mlječika, neka je i nje, uz žednjake dobra za ukrasni kamenjar.


Biti će jagoda kao i lani, a i ponešto od zelenih salata.


Poslije šetnjica po gradu, a u šipražju iznad plaža pronašao sam nešto šparoga. Pogled preko tamarisa u cvatu na otočić Sv. Marin.


Malo približen, a nećemo dugo čekati za prvo kupanje.


Skromna ali dobra večera, krumpir, crveni radić, mladi i medvjeđi luk, šparoge, buč. i maslin. ulje, balzam. ocat, uz domaće kuhano jaje i žmuj žlahtine. Bila je i pinca.


Drugi dan povratak dužim putem preko Batera i Bribirske šume, ove konje su slikali i drugi.


Uz cestu sam vidio puno alpskog jaglaca.


Prolazim kraj planin. doma Vagabund u Ravnom, koji za sada radi samo vikendom. Ovdje se inače mogu dobiti jela od samoniklog bilja.


Fotke sa oko 4 puta više piknji: stado krava na livadama iznad Batera i cvateća wulfenova mlječika kod susjeda sa malim posjetiocem, osolikom muhom (Syrphidae), jednim od najboljih letača među kukcima. I ne bode.


Prolazim i kroz dio Gorskog Kotara najbližem moru, Lič i Fužine.

Svima sretan Uskrs uz barem neku skromnu košaricu.




Lijepo oslikana velika pisanica u Novom kod koje sam bio jučer.


Može i sa medvjeđim lukom.




Sretan Uskrs!

Prošao je još jedan Festival sporta i rekreacije Homo si teć, 23. po redu. Ovaj put sa nešto izmjenjenom trasom za polumaraton i maraton jer se trčalo uz more do Kostrene, a učesnici najduže utrke, maratona, su nastavili na suprotnu stranu do Preluka. zanimljivo je i uvođenje utrke od 5 km preko Korza, Rive i Mololonga na koju sam se zakasnio prijaviti, ali i trčkaranje u najmasovnijoj građanskoj utrci od 1,8 km dobro dođe. Vrijeme je bilo prohladno s burom i zato nije bilo puno gledatelja uz stazu kao što zna biti, ali su sve terase kafića na Korzu i Rivi bile krcate, a vjerojatno tako i u Kostreni. Nisam već dugo bio na nekoj pravoj utrci i prošlo je već dosta vremena od kad sam sudjelovao na utrci polumaratona, i to od Lovrana do Rijeke, i morat ću se ponovo aktivirati, makar samo na brdskim treking i trail utrkama. Evo i video sa startom utrke sa portala CROPIX.

Puno riječko Korzo.


Jedna od terasa sa vanjskim grijanjem koje je dobro došlo u ovo hladno jutro.


U polumaratonu je očekivano pobijedio Kenijac Moses Kipruto Kibire ispred svoja dva sunarodnjaka ali nije uspio srušiti rekord staze, a kod žena je pobijela Mađarica Tunde Szabo. Ovaj put nisam mogao sve propratiti, evo nešto sličica sa maratoncima na dijelu staze i na cilju.


Pred kraj utrke vidljivi umor (mislim da mi je uspio panning).


Trči se i sa psima.


Ovaj psić se oblizuje, valjda je dobio nešto ukusno za nagradu.


Gosti iz Subotice najavljuju polumaraton za 1. rujna, možda bi se i moglo doći.


Ovdje se moglo dobiti namaz od lješnjaka i kakaa i sok od naranče a na susjednom štandu bezalkoholno pivo.


Poslije smo sjeli u Fiorello Pub na kafe i usput gledali maratonce kako ulaze u cilj. Bila je gužva i rekao sam konobaru (imao je slavonski naglasak) kad je došao do nas da je ovdje ljudi skoro kao na istoimenom aerodromu u New Yorku.


I dvije fotke koje se mogu povećati.


Poslije kod kuće sirotinjsko lagano jelo, žuta leća, grašak, krumpir, raštika, mrkva, tikvica, paprika, razni začini, zeleni pesto, maslin. ulje, a dodani mladi i medvjeđi luk, bosiljak, masline i kapari nisu samo za ukras. Od ovog kuhanog bila je i juha, a za užinu je bilo nešto jače.

Ugodno topao i dijelom sunčani dan treba iskoristiti za šetnju jer prema prognozi slijedi nekoliko kišnih dana. U šumi se može pronaći dosta prirodnih vrtova sa jestivim biljem, a u ovo doba se mogu pronaći šparoge, bljušt (kuka, tamaro), kopriva, medvjeđi luk, praseće zelje i još neki.

Ovdje jedno uz drugog rastu medvjeđi luk, praseće zelje i ljubičica.


Iznad me prate zanimljivi likovi koji se kriju u stijenama i stablima prekrivenim mahovinom.




Stijene i drveće jedno uz drugo.


Osim biljaka moglo se naći i nekih gljiva, ova na srušenom stablu je mislim ljekovita šarena tvrdokoška, nejestiva zbog tvrđe strukture, ali ljekovita i koristi se ekstrakt, najviše na dalekom istoku.

(piše na www.vasezdravlje.com).

Ovdje se parazitska biljka potajnica (grozničara, ljuskara, Lathraea), srodna volovodu, pokušava uvući među medvjeđi luk.


Na fotkama za povećati se bolje vidi: mini vrt sa medvjeđim lukom i nešto više pod vrhom pronađeni slični listovi otrovne đurđice (đurđica je prikazana veća).


Prije šetnje tjestenina od integralnog pira, grašak, šparoge, tikvice, posip od mlj. sjemenki crnog sezama i buče, razni začini, maslin. ulje.


Poslije salata sa ubranim medvj. lukom, crvenim radićem, paprikom, krastavcem, potočarkom, avokadom... , uz nešto proteinsko.


Usput posjet već odavno napuštenom zaseoku Cari, a ovdje na terasici prekrivenoj zimzelenom našao sam dosta izdanaka bljušta i poneku šparogu.


Dodatak

Gljiva guba puranov rep iz bližega.
Ima slična gljiva reishi (hrastova sjajnica) koja se već više od 2000 g. koristi u kineskoj medicini, prodaje se u prahu, a i mnoge druge gljive koriste zdravlju.

Vrh Orljak mi se učinio dobar za protegnuti noge nakon kratkog poslića i odvezao sam se do mjesta Bregi nedaleko Matulja odakle se za oko uru i po laganog hoda dođe do vrha Orljak (707 m) kojeg zovu i Orjak. Put je većim dijelom dosta strm ali sa dva štapa se lakše savlada.

U šumi uz stazu vidio sam puno raznog cvijeća, ovo je pasji zub.


Bliže vrhu bilo je najviše procjepka sa malim plavim cvjetovima.


Oko proljetnica jaglaca, šafrana i visibaba, kojih je još uvijek dosta u višim predjelima, vidio sam nekoliko pčela, bumbara i muha cvjetarica, a jednu pčelu sam vidio baš na vrhu Orljaka.


Vrh Orljaka je stjenovit. (Crveno je moja naprtnjača i kutija sa upisnom bilježnicom.)


Pogled sa vrha na grad Rijeku. (desno dolje se vidi brodogradilište 3. Maj).


Maslačka je također bilo puno i malo sam nabrao za salatu.


Volite li trešnje? kažu da su ove iznad Lovrana najslađe i navratit ću kad sazriju plodovi.


Nakon povratka lagano pečeni tofu i paprika sa dodanim maslinama i kaparima, i maslinovo ulje na kraju. Uz ovo bila je i salata sa paprikom, rikulom i maslačkom.


Na fotkama za povećati pogled sa vrha na skoro cijelu Rijeku i na Grobničke "Alpe" sa vrhovima Obruč i Fratar na kojima se snijeg koji je pao prije tjedan dana izgleda brzo rastopio.


Pronašao sam uz stazu i desetak šparoga koje ću sutra dodati u neko jelo.

Sa Orljaka se može nastaviti prema Majkovcu i doći u zanimljivo mjesto Veprinac odakle ima autobusna linija za nazad.

Dodatak

Pozdrav i iz Opatije koja se nalazi ispod Orljaka.