po putu i azimutu

Nisam mogao već duže vrijeme doći do Novog zbog raznoraznih razloga i uspio sam nedavno pred uskrsne blagdane.



Naravno, u vrtu me dočekala visoka trava i korov koji sam uspio dijelom pokositi. Motorna kosilica nije htjela odmah upaliti ali i to se dešava kad dugo stoji bez rada, ali malo čok, gas, mućkanje i proradila je. Morao sam staviti i novu reznu nit jer je netko prije stavio pretanku.


Bilo je i dosta bršljana koji se počeo penjati i na zidove od susjeda, a ne treba mi ga puno i morao sam ga podrezati. Ovo je mislim poljski ostak koji spada u kostriše, volim ga ostaviti zbog pčela, a mladi listovi su dobri u salati.


Kraj zida cvate mrčasta mlječika, neka je i nje, uz žednjake dobra za ukrasni kamenjar.


Biti će jagoda kao i lani, a i ponešto od zelenih salata.


Poslije šetnjica po gradu, a u šipražju iznad plaža pronašao sam nešto šparoga. Pogled preko tamarisa u cvatu na otočić Sv. Marin.


Malo približen, a nećemo dugo čekati za prvo kupanje.


Skromna ali dobra večera, krumpir, crveni radić, mladi i medvjeđi luk, šparoge, buč. i maslin. ulje, balzam. ocat, uz domaće kuhano jaje i žmuj žlahtine. Bila je i pinca.


Drugi dan povratak dužim putem preko Batera i Bribirske šume, ove konje su slikali i drugi.


Uz cestu sam vidio puno alpskog jaglaca.


Prolazim kraj planin. doma Vagabund u Ravnom, koji za sada radi samo vikendom. Ovdje se inače mogu dobiti jela od samoniklog bilja.


Fotke sa oko 4 puta više piknji: stado krava na livadama iznad Batera i cvateća wulfenova mlječika kod susjeda sa malim posjetiocem, osolikom muhom (Syrphidae), jednim od najboljih letača među kukcima. I ne bode.


Prolazim i kroz dio Gorskog Kotara najbližem moru, Lič i Fužine.