po putu i azimutu

Jučer smo se dogovarali o nastavku rada na barci ali zbog velike vrućine odgodili smo radove za kasnije. Uglavnom je drvenarija sređena i još samo treba očistiti dno.

Pogled na lučicu u Lovranu.


Priprema za rad: brusni papir, bušilica, produžni kabel, adapter, krpe i spužve, kit za drvo, lak, pineli, razrjeđivač, špatule, kacavide, silikon, rashladna torba sa jelom i pićem... Barka je stara ali još uvijek dobra.


U blizini u moru plivači s kapicama, vjerojatno treniraju.


Ovoj žutoj brodici sam morao pomoći kod privezivanja jer je imala problema s kormilom, i turisti su premješteni na drugi slobodni brod.
(Odmah kraj nas su dva štanda koji prihvaćaju naruđbe za plovidbu ovim brodicima, a kod odmora koristimo njihov hlad i sjedala, tako da moramo biti solidarni).


I ovaj guc iza, (kojim je prije plovio pjevač Battifiaca), se zaželio mora.


U parku u blizini lučice gdje se nalazi crkva Svetog Trojstva iz 13, st., jedna od najstarijih crkvi na Kvarneru, je i ovo veliko stablo hrasta plutnjaka.


Izgleda nismo ponesli dovoljno za okrjepu jer sam otišao do marketa, a šteta je usput ne prošetati starim gradom .




Lijepi vrtići u starom gradu.




Ako imate vozilo na el. pogon ovdje ga možete "natankati", piše free.





Fotke za dvoklik: dio starog grada u Lovranu gdje vole odmarati mace i klupa iza sidra u sjeni hrasta crnike gdje smo marendali.


Ovdje uz more smo odmorili nakon posla, a uvečer je uglavnom popunjeno.


Uvečer je bila velika plima i bilo je zanimljivo gledati turiste kako prilaze obali i zatim brzo trče nazad.


(Sinoć nisam mogao staviti post, stalno mi izbacivalo, kao i komentare, ali vidim da je ostalo nešto pod "spremi".)

Evo još jedan od mojih postova o Lovranu.

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Morao sam ponovo doći u Novi pobrati preostale trešnje i jagode. Nije preostalo puno jer su ptice i kiše učinile svoje, a i dozvolili smo nekim susjedima ubrati što mogu za pekmez, rakiju i drugo, kako ne bi propalo, ali svejedno sam imao dosta posla s branjem jer je ostalo na najvišim granama.

Prolazeći kraj Crikvenice usput sam posjetio ovaj labirint ljubavi uz rječicu Dubračinu, (koja dolazi iz Gorskog Kotara gdje se zove Ličanka i Fužinarka) a svečano otvorenje ovog labirinta bilo je pred tri godine na Dan planete Zemlje. Labirint je načinjen od 400 grmova lovorike i zato se naziva mediteranski miomirisni labirint ljubavi.


Uz ovaj labirint nalazi se još jedan napravljen od posađenog cvijeća, uglavnom perunika, koji bi trebalo posjetiti za vrijeme cvata.


A usput malo i do mora gdje tada nije bilo gužve.


Privučen objektivom školjić na kojem odmara gnjurac.


Grota koja može poslužiti kao ležaljka


i mini plažica.


Uz more sam na nekoliko mjesta pronašao motar, koji je uvijek samo malo više od granice plime.




U Novom volim prošetati skalinama i kaletama.


Stablo hrasta plutnjaka kraj crkvice sv. Trojice volim pogledati.


Jedna od jagoda u vrtu.


U gornjem vrtu me iznenadilo puno rascvjetanog stolisnika koji će uglavnom poslužiti za čaj.


Za dvoklik: jagode i trešnje za doručak i zanimljive pločice kraj labirinta ljubavi iznad Crikvenice.


Za ručak je bilo nešto jače, tako da je za večeru dovoljno i ovo sa salatom iz vrta, ubranim motarom i kupovnim maslinama. I sa dobrim maslin. uljem iz Istre, za kojeg mi prigovaraju kako ga brzo trošim.


I za kraj šipak. (hoću reći cvat šipka (mogranj, nar, granat, (lat. Punica granatum) ).



DODATAK:

Kad je već bio solsticij, a nisam mogao doći do labirinta u Krmpotama na čekanje uz gongove, evo fotke sunca koji je snimila moja supruga u zvjezdarnici Višnjan uz pomoć Korada Korlevića, jednog od najvećih tragača kometa i asteroida u svijetu, i dva kometa su nazvani Korlević i Korlević-Jurić. Naravno, snimljeno je uz potrebne filtere, a vide se i sunčeve pjege.



I pogled iz zraka na mediteranski labirint ljubavi, snimio Ivo Perman za www.rivieracrikvenica.com ., gdje ima još lijepih snimaka.


__________

Okić (499 m n/m) je malo ali i strmo markantno brdo kojim završava hrbat Plešivice, a vidi se dobro iz vlaka i sa ceste kad se prolazi Jastrebarsko. Na vrhu su ostaci starog grada koji se spominje u dokumentima iz 1193. godine.

Nakon orijentacijske utrke i odmora u botaničkom vrtu Suban u Manjoj Vasi i kod internet. poznanika u Kotarima krenuo sam biciklom prema Okiću. I bez uputa bih na raskršću u mjestu Klake dobro skrenuo jer se Okić vidi sa ceste.


Pogled odozdo. Ispod vrha se nalazi planinarski dom iz kojeg su baš izlazili domari i rekli kako sam kasno stigao, a kad sam im objasnio kako samo želim doći do vrha i nazad i da li mogu ostaviti bicikl uz ogradu kraj doma dodali kako mogu gdje hoću jer odavde nitko ništa ne odnosi.


Okić je zanimljiv planinarima i penjačima zbog stijene, a i povijesnog uspona davne 1843. godine, koji se smatra kao prvi alpinistički uspon u hrvatskom planinarstvu koji je izvela Ilirkinja Dragojla Jarnević (bez alpinističke opreme) , i to zapisala u svom dnevniku:
„Strašno stermi i skliski put prieko onog kamenja i porušenih razvalina bi s pogibeljom skopčan i plazenje po njemu vratolomno, ali moja želja, verh dospjeti, čini me svu pegibeo prezirati, i ja, cipele iz noguh uzamši, a odeću oko mene uzko gori zaodevenu, pustih s kao mačka gori plaziti; sada deržeći se za onua bujeće korenje, sada za sverših od dubovah i opet za klisure“.

(Dragojla Jarnević je rođena u Karlovcu 1812. g., a 1840. godine priključuje se Ilirskom pokretu. Autorica je romana „Dva pira“, ali smatra se njenom najvrednijom ostavštinom "Dnevnik" na više od tisuću stranica koji je 1958. godine objavio S. Dvoržak pod nazivom „Život jedne žene“.)

Putem sam primijetio puno ovakvih zvončića.


Postoji više staza za vrh, osim lagane planinarske kojima ide većina ima "Dragojlina staza" i "Žoharov put" koji nisu za svakoga.


Nećete se valjda dati uplašiti ovog natpisa!


Pred vrhom, gdje već počinju ostaci zidina sreo sam grupu planinara u silasku.

Inače, tokom dana sam već u Manjoj vasi primijetio grupe planinara kako kreću prema Okiću.

Jedan od bolje očuvanih dijelova ovog starog grada.


Ovuda se dolazi do terase sa koje su lijepi vidici prema Medvednici.


Detalj sa planinarskog puta, na kome također treba paziti.


Pred dosta godina, kad sam ovdje bio na penjačkim vježbana za planinarske vodiče, također sam došao biciklom, ali iz Zagreba.preko Galgova.
Fotke za dvoklik: pogled sa Okića na Medvednicu ispod koje je grad Zagreb i na Okić, mislim sa Terihajskog brega.


Jedan od uspona na Okić na videu:

Čekajući vlak na kolodvoru u Jaski primijetio sam nekoliko gnijezda lastavica, iz ovog su malo izvirile glavice ptića


U povratku doma, do kojeg sam nakon izlaska iz vlaka morao napraviti 6 km uzbrdice, poželio sam nešto sa proteinima i vitaminima, a nakon čega paše i nešto sa resveratrolom što nisam putem..

Nisam se dugo vozio vlakom, nisam dugo napravio jaču turu biciklom i nisam dugo bio na orijentacijskoj utrci i prošli vikend sam to sve htio spojiti. Znao sam da će mi biti teško, ali mora se početi, makar sam trebao početi i prije.

Ima samo dva vlaka dnevno koja primaju bicikle od Rijeke do Zagreba i obratno, oba su "brzi vlak". Ovaj slučajno nije imao odjeljak za bicikle, ali pošto je uveden za prijevoz bicikla kondukter mi je pomogao i rekao neka ga smjestim na kraju zadnjeg vagona. Bio je još jedan strani biciklist kome sam ja pomogao u snalaženju, ali da nas je bilo više bila bi gužva.


Klet Poljanice na prijevoju Poljanice (580 m n/m) do kojeg sam došao biciklom iz Jastrebarskog, nastavio za Manju Vas iznad Samobora gdje sam trčao orijentacijsku utrku i zatim nakon odmora kod prijatelja (sa internet foto portala) uspon na Okić i povratak u Jasku na vlak.


Putem sam pronašao divlje jagode, a meni ne treba puno više.


Pogled iz Manje Vasi na oštri vrh Oštrc ispod kojeg je desno planinarski dom "Željezničar".



Ispod ove velike nastrešnice u botaničkom vrtu sam odložio stvari, kao i većina, a zbog najave kiše za popodne postavljeni su i montažni paviljoni na livadi ispod.


U ovo doba nema puno biljaka koje cvjetaju, pronašao sam arniku


i valerijanu.


U botaničkom vrtu ima i aronije


i bijele imele (u Istri se imela zove biska, kao i rakija sa lišćem imele ).


Zanimljive bačve u kojima se može i sjesti, zavisi o veličini.



Ovdje se prijavljuje za orijentacijsku utrku.


Okupljamo se za proglašenje pobjednika po starosnim kategorijama.




Fotke za povećati: u botaničkom vrtu Suban bilo je i otrovnog mrazovca, čemerike i đurđice, ali i jestivog i zdravog medvjeđeg luka, kojeg sam upotrebljivog pronašao u šumi za vrijeme utrke, a na Velebitu u ovo doba sam znao pronaći i mlade listove. Na drugoj fotki tipični krajolik u Samoborskom gorju.


Najbolji u najmlađoj kategoriji do 12 godina. Ja sam bio zadovoljan što sam uopće završio utrku jer je uspon iz Jaske bio dosta naporan, ali i sa četvrtim mjestom iza trkača koji stalno treniraju sam zadovoljan.


Skoro zaboravih:
Prije puta za snagu rižoto od tri vrste riže od koje jedna ustvari nije riža (ona crna) nego indijanski manoomin, koji je, kako kažu, lokalnim indijanskim plemenima - Chippewa, odnosno Ojibwe, i Sioux, doslovno zivot znacila, a uz dodatak mediterana sa ukiseljenim motarom, pestom od medvjeđeg luka (sitno sjeckani medvjeđi luk, maslin. ulje, orasi i malo soli) i sa još malo maslin. ulja i nešto povrća, ne samo za ukras.

Fiumare je kvarnerski festivali mora i pomorske tradicije na temu valorizacije pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine, koji se održava u razdoblju od 1. do 8. lipnja na raznim lokacijama, od jezera Bajer, depoa željezničkog skladišta u Rijeci do Mrtvog kanala i Verdijeve ulice te lukobrana. Dio tog je i "Mala barka" sa izloženim tradicijskim plovilima i regatom.

Ova mala barka kao da je boju jedra kombinirala prema Riječkom neboderu.


Malo veća barka kakvu bih volio imati.


Kuter Pomorskog fakulteta prolazi kraj puno većih brodica.


Kadé si?


Neke barke već pristižu sa regate.





Na ovoj se već slavi.


Gusarski brod je privezan malo dalje.


Priprema se još jedan kratki izlazak barki i brodova


koji predvodi školski brod "Kraljica mora".


Počinje i ribarska večer uz lijepu glazbu.


Uz more je ljepše.



Fotke sa "Male barke" za povećati dvoklikom:


Na fotki sa kuterom Pomorskog fakulteta veslačice na lijevoj strani ne drže "selfie" nego veslo.


Premetaljke:
MLAKA BARA
EMA FURI
MOLJAC KARIRA

Na kraju fešte bio je vatromet koji sam gledao sa balkona jer nisam mogao ostati na ribarskoj večeri. A izgleda i galeb prati.

Prošli put nisam stigao pogledati sve labirinte u Krmpotama, a ove nedjelje dan je bio topao i idealan za posjet krajevima na oko 800 m n/m. Od Novoga se začas stigne do Klenovice, a od tamo se skreće lijevo gore prema Krmpotama, a na prvom većem skretanju stoji putokaz za "nebeske labirinte" lijevo, a za selo Bile i Vratarušu gdje su vjetroelektrane desno.

U vrtu u Novom bilo je puno zrelih trešanja, a i jagode, kojih nema puno, bile su mi puno ukusnije nego kupljene u TC-u pred neki dan.




Dok je vani hladno u kući je bilo ugodno grijati se uz vatricu sa rasplesanim "domaćima", a kad je vani toplo u konobi, u kojoj su još uvijek saćuvani stari predmeti, ugodno je čak i ljeti, sad je bilo i pomalo friško.


U Krmpotama nije rijetkost sresti konje na ispaši, a pravili su i društvo Ingrid dok je slagala labirinte.


Na prilazu selu Omar iznad kojeg se nalaze labirinti cvjeta pakujac (Aquilegia).


Kod labirinta ljubavi i stvaralaštva ponovo su me zaustavile crvenocrne orhideje.


Labirinti slobode i preobrazbe uz koje cvjetaju divlje jagode, razlog da ih se posjeti ponovo kad bude ukusnih plodova, nadam se da ih medo neće sve pojesti prije.





Na fotkama za dvoklik plan sa labirintima, koji nije baš srazmjerno napravljen jer je veći razmak između prva četiri i ostalih, ali postoje table sa natpisima i porukama koje treba pratiti i lako se pronađe svaki labirint.


Labirint povezanosti.



Labirint energije kojeg sam, ne znam zašto, prošao nešto energičnije.


Prema ovome što piše isplatilo bi se proći ga još koji puta.


Zanimljiv kamen u jednom od labirinta.


Pogled na lijepu nastrešnicu preko labirinta moći koja će u slučaju kiše dobro doći .


Zadnji je ganešov labirint koji povezuje sve labirinte.


Sa ganešovog i labirinta povezanosti je lijep pogled na Novi Vinodolski do kojeg nema puno po zračnoj liniji.




Dok sam marendao i odmarao na jednoj od ovakvih klupica odjednom se naoblačilo i morao sam se požuriti nazad. Imao sam još u planu posjet planinarskom skloništu u napuštenom zaselku Vinište i popeti se na vidikovac Kuk, ali kiša je bila sve jača, kod Klenovice pravi pljusak.



Za povećati: konjić u Krmpotama i trešnje u Novom.


Od ovog područja nije daleko Lika, pa sam prije puta napravio pečeni krumpir slično kao pôle, ali rezane na kvarat (nazvao sam ih kvarte), sa daškom mora uz listove motara, i zdjelu miješane salate.