Nisam se dugo vozio vlakom, nisam dugo napravio jaču turu biciklom i nisam dugo bio na orijentacijskoj utrci i prošli vikend sam to sve htio spojiti. Znao sam da će mi biti teško, ali mora se početi, makar sam trebao početi i prije.
Ima samo dva vlaka dnevno koja primaju bicikle od Rijeke do Zagreba i obratno, oba su "brzi vlak". Ovaj slučajno nije imao odjeljak za bicikle, ali pošto je uveden za prijevoz bicikla kondukter mi je pomogao i rekao neka ga smjestim na kraju zadnjeg vagona. Bio je još jedan strani biciklist kome sam ja pomogao u snalaženju, ali da nas je bilo više bila bi gužva.
Klet Poljanice na prijevoju Poljanice (580 m n/m) do kojeg sam došao biciklom iz Jastrebarskog, nastavio za Manju Vas iznad Samobora gdje sam trčao orijentacijsku utrku i zatim nakon odmora kod prijatelja (sa internet foto portala) uspon na Okić i povratak u Jasku na vlak.
Putem sam pronašao divlje jagode, a meni ne treba puno više.
Pogled iz Manje Vasi na oštri vrh Oštrc ispod kojeg je desno planinarski dom "Željezničar".
Ispod ove velike nastrešnice u botaničkom vrtu sam odložio stvari, kao i većina, a zbog najave kiše za popodne postavljeni su i montažni paviljoni na livadi ispod.
U ovo doba nema puno biljaka koje cvjetaju, pronašao sam arniku
i valerijanu.
U botaničkom vrtu ima i aronije
i bijele imele (u Istri se imela zove biska, kao i rakija sa lišćem imele ).
Zanimljive bačve u kojima se može i sjesti, zavisi o veličini.
Ovdje se prijavljuje za orijentacijsku utrku.
Okupljamo se za proglašenje pobjednika po starosnim kategorijama.
Fotke za povećati: u botaničkom vrtu Suban bilo je i otrovnog mrazovca, čemerike i đurđice, ali i jestivog i zdravog medvjeđeg luka, kojeg sam upotrebljivog pronašao u šumi za vrijeme utrke, a na Velebitu u ovo doba sam znao pronaći i mlade listove. Na drugoj fotki tipični krajolik u Samoborskom gorju.
Najbolji u najmlađoj kategoriji do 12 godina. Ja sam bio zadovoljan što sam uopće završio utrku jer je uspon iz Jaske bio dosta naporan, ali i sa četvrtim mjestom iza trkača koji stalno treniraju sam zadovoljan.
Skoro zaboravih:
Prije puta za snagu rižoto od tri vrste riže od koje jedna ustvari nije riža (ona crna) nego indijanski manoomin, koji je, kako kažu, lokalnim indijanskim plemenima - Chippewa, odnosno Ojibwe, i Sioux, doslovno zivot znacila, a uz dodatak mediterana sa ukiseljenim motarom, pestom od medvjeđeg luka (sitno sjeckani medvjeđi luk, maslin. ulje, orasi i malo soli) i sa još malo maslin. ulja i nešto povrća, ne samo za ukras.