28.05.2007., ponedjeljak
Aritmija
Aritmija-da li sam ikad spominjao ovu pizdariju? Da li sam spominjao da me to počelo zahebavati još u osnovnoj školi i da sam se živ znao usrat kad bi mi srce lupalo da ni puls ne bi mogao izmjeriti? Da, da... uz tu aritmiju proživio sam mnogo strahova...  Sve je počelo jednog sunčanog dana u 7-om ili 8-om razredu.Točno se sjećam. Imali smo sat engleskog jezika. Odjednom me stisnulo u prsima, teško sam disao, a srce je počelo lupati kao blesavo, i kao da mi se popelo u grlo. Odvratan osjećaj . Obuzeo me hladan znoj, strah, panika i nisam znao što se dešava sa mnom. Marko koji je sjedio sa mnom u klupi također se pošteno usrao što mi je.  Trajalo je to sigurno 15min, a tada odjednom , sve se smirilo, osjetio sam ogromno olakšanje i kao da ništa nije bilo. Kroz srednju školu to mi se sve češće ponavljalo. Kada sam kod doktora otišao provjeriti što mi je , stručno su to nazvali TAHIKARDIJA ( preskakanje srca), te da je to normalno u pubertetu i da to puno ljudi ima. Zašto? Nitko nije znao odgovoriti. Malo sam se primirio, ali kada bi se to dogodilo, jednostavno me obuzimao strah, jer je to takav osjećaj kao da ćeš umrijeti svakog časa, kao da će ti se srce raspuknuti kojom brzinom lupa. Kasnije sam naučio reagirati na znakove koji su mi davali do znanja da bi moglo doći do napadaja. Često kada bih naglo skočio, napravio nagli pokret...blabla...tada bih osjetio srce koje kao da se popelo u grlo, naglo se smirio, zakašljao , i prošlo bi...Naučio sam se nekako živjeti s tim. S godinama sam postao totalno opsjednut za koji kujac mi se to dešava, pa sam prestao pušiti, piti kavu, jednog ljeta skinuo višak kila vozeći biciklu i posvetio se više sportskom životu. Napadaji su se smanjili, a kada su se pojavili, ja sam rekao da ću im pokazati zube i da me neće biti strah... Posljednjih godina prestao sam brinuti zašto me nešto boli, i nisam više onaj hipohondar kojeg je bilo strah da će svakog časa umrijeti kada ga nešto zaboli. I moram spomenuti da mi se podrhtavanje pojavilo samo onda kada bih bio strašno umoran. Tada znam da nema naglih pokreta, skakanja i sve super. Međutim, kada puno vremena prođe, ti zaboraviš kako je odvratan osjećaj to znao biti.  Prije 15-ak dana, otišao sam kod doktorice jer više nisam mogao slušati kako mi hropće u plućima i rekla mi je da imam kronični bronhitis i da svakako moram ''stati na loptu'' i odmoriti jer mi je tijelo izmoreno i ovo što se događa sasvim je normalno. Rekao sam joj da me za vikend čekaju gaže i da jednostavno moram biti zdrav za par dana, da mora srediti ta pluća da mogu pjevati. Na moj nagovor dala mi je Sumamed ( najjači antibiotik koji sam već popio prije 3 mjeseca ), a po pravilu, ne bih smio piti to sranje ako nije prošlo 6 mjeseci. Međutim , popio sam, kao i neke tablete za iskašljavanje.  Znao sam da moram ozdraviti jer je brdo posla pred nama, cijela turneja je na pomolu, a ja nisam u top-formi...Nabrijan sam do kraja, a jednostavno, tijelo mi ne dozovljava da ispoljim svu energiju koja se taloži u meni, kao da kaže, stani , dosta, smiri malo. Ali ne možeš sa mnom , tvrdoglavcem. Do kraja. I gotovo. I dođe ovaj vikend. U subotu smo imali dva nastupa, tako da sam nakon par sati sna, već u 2 po najvećoj toplini s bandom otišao na jednu tonsku probu, tada na jedan nastup, pa onda trči na drugi.Jeben tempo, vrućina i adrenalin. Za vrijeme drugog nastupa, poskočio sam i....pojavio se onaj stari, prokleti, davno zaboravljeni osjećaj...SRCE U GRLU....lupa kao blesavo...stišće u prsima...pluća ionako puna sranja , još me tjera da kašljem zbog onih tableta...  hvata me strah...gledam ljude kako plešu i divljaju ispred nas, ne kuže ništa...govorim Tomiju kako me stislo, vidim mu na licu da se zabrinuo...moramo nekako set privesti kraju...ruke mi se znoje, hladan znoj me pere, pokušavam se pribrati i biti svoj... Stavljam osmijeh na lice. ..smijem se ...ne mogu disati, ali pjevam koliko mogu...imam osjećaj da mogu umrijet tu za dvije minute...i nije me briga...prolazi mi sto stvari kroz glavu...i što mislim? Ovo : ''jebote, kako ja ovo volim!! Vidi ove ljude...pogledaj ih kako su veseli...pogledaj koju priliku mi je Bog dao...da ostavarim svoje snove...teško mi je ...ali borim se ...ruke i dalje znojne...srce trese...ja i dalje osmijeh na licu, jedna ruka mi na prsima, ne vjerujem kako sranje lupa...kroz glavu mi prolaze stihovi Queena : ''The show must go on''...rekoh, ako i moram otići, nek me slomi tu, jebe mi se , umrijet ću u stilu... Razum mi govori, smiri se , stani. Ali ne. To nisam ja. Ja se na pozornici dajem do kraja. To me dovelo do tu. Nikada nisam štedio ni atoma snage. Neću ni sad. Moj život je jebeni rokenrol.  I gledam ljude. Nekolicina koja stoji sa strane kuži da se neki kujac događa jer ja ne pjevam cijelo vrijeme. Vidim da se i Neno prestrašio i pita me da li želim da mi ode po vodu.Kažem, ne, ok je...  panika prolazi, pa se vraća. Govorim Nikoli da je pametnije da stanemo nego da se tu skljokam pred ljudima... Jebena borba...I kontam, vidi što je ljudima bitno , Cocktailsi rokaju , i boli ih briga za sve... borim se sa sobom..i tako jedno 15-20min...konačno završavamo set. Odlazim iza stagea, ovo sranje još uvijek lupa. Želim samo 5 min mira, samo što dalje od ljudi i totalnu tišinu.  PSSST... Nažalost, to ne mogu dobiti. Ruke preko ušiju i koncentriram se sam na sebe, na mir. I prolazi. Kroz nekoliko minuta dolazim k sebi. Sretan da sam još jednom pobjedio. Kasnije mi Sanja, majstorica shiatsua, pomaže da usmjerim energiju kamo treba i odradim nastup do kraja onako kako treba i kako se od mene očekuje...  I tada vidim koliko je ustvari hebeno kada ne staneš na loptu. Jednostavno valjda treba slušati upozorenja koje ti tijelo daje. Ako ste primjetili, ja samo jedno uvijek molim Boga: daj nam svima zdravlja.... Band je u naponu snaga, ponovno imamo takvu međusobnu energiju da mislim da nam velike stvari teko predstoje, i samo želim zdravlje za svih. Znam da sve drugo imamo sami.  Samo nas gledajte!!! A nismo stali već više od 4 godine. Konstantno presing i ludi tempo. Drukčije više ne znamo. A znate koja je sreća u svemu ovome? To što znam da sam mnoge svoje osjećaje pretočio u pjesme koje mnogi znaju, žive s njima, vesele se i plaču, i koje nikada više ne mogu biti izgubljene. Ispričao sam neku svoju priču . Iskreno. Živim svoj san. I živjet ću ga dok god stignem. Nije me borga kad ću otić. Da me sutra ne bude, ostaju vam pjesme. Mnogo toga neobjavljenog čeka VAS u mojim ladicama, od toga se da sastaviti još nekoliko CD-a...kada odem, moj pepeo se mora prosuti iz aviona po Kvarneru, od Učke, preko Veprinca pa sve do Preluka... može malo i preko Učke, i tamo je dio moga srca...i u Zagrebu je djelić...i u Dalmaciji...ma svuda... Nemojte misliti da ja mislim da ću brzo otići, jednostavno sam morao ovo objaviti javno, da ne bi bilo ''nismo znali'' ALI--- no sikiriki, Maurich prije svog stotog rođendana ne ide nigdje!!I svi vi, koji muku mučite sa svjim strahovima, pokažite im OVO: i uživajte u životu punim plućima! The show must go on! RSAAAJ!!!  |
- 20:36 - Prdni (19) - Potroši tintu - #
Travanj 2010 (1) Lipanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (1) Studeni 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (1) Svibanj 2008 (2) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (3) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Veljača 2007 (4) Siječanj 2007 (3) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (2) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (2) Kolovoz 2006 (2) Srpanj 2006 (4) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (10) Travanj 2006 (2) Veljača 2006 (2) Siječanj 2006 (4) Prosinac 2005 (10) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Blog designed by Dariich tBra  Od 6. osnovne vodio sam dnevnik , a sada, sljedivši trendove, prebacio sam se na blog... Naravno , blog ne sadržava imena ljudi i neke događaje koji su dosta blizu , da ne bi nekim ljudima bilo naugodno i prepoznali se u svemu ovome... Ja sam: klinac od 25 god koji će se vjerovatno zauvijek osjećati tako... Kao mali želio sam biti: konobar, stolar, rock zvijezda Naposlijetku , postao sam: glazbenik Volim: -živjeti život punim plućima i ništa ne propuštati -putovati -lijepe žene koje zrače i imaju ''ono nešto'', a uvijek ću se okrenuti za kovrčavom kosom , pogotovo plavom  - tajanstvene , pomalo ''zaguljene'' djevojke koje moram ''otkrivati''... -šumu, more, krajolik ,planinarenje,- zaljubljen u kraj u kojem živim, lokal-patriotizam naglašen i to jako... -rock glazbu i rock ideologiju i način života...rocker nisi u crnoj majici i poderanim hlačama sa pivom u ruci...rocker si u srcu, u borbi za svojim idealima.... -glazbu općenito... -'80-e -obitelj...da ne izdvajam nikoga posebno... -auto i moto utrke...sportske automobile... -oldtimere -sve što nosi naziv Porsche, posebno sa kraja 80-ih -igrati nogomet srijedom popodne -pisati pjesme kada sam u k...u -biti na MSN messengeru i tu i tamo objaviti post na blogu -gledati dokumentarce o svemu i svačemu - ''Mućke''-najgenijalnija serija svih vremena -trčati u jedan ujutro- dok cijeli normalan svijet spava, sa slušalicama u ušima -loviti ribu sa frendovima i pomalo ispiijati bevandicu -Hammond orgulje -Gibson Les Paul gitare ( ja sam jednostavno humbacker tip  )-stock-colu -lovranski bambus -Laško i Becks pivo -fast food -francusku salatu -komedije iz 80-ih -kekse ''Domaćica'' i napolitanke obložene čokoladom -nescaffe -sladoled od straciattelle - Deep Purple -Queen -The Eagles -Texas tornados -Opatijski suveniri - Aerosmith -Lynyrd Skynyrd -snimati kamerom svakakve pizdarije -sve moguće što se tiče gadgeta -gledati stare slike i prisjećati se tih dana -voziti se u autu i slušati plesnu glazbu iz 80-ih -općenito 80-e...jer su neki kič i pozitiva paralelno... -seks...puno seksa...  -zalaske sunca, dok gledaš grad u daljini -općenito , lijepe poglede...sjediti negdje i razmišljati o svemu.. -vožnju kombijem sa luđacima iz banda -maškare- aposlutno ludilo...ŽIVIO PUST!! -svirati harmoniku kada se ( rijetko) dogodi da se stara ekipa nađe pa se popije...i popije...i pojede..i popije...itd... -američke glupe romantične komedije koje su meni osobno tako zakon , i iako znam kako će završiti film čim ga počnem gledat, to me taaako opušta...milina... -stavljati tri točkice na kraju rečenice... -raditi tost kada ujutro dođem doma , i to u mikrovalnoj ( edit: nabavio sam toster, tnx Mama )-cedevitu -tuna mexicana Rio mare -Elizabeth Hurley, Heather Graham , Angelina Jolie -tetovaže ( stalno bi neku novu , ne želim postat stripoteka ) -jaje na oko sa majonezom -pomidore na sve načine -gledati plod trešnje tamo u rano ljeto...predivan prizor... -vožnju biciklom -pohano meso sa ketchupom -kraljevsku salatu iz McDonalds'a -raditi bilo kakve spačke samo da zeznem nekog -kada Michael J. Fox u ''Povratku u budućnost'' svira Johnny B. Goode -gledati kako pada prvi snijeg -ležati u krevetu dok vani grmi ko blesavo i spavati ko beba - slušati Dire Straitse i Chris Rea-u dok pada kiša...ili dok se vozim autom po kiši -tenisice...svih vrsta...u svim bojama...obožavam...crvene starke na prvom mjestu , pa onda nadalje sav šminkeraj...Puma , Reebok, Fila, itd... -kada žena nosi štiklu- bilo na haljinu , traperice, štogod- cure, nostie štikle , a ne balerinke!!! Štika vam diže guzicu i izgledate nevjerovatno sexy!!! -tetovažu na ženi- na donjem djelu leđa iliti iznad guzice...hot! -pametne ljude s kojima nalazim zajedničke teme -ljude sa ciljem u životu -kupanje na plaži kada već sunce odlazi na spavanje pa svi idu doma -lude ribarske fešte -poštenje -stare pjesme Bijelog Dugmeta -iskrenost -ljubav na sve načine -stare pjesme Crvene jabuke -power balade Poludio bih kada: -bi mi cura rekla da me prevarila -da mi sutra kažu da moram iseliti jer će ovuda jednog dana prolaziti auto-cesta -bi mi netko ukrao stihove ili melodiju pjesme i on se potpisao -kada bi mi netko u oči lagao i uvjeravao me da nije nešto napravio, a je.. - kada bi me netko probudio nakon 2 sata sna -kada bi mi rekli da moram bilo što što ja neću... Slab sam na: -ženski šarm -ženske suze -dobre automobile -izlaske s ekipom ( a zakleo sam se da danas NEĆU izaći van ) -dobar sound -glazbene filmove i sportske događaje - jako rijetko plačem , ali na kraju nekog glazbenog filma ili pak sportskog uspjeha , i to se može dogoditi... Totalni sam kreten za: -bilo kakve šljakerske poslove ( dalje od mene sa lopatom , krampom i svim ostalim alatom) -dobre, kvalitetne filmove- sa mnom se o tome ne može rapsravljat- jako rijetko gledam filmove, a kada gledam , gledam trash...a jbg... -za razumijevanje Azrinih pjesama ( N.E. V.O.L.I.M. A.Z.R.U. !!!!) Ni Rundeka. Ni hrvatski novi val općenito. Koliko god se trudio. Ne ide. Ubio bih nekoga u slučaju da: -mi taknu brata -da svjesno naude nekome od moje obitelji ( mama, zašto mi nisi dala da susjedu odem na vrata kada je otrovao mačke cijelom susjedstvu , uključujući i našeg Toma? )Volio bih u budućnosti: -otići u Mexico -izdati još puno albuma uključujući i jedan rock album ,sebi za dušu -naučiti plesati sve vrste plesova jer mi je to preeejebeno... -naučiti vrhunski kuhati ( kao moja nona ) -imati malu barčicu s kojom ću na ribe -imati svoju konobu sa jelima autohtonima za ovo podneblje -u svojim 40-ima kupiti si chopper i odlaziti na biker-feste ( čekam da se opametim i opet sjednem na motor, nakon nesreće 1997. ) -imati lijepu i pametnu ženu i barem dvoje djece -svoju kuću, a u glavi već imam nacrt 
Pijano stanje- razmišljanje
Zar je nekoliko čaša dovoljno da budem zadovoljan onime što jesam? Zar nisam dovoljno sam sebi i svima drugima dokazao? Dokad? Cijeli život, rekao bih...nikada zadovoljan u potpunosti... Da sam potpuno zadovoljan lagao bih samoga sebe... Jebeš sve ako moram biti ono što nisam... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||