28.05.2007., ponedjeljak
Aritmija
Aritmija-da li sam ikad spominjao ovu pizdariju? Da li sam spominjao da me to počelo zahebavati još u osnovnoj školi i da sam se živ znao usrat kad bi mi srce lupalo da ni puls ne bi mogao izmjeriti? Da, da... uz tu aritmiju proživio sam mnogo strahova...  Sve je počelo jednog sunčanog dana u 7-om ili 8-om razredu.Točno se sjećam. Imali smo sat engleskog jezika. Odjednom me stisnulo u prsima, teško sam disao, a srce je počelo lupati kao blesavo, i kao da mi se popelo u grlo. Odvratan osjećaj . Obuzeo me hladan znoj, strah, panika i nisam znao što se dešava sa mnom. Marko koji je sjedio sa mnom u klupi također se pošteno usrao što mi je.  Trajalo je to sigurno 15min, a tada odjednom , sve se smirilo, osjetio sam ogromno olakšanje i kao da ništa nije bilo. Kroz srednju školu to mi se sve češće ponavljalo. Kada sam kod doktora otišao provjeriti što mi je , stručno su to nazvali TAHIKARDIJA ( preskakanje srca), te da je to normalno u pubertetu i da to puno ljudi ima. Zašto? Nitko nije znao odgovoriti. Malo sam se primirio, ali kada bi se to dogodilo, jednostavno me obuzimao strah, jer je to takav osjećaj kao da ćeš umrijeti svakog časa, kao da će ti se srce raspuknuti kojom brzinom lupa. Kasnije sam naučio reagirati na znakove koji su mi davali do znanja da bi moglo doći do napadaja. Često kada bih naglo skočio, napravio nagli pokret...blabla...tada bih osjetio srce koje kao da se popelo u grlo, naglo se smirio, zakašljao , i prošlo bi...Naučio sam se nekako živjeti s tim. S godinama sam postao totalno opsjednut za koji kujac mi se to dešava, pa sam prestao pušiti, piti kavu, jednog ljeta skinuo višak kila vozeći biciklu i posvetio se više sportskom životu. Napadaji su se smanjili, a kada su se pojavili, ja sam rekao da ću im pokazati zube i da me neće biti strah... Posljednjih godina prestao sam brinuti zašto me nešto boli, i nisam više onaj hipohondar kojeg je bilo strah da će svakog časa umrijeti kada ga nešto zaboli. I moram spomenuti da mi se podrhtavanje pojavilo samo onda kada bih bio strašno umoran. Tada znam da nema naglih pokreta, skakanja i sve super. Međutim, kada puno vremena prođe, ti zaboraviš kako je odvratan osjećaj to znao biti.  Prije 15-ak dana, otišao sam kod doktorice jer više nisam mogao slušati kako mi hropće u plućima i rekla mi je da imam kronični bronhitis i da svakako moram ''stati na loptu'' i odmoriti jer mi je tijelo izmoreno i ovo što se događa sasvim je normalno. Rekao sam joj da me za vikend čekaju gaže i da jednostavno moram biti zdrav za par dana, da mora srediti ta pluća da mogu pjevati. Na moj nagovor dala mi je Sumamed ( najjači antibiotik koji sam već popio prije 3 mjeseca ), a po pravilu, ne bih smio piti to sranje ako nije prošlo 6 mjeseci. Međutim , popio sam, kao i neke tablete za iskašljavanje.  Znao sam da moram ozdraviti jer je brdo posla pred nama, cijela turneja je na pomolu, a ja nisam u top-formi...Nabrijan sam do kraja, a jednostavno, tijelo mi ne dozovljava da ispoljim svu energiju koja se taloži u meni, kao da kaže, stani , dosta, smiri malo. Ali ne možeš sa mnom , tvrdoglavcem. Do kraja. I gotovo. I dođe ovaj vikend. U subotu smo imali dva nastupa, tako da sam nakon par sati sna, već u 2 po najvećoj toplini s bandom otišao na jednu tonsku probu, tada na jedan nastup, pa onda trči na drugi.Jeben tempo, vrućina i adrenalin. Za vrijeme drugog nastupa, poskočio sam i....pojavio se onaj stari, prokleti, davno zaboravljeni osjećaj...SRCE U GRLU....lupa kao blesavo...stišće u prsima...pluća ionako puna sranja , još me tjera da kašljem zbog onih tableta...  hvata me strah...gledam ljude kako plešu i divljaju ispred nas, ne kuže ništa...govorim Tomiju kako me stislo, vidim mu na licu da se zabrinuo...moramo nekako set privesti kraju...ruke mi se znoje, hladan znoj me pere, pokušavam se pribrati i biti svoj... Stavljam osmijeh na lice. ..smijem se ...ne mogu disati, ali pjevam koliko mogu...imam osjećaj da mogu umrijet tu za dvije minute...i nije me briga...prolazi mi sto stvari kroz glavu...i što mislim? Ovo : ''jebote, kako ja ovo volim!! Vidi ove ljude...pogledaj ih kako su veseli...pogledaj koju priliku mi je Bog dao...da ostavarim svoje snove...teško mi je ...ali borim se ...ruke i dalje znojne...srce trese...ja i dalje osmijeh na licu, jedna ruka mi na prsima, ne vjerujem kako sranje lupa...kroz glavu mi prolaze stihovi Queena : ''The show must go on''...rekoh, ako i moram otići, nek me slomi tu, jebe mi se , umrijet ću u stilu... Razum mi govori, smiri se , stani. Ali ne. To nisam ja. Ja se na pozornici dajem do kraja. To me dovelo do tu. Nikada nisam štedio ni atoma snage. Neću ni sad. Moj život je jebeni rokenrol.  I gledam ljude. Nekolicina koja stoji sa strane kuži da se neki kujac događa jer ja ne pjevam cijelo vrijeme. Vidim da se i Neno prestrašio i pita me da li želim da mi ode po vodu.Kažem, ne, ok je...  panika prolazi, pa se vraća. Govorim Nikoli da je pametnije da stanemo nego da se tu skljokam pred ljudima... Jebena borba...I kontam, vidi što je ljudima bitno , Cocktailsi rokaju , i boli ih briga za sve... borim se sa sobom..i tako jedno 15-20min...konačno završavamo set. Odlazim iza stagea, ovo sranje još uvijek lupa. Želim samo 5 min mira, samo što dalje od ljudi i totalnu tišinu.  PSSST... Nažalost, to ne mogu dobiti. Ruke preko ušiju i koncentriram se sam na sebe, na mir. I prolazi. Kroz nekoliko minuta dolazim k sebi. Sretan da sam još jednom pobjedio. Kasnije mi Sanja, majstorica shiatsua, pomaže da usmjerim energiju kamo treba i odradim nastup do kraja onako kako treba i kako se od mene očekuje...  I tada vidim koliko je ustvari hebeno kada ne staneš na loptu. Jednostavno valjda treba slušati upozorenja koje ti tijelo daje. Ako ste primjetili, ja samo jedno uvijek molim Boga: daj nam svima zdravlja.... Band je u naponu snaga, ponovno imamo takvu međusobnu energiju da mislim da nam velike stvari teko predstoje, i samo želim zdravlje za svih. Znam da sve drugo imamo sami.  Samo nas gledajte!!! A nismo stali već više od 4 godine. Konstantno presing i ludi tempo. Drukčije više ne znamo. A znate koja je sreća u svemu ovome? To što znam da sam mnoge svoje osjećaje pretočio u pjesme koje mnogi znaju, žive s njima, vesele se i plaču, i koje nikada više ne mogu biti izgubljene. Ispričao sam neku svoju priču . Iskreno. Živim svoj san. I živjet ću ga dok god stignem. Nije me borga kad ću otić. Da me sutra ne bude, ostaju vam pjesme. Mnogo toga neobjavljenog čeka VAS u mojim ladicama, od toga se da sastaviti još nekoliko CD-a...kada odem, moj pepeo se mora prosuti iz aviona po Kvarneru, od Učke, preko Veprinca pa sve do Preluka... može malo i preko Učke, i tamo je dio moga srca...i u Zagrebu je djelić...i u Dalmaciji...ma svuda... Nemojte misliti da ja mislim da ću brzo otići, jednostavno sam morao ovo objaviti javno, da ne bi bilo ''nismo znali'' ALI--- no sikiriki, Maurich prije svog stotog rođendana ne ide nigdje!!I svi vi, koji muku mučite sa svjim strahovima, pokažite im OVO: i uživajte u životu punim plućima! The show must go on! RSAAAJ!!!  |
- 20:36 - Prdni (19) - Potroši tintu - #
23.05.2007., srijeda
Žene
|
Danas ( a i ovih dana ) bome jako osjećam proljeće. Bolje rečeno : puca me proljeće! Zašto? Nekoliko razloga: - po cijeli dan bi sjedio na terasi i pijuckao hladno piće ( idealna cedecita od limuna sa puno leda) i lickao sladoled - u toj idili gledao kako se dame oskudno odjevene šetaju i pratio svaki pokret na njihovim predivnim tijelima ( sada je svih uhvatila panika ljeta pa ih navečer srećem kako trče i vidim kako ništa ne jedu, ovo su zadnji trzaji). Blejio bi u njihove trbuščiće, savršenu put koja je tokom zime održavana redovitim posjetima solarijima, naćulio nosinu samo da osjetim najnoviji miris koji su si baš nedavno kupile u WTC-u... - gledao kako vjetar mrsi njihovu kosu i kako im povjetarac lagano podiže suknjice veselih boja - vozio se naokolo i slušao dobru muziku ( ajde, ovo je neovisno o godišnjem dobu , ovo mi je jedan od najomiljenijih hobija). - Polako se izvalio na plažu u nekom kampu gdje gošće tek dolaze, pa gledao kako koriste svaku zraku sunca kako bi osunčale svoja zimom uspavana tijela - Navečer izlazio i ostajao vani do jutarnjih sati Sve u svemu, seksa mi se za popizdit. I nikako stat, pas mater. Nikako da se smirim. Non- stop bi, još, još i još. Mislio sam da su prošle one krizne godine kada ti hormoni divljaju, ali ja vidim da sam iz godine u godinu sve luđi. Vozim se danas, gledam sve te žene, pa si postavljam pitanja : - tko zna da li se ova žena redovito seksa? - da li je ova zadovoljna svojim partnerom? - Da li je na ovoj tu ovaj osmijeh namješten , ili je stvarno bila burna noć? - Tko zna kada se ova prošli put? I još niz takvih gluposti.... tipa : uuuu, ova mi izgleda strastvena... a gle ovu, ova se nekako drži visoko i ima visoko mišljenje o sebi , a mora da je bezveze... a vidi ovu – nije nešto lijepa, ali zrači energijom... i tako unedogled.... seks, seks, seks....i seks... Totalno me opralo, pogotovo kada sam u današnjim novinama vidio sliku jedne cure koja ima kosu omotanu u ručnik , punih usana i istaknutih očiju....uf...nježnih crta lica, njegovane kože... Onda si vrtim u glavi sve proživljene filmove u ove bijedne 23 godine, pa se pitam da li je meni možda vrijeme da se smirim ili je tek sada vrijeme da totalno popizdim? Onda kužim da ja ovako pizdim od svoje 13-e, i da se nikako ne uklapam u normalne okvire....jer....neki ljudi u mojim godinama itekako drukčije zabriju, ono, prema nekim standardima: sada je vrijeme za stalan posao, živjet s curom, pa udat se ...blablabla... ja poludim... Pa onda sjednem na kavu sa nekim svojim frendovima koji su ili u nekoj ozbiljnoj vezi, ili pak u braku, pa slušam spike na razini nedodrkanog balavca od 16 godina koji je poševio drugu tebu u svom životu i misli da je pokupio svu pamet svijeta. I onda se pitam da li sam ja normalan. Jesam. Apsoštrumpfno normalan. Zašto? Jer pratim svoje unutarnje emocije, potrebe i želje. I ne sramim ih se. Ja se ne sramim ovdje objaviti da mi nikako nije dosta seksa i da uživam u osjećaju da sam mlad, lud i da ne živim po pravilima. Nekidan sam si baš kupio magnet za frižider 8 ajme, još jedan moj fetiš....) Piše ovako : Ako poštuješ pravila, propuštaš zabavu. I to je jebena istina. Ma kakva pravila? Ma zašto da ja radim nešto protiv sebe? Još 10 dana mi je do kraja civilnog roka...tada imam slobodno točno 6 dana da nemam obaveze s bandom... sjedam u auto, napržit ću si 15 CD-a i pičim da ne znam kamo . Kamo me cesta odnese. Avantura. Yes. To je za mene odmor. Za dušu i tijelo. Ili da se držim pravila , pa napravim kao što svi naprave? Da odem u toplice, tamo crkavam, prežderavam se i pizdim jer mi je dosadno već prvog dana? Ili neki hotel koji ću masno platiti, pa da se osjećam ko džek jer se razvaljujem na krevetu gdje je možda ležala neka kvazi – zvijezda? Ne, idem na put, posjetiti sva mjesta koja nisam nikada, ili pak pozdraviti drage ljude koje dugo nisam vidio...idem gledat dvorce u Zagorju, idem vidjeti kako izgleda Vukovar nakon 15 godina, idem u Dubrovnik vidjeti da li je zaista tako skup i lijep kao što kažu, a potom ću posjetiti Split, Šibenik, Zadar, Plitvice i sva mjestašca koja mi se na prvi pogled svide. Nema plana. Gdje ću spavati ? Nije bitno. Bitno je da se srce vrati ispunjeno. Tijelo se možda neće vratiti odmoreno, ali duša hoće. To će biti punjenje baterija za predstojeću sezonu. Seksajte se ljudi, ne sramite se !!!! |
- 15:57 - Prdni (25) - Potroši tintu - #
03.05.2007., četvrtak
Tetovaže
Tetovaže...Još jedna od stvari koje volim. Kao mali , nikad nisam mislio da bi mogao nešto tako napraviti...tetovaže su me podsjećale na one ljude koji po rukama imaju ispisane neke blesave datume ili natpise ''JNA'' sa onom ružnom zelenom bojom... naravno, dok nisam odrastao...  Moram priznati da sam prvi susret sa tetovažama imao sa jednom svojom bivšom curom koja je imala čak dvije ( to je onda meni bilo ''čak''  )...jednu na trbuhu i drugu negdje na vratu...shvatio sam da mi je to ubitačno sexy...sjećam se , kada je prvi put došla doma kod nas , nona je to komentirala : '' ajme majko ča je ovo va kuću pripejal, neko blago tetovirano ''...kasnije ju je toliko zavoljela, da dan danas, čini mi se, žali za njom... No, da se vratimo, u to vrijeme shvatio sam da taj dio života želim zabilježiti za sva vremena i staviti tetovažu...još u srednjoj imao sam nacrtanu ženu odjevenu u hot-pens ( kako li se piše ovaj izraz? ) i neku ispruganu usku majicu istaknutih grudi , kose koja vijori na vjetru, Les Paul u ruci okrenut na lijevu stranu ( otkud mi je to poznato? ) i punih usana...a iza je imala ogromna krila... sliku sam nazvao ''rock angel''... bio je to moj anđeo...žena iz snova...spoj onoga što volim najviše na svijetu....anđeli=vjera, žene=žene, i gitara = glazba...tada sam tu sliku nekamo spremio, ali uvijek je bila tu negdje, u podsvjesti... Kada sam otišao do tatoo majstora s njim sam izradio ideju o anđelu...doma sam uzeo slike svih glumica koje su mi zgodne, i sa svake skinuo najljepše obilježje...oči, usta...frizura je ipak bila kao da je od leda, a gitaru i odjeću sam izostavio... uglavnom , stavio sam na ''nju'' sve ono što volim kod žena... bilo je to dosta teško razdoblje mog života, i stvarno sam trebao anđela čuvara, da stalno znam da je tu...htio sam ženu sa krilima, anđela sa ženskim licem, jer biblijski likovi su najčešće muški i iritira me što su žene uvijek zapostavljene...dakle, imao sam sve što mi je bilo bitno- veličao sam ljepotu žene i vjeru...taj anđeo je znak onog vremena kada mi je vjera pomogla da se uspnem visoko i da očvrsnem na tom putu...  dakle, bila je to moja prva tetovaža... izrada je trajala negdje oko 8-9 sati...Recite mi , tko bi recimo , ovome odolio:  ( Ne pitajte me da stavljam slike svojih tatoo-a jer neću .. ) Osjećaj kada staviš tatoo i dođeš doma je sljedeći: u jednom trenutku se diviš kako je lijepa, u drugom te prolazi hladan znoj i ove stvari po glavi : ''ajme, pa moje tijelo više nikad neće bit isto, jučer je ovdje koža bila čista, pogledaj sad''...pa onda opet divljenje... i tako u krug... Za prvu tetovažu mislio sam da će starci popizditi...stara je reagirala nevjerovatno dobro kakva je ona paničarka...čak mi je i mazala tetovažu i kupovala kremice... thumbs up, stara... Nakon možda godinu dana, gledam ja tu tetovažu ležeći na krevetu i razmišljam koliko je volim, kako se već ne mogu zamisliti bez nje..kako je lijepa...i jedinstvena..produkt moje bolesne mašte....  Vrijeme je prolazilo, a tetovaže su, kažem ja, nešto poput kikirikija- počneš ga jest i ne možeš stat...tako je i sa tetovažama...ali nikada mi nije palo napamet staviti nešto na sebe onako iz fore, jer će dobro izgledati...uvijek sam čekao pravu ideju, događaj , a meni mora jeeebeno značiti... jednostavno, pišeš po sebi ono za što smatraš da si TI i samo TI...jedinstveni primjerak, jer svatko od nas je jedinstven... Kako rekoh, vrijeme prolazi ( ma daj ? ) i svašta se događa...jedna tragedija zauvijek je promjenila moj život...poginula mi je frendica koju sam jako volio i taj događaj me natjerao da razmislim što stvarno želim od života...moram reći da sam se prestao bojati određenih stvari, da sam jako puno razmišljao o životu i smrti, i da sam postao osoba koja puno pozitivnije razmišlja... počeo sam uživati u životu, jer nažalost, nikada ne znamo kada će on završiti... počeo sam razmišljati o stvarima koje su mi ful bitne...mjesecima mi se sve to vrtilo u glavi.. i tada sam napravio crtež koji je na kraju završio na mojoj ruci..da ga objašnjavam , nema smisla, jer to bi trajalo satima...svaka crtica toga crteža ima svoje značenje, to je moj život, i svatko tko me pozna ima mjesto u njoj...i svatko tko je vidi, zna da sam to ja...iako, neke stvari koje su tamo samo su moje tajne...mnoštvo tajni koje se skrivaju u jednom crtežu...obožavam je... stavio sam je , upravo zato, da, ako ikad posustanem, vidim snagu koja je bila u meni onda kada sam je stavio , da vidim svoje vjerovanje od kojeg nikada nisam odstupio... vjerovati je sve...put ka sreći...Tada shvatiš , kada staviš nešto tako veliko na sebe, da si tako sretan i da te baš briga što drugi misle... komentari ljudi i bezbrojna glupa pitanja : - ''je to prava?'' Ja odgovaram: ne, to sam nacrtao drvenim bojicama... - -''a što će biti kada budeš star? '' ( na ovu mi se posebno sere, pogotovo kada mi to postave ljudi koji su sa mnom išli u školu )... Ja odgovaram : '' da sam pičkica, stavio bi privremenu, a ovako znam da sam to ja i da mi nešto znači...ako mi znači sad, značit će i za 70 god, a čovjek u sebi uvijek ostane mlad, onaj koji to želi---a ja ću biti zauvijek mlad, jebite se svi!! )...- ''što su rekli tvoji doma'' ...Ja : ''bravo mali, zašto nisi stavio veću ?'' ( ovdje ih začepim)... A sada istina... što su moji doma rekli.... Stari ( best of, skupljeno tokom godina, najčešće spominje čelo i glavu ): -telac, na glavu se tetoviraj -na čelo si to stavi,de-bil... ( mora rastaviti ovo na slogove) - napiši si na čelo : ''rodil san se normalan, tek kašneje san poludel''... Uglavnom , kod starog sve provale idu po jednom te istom paternu... Stara je puno originalnija : - majko mila ča je to grdo! - A zač je to tako veliko? - Baš si njoj moral nacrtat ta vela ustina! Jebale te tvoje kurbi i njihova vela ustina, da to i po sebe crtaš! - S tobun se neč dogaja, mene je lepo strah - Nan će se judi smet, ti si sav pošaran ( ovo je komentar na zadnju, haha)...( zabrinutog lica, usporenog govora, tihog i uplašenog glasa )Nona: - kod druge tetovaže koju sam stavio rukama bi pokrivala oči čim bih ušao u prostoriju ili bi bježala od mene ( joj , uvijek je znala bit dramatična ), a inače komentari tipa : ''ćeš videt kad ti se to na zlo zame, majko mila draaaaagaaaaa...''...pa neizostavni ''šmrc''... Brat: ''To brajo , legendo...ajme, kad ću ja bit punoljetan da i ja šaltam koju?'' A kada nešto ovakvo jutro vidim kraj sebe, život je ljepši... ( doduše , rijetko , ovako nešto ) Pred malo na sebe sam ''montirao'' jedan natpis na glagoljici...zašto glagoljici? Zato jer sam teško lokal- patriot, i to mi je prekrasno pismo...ne pada mi napamet po sebi pisati nekim divljim pismima... isto tako , izraz koji sam napisao vodi me kroz život, i bitan je u svakom segmentu , a to je STRAST...bez strasti ništa...ali mislim da sam o tome već pisao pa se ne želim ponavljati... Tatoo majstor Brane postao mi je s godinama frend, a pri izradi zanje kaže : ''ti si flegma mogao zvati ekipu da ovdje igrate briškulu dok ti ja ovo radim...'' Eto , čuli ste moju priču... svi oni koji se žele tetovirati ,a ne znaju što bi stavili na sebe, neka to ne rade, svi oni koji bi htjeli staviti neku malu, a da se ne vidi, neka ne stavljaju prve gluposti koje im padnu napamet...a druga stvar je da to treba znati nositi, baš poput odjeće , pogotovo ako je na vidljivijim mjestima...treba ŽIVJETI to...kada vidiš tu sliku, da te na nešto bitno tebi podsjeti...inače..stvarno vam jednog dana može biti žao... Do pisanja, blogeri... |
- 22:16 - Prdni (36) - Potroši tintu - #
Travanj 2010 (1) Lipanj 2009 (1) Svibanj 2009 (1) Veljača 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (1) Studeni 2008 (1) Kolovoz 2008 (1) Srpanj 2008 (1) Svibanj 2008 (2) Travanj 2008 (1) Ožujak 2008 (1) Veljača 2008 (1) Siječanj 2008 (2) Prosinac 2007 (1) Studeni 2007 (1) Listopad 2007 (1) Rujan 2007 (1) Kolovoz 2007 (1) Srpanj 2007 (1) Lipanj 2007 (2) Svibanj 2007 (3) Travanj 2007 (1) Ožujak 2007 (2) Veljača 2007 (4) Siječanj 2007 (3) Prosinac 2006 (3) Studeni 2006 (2) Listopad 2006 (4) Rujan 2006 (2) Kolovoz 2006 (2) Srpanj 2006 (4) Lipanj 2006 (7) Svibanj 2006 (10) Travanj 2006 (2) Veljača 2006 (2) Siječanj 2006 (4) Prosinac 2005 (10) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Blog designed by Dariich tBra  Od 6. osnovne vodio sam dnevnik , a sada, sljedivši trendove, prebacio sam se na blog... Naravno , blog ne sadržava imena ljudi i neke događaje koji su dosta blizu , da ne bi nekim ljudima bilo naugodno i prepoznali se u svemu ovome... Ja sam: klinac od 25 god koji će se vjerovatno zauvijek osjećati tako... Kao mali želio sam biti: konobar, stolar, rock zvijezda Naposlijetku , postao sam: glazbenik Volim: -živjeti život punim plućima i ništa ne propuštati -putovati -lijepe žene koje zrače i imaju ''ono nešto'', a uvijek ću se okrenuti za kovrčavom kosom , pogotovo plavom - tajanstvene , pomalo ''zaguljene'' djevojke koje moram ''otkrivati''... -šumu, more, krajolik ,planinarenje,- zaljubljen u kraj u kojem živim, lokal-patriotizam naglašen i to jako... -rock glazbu i rock ideologiju i način života...rocker nisi u crnoj majici i poderanim hlačama sa pivom u ruci...rocker si u srcu, u borbi za svojim idealima.... -glazbu općenito... -'80-e -obitelj...da ne izdvajam nikoga posebno... -auto i moto utrke...sportske automobile... -oldtimere -sve što nosi naziv Porsche, posebno sa kraja 80-ih -igrati nogomet srijedom popodne -pisati pjesme kada sam u k...u -biti na MSN messengeru i tu i tamo objaviti post na blogu -gledati dokumentarce o svemu i svačemu - ''Mućke''-najgenijalnija serija svih vremena -trčati u jedan ujutro- dok cijeli normalan svijet spava, sa slušalicama u ušima -loviti ribu sa frendovima i pomalo ispiijati bevandicu -Hammond orgulje -Gibson Les Paul gitare ( ja sam jednostavno humbacker tip  )-stock-colu -lovranski bambus -Laško i Becks pivo -fast food -francusku salatu -komedije iz 80-ih -kekse ''Domaćica'' i napolitanke obložene čokoladom -nescaffe -sladoled od straciattelle - Deep Purple -Queen -The Eagles -Texas tornados -Opatijski suveniri - Aerosmith -Lynyrd Skynyrd -snimati kamerom svakakve pizdarije -sve moguće što se tiče gadgeta -gledati stare slike i prisjećati se tih dana -voziti se u autu i slušati plesnu glazbu iz 80-ih -općenito 80-e...jer su neki kič i pozitiva paralelno... -seks...puno seksa...  -zalaske sunca, dok gledaš grad u daljini -općenito , lijepe poglede...sjediti negdje i razmišljati o svemu.. -vožnju kombijem sa luđacima iz banda -maškare- aposlutno ludilo...ŽIVIO PUST!! -svirati harmoniku kada se ( rijetko) dogodi da se stara ekipa nađe pa se popije...i popije...i pojede..i popije...itd... -američke glupe romantične komedije koje su meni osobno tako zakon , i iako znam kako će završiti film čim ga počnem gledat, to me taaako opušta...milina... -stavljati tri točkice na kraju rečenice... -raditi tost kada ujutro dođem doma , i to u mikrovalnoj ( edit: nabavio sam toster, tnx Mama )-cedevitu -tuna mexicana Rio mare -Elizabeth Hurley, Heather Graham , Angelina Jolie -tetovaže ( stalno bi neku novu , ne želim postat stripoteka ) -jaje na oko sa majonezom -pomidore na sve načine -gledati plod trešnje tamo u rano ljeto...predivan prizor... -vožnju biciklom -pohano meso sa ketchupom -kraljevsku salatu iz McDonalds'a -raditi bilo kakve spačke samo da zeznem nekog -kada Michael J. Fox u ''Povratku u budućnost'' svira Johnny B. Goode -gledati kako pada prvi snijeg -ležati u krevetu dok vani grmi ko blesavo i spavati ko beba - slušati Dire Straitse i Chris Rea-u dok pada kiša...ili dok se vozim autom po kiši -tenisice...svih vrsta...u svim bojama...obožavam...crvene starke na prvom mjestu , pa onda nadalje sav šminkeraj...Puma , Reebok, Fila, itd... -kada žena nosi štiklu- bilo na haljinu , traperice, štogod- cure, nostie štikle , a ne balerinke!!! Štika vam diže guzicu i izgledate nevjerovatno sexy!!! -tetovažu na ženi- na donjem djelu leđa iliti iznad guzice...hot! -pametne ljude s kojima nalazim zajedničke teme -ljude sa ciljem u životu -kupanje na plaži kada već sunce odlazi na spavanje pa svi idu doma -lude ribarske fešte -poštenje -stare pjesme Bijelog Dugmeta -iskrenost -ljubav na sve načine -stare pjesme Crvene jabuke -power balade Poludio bih kada: -bi mi cura rekla da me prevarila -da mi sutra kažu da moram iseliti jer će ovuda jednog dana prolaziti auto-cesta -bi mi netko ukrao stihove ili melodiju pjesme i on se potpisao -kada bi mi netko u oči lagao i uvjeravao me da nije nešto napravio, a je.. - kada bi me netko probudio nakon 2 sata sna -kada bi mi rekli da moram bilo što što ja neću... Slab sam na: -ženski šarm -ženske suze -dobre automobile -izlaske s ekipom ( a zakleo sam se da danas NEĆU izaći van ) -dobar sound -glazbene filmove i sportske događaje - jako rijetko plačem , ali na kraju nekog glazbenog filma ili pak sportskog uspjeha , i to se može dogoditi... Totalni sam kreten za: -bilo kakve šljakerske poslove ( dalje od mene sa lopatom , krampom i svim ostalim alatom) -dobre, kvalitetne filmove- sa mnom se o tome ne može rapsravljat- jako rijetko gledam filmove, a kada gledam , gledam trash...a jbg... -za razumijevanje Azrinih pjesama ( N.E. V.O.L.I.M. A.Z.R.U. !!!!) Ni Rundeka. Ni hrvatski novi val općenito. Koliko god se trudio. Ne ide. Ubio bih nekoga u slučaju da: -mi taknu brata -da svjesno naude nekome od moje obitelji ( mama, zašto mi nisi dala da susjedu odem na vrata kada je otrovao mačke cijelom susjedstvu , uključujući i našeg Toma? )Volio bih u budućnosti: -otići u Mexico -izdati još puno albuma uključujući i jedan rock album ,sebi za dušu -naučiti plesati sve vrste plesova jer mi je to preeejebeno... -naučiti vrhunski kuhati ( kao moja nona ) -imati malu barčicu s kojom ću na ribe -imati svoju konobu sa jelima autohtonima za ovo podneblje -u svojim 40-ima kupiti si chopper i odlaziti na biker-feste ( čekam da se opametim i opet sjednem na motor, nakon nesreće 1997. ) -imati lijepu i pametnu ženu i barem dvoje djece -svoju kuću, a u glavi već imam nacrt 
Pijano stanje- razmišljanje
Zar je nekoliko čaša dovoljno da budem zadovoljan onime što jesam? Zar nisam dovoljno sam sebi i svima drugima dokazao? Dokad? Cijeli život, rekao bih...nikada zadovoljan u potpunosti... Da sam potpuno zadovoljan lagao bih samoga sebe... Jebeš sve ako moram biti ono što nisam... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||