Marketing
Tetovaže
Tetovaže...Još jedna od stvari koje volim. Kao mali , nikad nisam mislio da bi mogao nešto tako napraviti...tetovaže su me podsjećale na one ljude koji po rukama imaju ispisane neke blesave datume ili natpise ''JNA'' sa onom ružnom zelenom bojom...
naravno, dok nisam odrastao... 
Moram priznati da sam prvi susret sa tetovažama imao sa jednom svojom bivšom curom koja je imala čak dvije ( to je onda meni bilo ''čak'' 
)...jednu na trbuhu i drugu negdje na vratu...shvatio sam da mi je to ubitačno sexy...sjećam se , kada je prvi put došla doma kod nas , nona je to komentirala : '' ajme majko ča je ovo va kuću pripejal, neko blago tetovirano ''...kasnije ju je toliko zavoljela, da dan danas, čini mi se, žali za njom...
No, da se vratimo, u to vrijeme shvatio sam da taj dio života želim zabilježiti za sva vremena i staviti tetovažu...još u srednjoj imao sam nacrtanu ženu odjevenu u hot-pens ( kako li se piše ovaj izraz? 
) i neku ispruganu usku majicu istaknutih grudi , kose koja vijori na vjetru, Les Paul u ruci okrenut na lijevu stranu ( otkud mi je to poznato?
) i punih usana...a iza je imala ogromna krila... sliku sam nazvao ''rock angel''... bio je to moj anđeo...žena iz snova...spoj onoga što volim najviše na svijetu....anđeli=vjera, 
žene=žene, i gitara = glazba.
..tada sam tu sliku nekamo spremio, ali uvijek je bila tu negdje, u podsvjesti...
Kada sam otišao do tatoo majstora s njim sam izradio ideju o anđelu...doma sam uzeo slike svih glumica koje su mi zgodne, i sa svake skinuo najljepše obilježje...oči, usta...frizura je ipak bila kao da je od leda, a gitaru i odjeću sam izostavio... uglavnom , stavio sam na ''nju'' sve ono što volim kod žena... bilo je to dosta teško razdoblje mog života, i stvarno sam trebao anđela čuvara, da stalno znam da je tu...htio sam ženu sa krilima, anđela sa ženskim licem, jer biblijski likovi su najčešće muški i iritira me što su žene uvijek zapostavljene...dakle, imao sam sve što mi je bilo bitno- veličao sam ljepotu žene i vjeru...taj anđeo je znak onog vremena kada mi je vjera pomogla da se uspnem visoko i da očvrsnem na tom putu...
dakle, bila je to moja prva tetovaža... izrada je trajala negdje oko 8-9 sati...
Recite mi , tko bi recimo , ovome odolio:
( Ne pitajte me da stavljam slike svojih tatoo-a jer neću .. )
Osjećaj kada staviš tatoo i dođeš doma je sljedeći: u jednom trenutku se diviš kako je lijepa, u drugom te prolazi hladan znoj i ove stvari po glavi : ''ajme, pa moje tijelo više nikad neće bit isto, jučer je ovdje koža bila čista, pogledaj sad''...pa onda opet divljenje... i tako u krug...
Za prvu tetovažu mislio sam da će starci popizditi...stara je reagirala nevjerovatno dobro kakva je ona paničarka...čak mi je i mazala tetovažu i kupovala kremice... thumbs up, stara...
Nakon možda godinu dana, gledam ja tu tetovažu ležeći na krevetu i razmišljam koliko je volim, kako se već ne mogu zamisliti bez nje..kako je lijepa...i jedinstvena..produkt moje bolesne mašte....
Vrijeme je prolazilo, a tetovaže su, kažem ja, nešto poput kikirikija- počneš ga jest i ne možeš stat...tako je i sa tetovažama...ali nikada mi nije palo napamet staviti nešto na sebe onako iz fore, jer će dobro izgledati...uvijek sam čekao pravu ideju, događaj , a meni mora jeeebeno značiti... jednostavno, pišeš po sebi ono za što smatraš da si TI i samo TI...jedinstveni primjerak, jer svatko od nas je jedinstven...
Kako rekoh, vrijeme prolazi ( ma daj ? ) i svašta se događa...jedna tragedija zauvijek je promjenila moj život...poginula mi je frendica koju sam jako volio i taj događaj me natjerao da razmislim što stvarno želim od života...moram reći da sam se prestao bojati određenih stvari, da sam jako puno razmišljao o životu i smrti, i da sam postao osoba koja puno pozitivnije razmišlja... počeo sam uživati u životu, jer nažalost, nikada ne znamo kada će on završiti... počeo sam razmišljati o stvarima koje su mi ful bitne...mjesecima mi se sve to vrtilo u glavi.. i tada sam napravio crtež koji je na kraju završio na mojoj ruci..da ga objašnjavam , nema smisla, jer to bi trajalo satima...svaka crtica toga crteža ima svoje značenje, to je moj život, i svatko tko me pozna ima mjesto u njoj...i svatko tko je vidi, zna da sam to ja...iako, neke stvari koje su tamo samo su moje tajne...mnoštvo tajni koje se skrivaju u jednom crtežu...obožavam je... stavio sam je , upravo zato, da, ako ikad posustanem, vidim snagu koja je bila u meni onda kada sam je stavio , da vidim svoje vjerovanje od kojeg nikada nisam odstupio... vjerovati je sve...put ka sreći...
Tada shvatiš , kada staviš nešto tako veliko na sebe, da si tako sretan i da te baš briga što drugi misle... komentari ljudi i bezbrojna glupa pitanja :
- ''je to prava?'' Ja odgovaram: ne, to sam nacrtao drvenim bojicama...
- -''a što će biti kada budeš star? '' ( na ovu mi se posebno sere, pogotovo kada mi to postave ljudi koji su sa mnom išli u školu )... Ja odgovaram : '' da sam pičkica, stavio bi privremenu, a ovako znam da sam to ja i da mi nešto znači...ako mi znači sad, značit će i za 70 god, a čovjek u sebi uvijek ostane mlad, onaj koji to želi---a ja ću biti zauvijek mlad, jebite se svi!! )...
- ''što su rekli tvoji doma'' ...Ja : ''bravo mali, zašto nisi stavio veću ?'' ( ovdje ih začepim)...
A sada istina... što su moji doma rekli....
Stari ( best of, skupljeno tokom godina, najčešće spominje čelo i glavu ):
-telac, na glavu se tetoviraj
-na čelo si to stavi,de-bil... ( mora rastaviti ovo na slogove)
- napiši si na čelo : ''rodil san se normalan, tek kašneje san poludel''...
Uglavnom , kod starog sve provale idu po jednom te istom paternu... 
Stara je puno originalnija :
- majko mila ča je to grdo!
- A zač je to tako veliko?
- Baš si njoj moral nacrtat ta vela ustina! Jebale te tvoje kurbi i njihova vela ustina, da to i po sebe crtaš!
- S tobun se neč dogaja, mene je lepo strah
- Nan će se judi smet, ti si sav pošaran ( ovo je komentar na zadnju, haha)...( zabrinutog lica, usporenog govora, tihog i uplašenog glasa )
Nona:
- kod druge tetovaže koju sam stavio rukama bi pokrivala oči čim bih ušao u prostoriju ili bi bježala od mene ( joj , uvijek je znala bit dramatična ), a inače komentari tipa : ''ćeš videt kad ti se to na zlo zame, majko mila draaaaagaaaaa...''...pa neizostavni ''šmrc''...
Brat: ''To brajo , legendo...ajme, kad ću ja bit punoljetan da i ja šaltam koju?''
A kada nešto ovakvo jutro vidim kraj sebe, život je ljepši... ( doduše , rijetko , ovako nešto 
)
Pred malo na sebe sam ''montirao'' jedan natpis na glagoljici...zašto glagoljici? Zato jer sam teško lokal- patriot, i to mi je prekrasno pismo...ne pada mi napamet po sebi pisati nekim divljim pismima... isto tako , izraz koji sam napisao vodi me kroz život, i bitan je u svakom segmentu , a to je STRAST...bez strasti ništa...ali mislim da sam o tome već pisao pa se ne želim ponavljati...
Tatoo majstor Brane postao mi je s godinama frend, a pri izradi zanje kaže : ''ti si flegma mogao zvati ekipu da ovdje igrate briškulu dok ti ja ovo radim...''
Eto , čuli ste moju priču... svi oni koji se žele tetovirati ,a ne znaju što bi stavili na sebe, neka to ne rade, svi oni koji bi htjeli staviti neku malu, a da se ne vidi, neka ne stavljaju prve gluposti koje im padnu napamet...a druga stvar je da to treba znati nositi, baš poput odjeće , pogotovo ako je na vidljivijim mjestima...treba ŽIVJETI to...kada vidiš tu sliku, da te na nešto bitno tebi podsjeti...inače..stvarno vam jednog dana može biti žao...
Do pisanja, blogeri...
Post je objavljen 03.05.2007. u 22:16 sati.