Kesteni, kupine, makovi i riječi koje bole

nedjelja , 15.11.2015.

Pred svitanje je počela padati kiša rijetko i cmoljavo, a onda se s vjetrom razmahala, zatutnjala po krovovima i za par minuta nije joj više bilo traga, ostala je samo blistava ulica i kada sam izašla iz kuće dočekali su me rasuti divlji kesteni na pločniku.
- Jesen, ali topla - pomislila sam i skinula vjetrovku jer mimo svih očekivanja listopadske temperature su visoke, dani sunčani i promjena klime Ircima donosi značajan porast oboljelih od melanoma. Njihov svijetao ten navikao na vlagu i svakodnevne uzastopne promijene vremenskih uvjeta ne reagira dobro na zatopljenje i dugotrajno sunce.

Inače, samo deset posto stanovništva ima riđu kosu i pjegice, ali čini se da ih je više, naravno kad samo takve primjećujem, kao i iznošene cipele djece u školskim uniformama. - Ovo nije siromašan kvart i respektabilna je škola - čudim se iskrivljenim petama i izlizanim kao od starije braće naslijeđenoj obući, a oni se čude meni - pa još su dobre, džon se nije odvojio, čemu kupovati novo? Ali mobiteli su naravno, najnoviji modeli.

Kad pitam domaćine: Što je tipično za Irce u vezi ovog ili onog, svaki odgovor počinje s: - Damned (proklet)...

Zapanjila me jedna priča, pa da ju podijelim s vama. Samo 11 posto Iraca govori irski. Pojma nisam imala, pogotovo što su natpisi svuda dvojezični, u prijevozu na displeyjima prvo naziv stanice na engleskom, ispod njega na irskom. Tako sam lijepo prije dolaska naučila par irskih riječi i izraza i sva sretna odmah svojim domaćinima poželim dobro jutro i priupitam kako su na njihovom jeziku, a oni blenu, ne razumiju.

Za vrijeme vladavine Engleza, irski jezik bio je zabranjen. Učenici su imali konopčićem privezan drveni štapić za kragnu školske kute i svaki put kada bi izustili riječ na irskom, dobili bi udarac i morali zagristi štapić kako bi šutke otrpjeli batine. Dolazak britanskog inspektora u škole značio je za učenike s jakom izgriženim štapićem još dodatno fizičko kažnjavanje.

- Povezujemo irski jezik s batinama i boli - ispričao mi je domaćin.
- Kad je moj otac završio školu, želio je samo jedno - Nikada više ne progovoriti niti jednu irsku riječ - dodao je.

Danas uče svoj jezik ponovno, ali za generacije Iraca on je ostao i bit će potpuna nepoznanica.

Jutro koje je započelo divljim kestenima, u podne se pretvorilo u branje kupina koje su tek djelomično zrele, njihova sezona tek dolazi, a predvečer hodajući klifom na istočnoj obali ugledala sam par makova, crvenih na florescentno zelenoj livadi. Ovo je zemlja svih godišnjih doba istovremeno. Zanima me kakva je zima ovdje. Možda saznam.



Ljudi različito doživljavaju 16 stupnjeva C, mladić u autobusu nosi kratke rukave, vozač je obukao kožnu jaknu, na ulici kratki rukavi ljetnih majica pored zimskih jakni s kapuljačama obrubljenih krznom.

p.s.
započela sam pisati ovaj post skoro prije mjesec dana. Zima još nije stigla, ali se najavljuje hladnim dahom neprestanog vjetra, moj boravak u ovoj zemlji nekako se produžuje sam po sebi