Subkulture

ponedjeljak , 11.11.2013.

Najbliža na par metara udaljenosti. Živim u neboderu, na njegovom širokom i zapuštenom stepeništu caruju narkomani. Policija ne rješava situaciju, na poziv dolazi sa zakašnjenjem, napravi zapisnik o pronađenom narkomanskom priboru, nikog ne privede, tako da se već godinama niti ne poziva.

Neke davno predložene inicijative o kupnji nadzornih kamera i skupih brava uzmakle su pred besparicom, a nju podržava činjenica da velika fluktuacija stanara sadrži postotak koji uvijek ostavlja otvorena vrata ili će porazbijati kamere.

No mi sa našim stubišnim sustanarima, iako ne opravdavamo njihov način i izbor, godinama živimo u miru. Poštujemo međusobni teritorij, ne ometamo jedni druge, oni ne koriste liftove, ne provaljuju u stanove i ne hodaju po zgradi, mi ne zalazimo na njihov dio stepeništa, zapravo jako rijetko ili uopće se ne srećemo.

Živimo u svojim udobnim građanskim stanovima, jedemo iz servisa juhicu, dok na podu mračnog stubišnog podesta oni griju žlicu na primusu. Naše prisutnosti nisu podudarne. Svatko u svom svemiru različitih orbita, na minimalnoj udaljenosti, uvažavamo pravila suživota.