Treća matura s grešaka troju

utorak , 28.05.2013.

Treću državnu maturu proživljavam kao roditelj, i jednu odgodu proživljenu brojim, koju sam svojedobno čestitala angažiranom Roku R. čiji blog je često pomogao sinu klasičaru u pripremama.

Prošle godine, u isto doba, bilo mi je zapravo drago, da se problematika nekih zadataka hrvatskog ispita izdigla iz trokuta škola-maturant-obitelj, iako u konačnici dodjela svima pozitivnih bodova, nije egalitarna, no kad se već generalno uprlja, ne čisti se pojedinačno, netko strada, netko bolje prođe.

Danas čitam forume, pratim na faceu grupe, preko 8.500 lajkova za odgodu termina ispita matematike. Rasplamsavaju se komentari, pored duhovitih, naravno, sipa ogorčenost, premise sabotaže i više ne podnosim rečenicu "ovo je samo kod nas moguće".

Maturanti, službeno nazvani pristupnici, obični jadni pijuni tuđih interesa, budući akademski građani, ove godine su dobili jednu strašnu poruku da kao pojedinci nisu bitni, ne "zbog greške troju ispitnih koordinatora" kao što reče ravnateljica ncvvo-a, nego zbog tog što njihov rad, težnje, planovi, strah i želje tako su bespredmetni, na pozornici ovogodišnje državne mature tek su marionete.

29 818 učenika upravo ne završava test iz hrvatskog i onemogućeno im je polaganje mature po unaprijed utvrđenom planu. U slučaju samovoljnog odustajanja i ne izlaska na bilo koji ispit, predviđene su novčane kazne, za njih povratnog obeštećenja nema. Ponovno minimalne ili nikakve sankcije za (ne)režimske manipulatore, a posljedice za građane.

Smrad

subota , 18.05.2013.

Uspuhala sam se jer sam odvukla 40 l blumenerdea, kako piše na vreći, u kontejner. Sad sam zatvorila prozore, dok vjetar ne prozrači balkon, a do onda odoh u drugi kvart na kavu, da predahnem i udahnem.

Naime, naumila sam otvorit ljetnu sezonu svog malog balkona, mediteranske biljkice dobro su prezimile, stari ružmarin cvate, čuvarkuća u punoj snazi, lavanda se uzdigla. Kamenje dovučeno s raznih brda želi iz kutija na sunce, školjke, ježinci i divovske puževe kućice namiguju, sele se iz vaza na balkon, na zrak.

Raspoložena kupujem mat smeđi lak, uljni razrjeđivač, pik trake, i kad je već bal, nove bambusove rolete. Zemlju za cvijeće, najveću vreću, još i biram, da ne bude neki jeftini supstrat. Dovučem materijal u stan, ofarbamo ogradu i pregrade, a teška vreća zemlje prenoći u prtljažniku.
Sutradan kontaminacija izbacuje me iz automobila, ne dozvoljava niti ući. Smrad je nesnosan, upravo grize, oči u trenu suze.

- Zaboga, što je ovo, otvaram prtljažnik i dobrano se odmičem. Nailazi susjed, pa komentiramo. Priča kako je kupio pečeno pile, ostavio u automobilu pol sata, dok nešto u gradu obavi, a kad se vratio, kaže: "Suseda, to Vam je bilo, kao da se netko posrao u autu, pomor živi od tog pileta." Fino, pomislim, dobro da danas nemam piletinu na jelovniku i uprtim vreću, pravac balkon.

Otvorim, smrdi, ali manje, to je valjda od pakiranja, sigurno će se izračit i natrpam tegle dragih biljaka, do vrha zemljom, zalijem i lijepo školjkicama i kamenčićima ukrasim.

Sljedeće subotnje jutro, inače dragi dio tjedna, pristavljam kavu, popit ću na miru, naravno na tip top sređenom balkonu, još i čokoladu otvaram, da gušt bude veći. Od gušta ni g, tj. da ne kažem drek, smrad lebdi balkonom, izbija iz famozne vreće s nacrtanim rascvjetanim cvijećem, izbija iz tegla; kao da sam u kokošinjac ušla, i to mali, ali s puno kokoši, nikad očišćen. Jadan moj velebitski ružmarin, istarska čuvarkuća i hvarska lavanda, brzo otkopavam, bacam tzv. finu zemlju za cvijeće nazad u vreću i putem do kontejnera mislim, dobro, sve je profit, ali da baš pokvarenu robu kupujem, nije mi pravo, odsad čuvam račune i reklamiram, manje je posla, nego da čupam, pa sadim.