Uspuhala sam se jer sam odvukla 40 l blumenerdea, kako piše na vreći, u kontejner. Sad sam zatvorila prozore, dok vjetar ne prozrači balkon, a do onda odoh u drugi kvart na kavu, da predahnem i udahnem.
Naime, naumila sam otvorit ljetnu sezonu svog malog balkona, mediteranske biljkice dobro su prezimile, stari ružmarin cvate, čuvarkuća u punoj snazi, lavanda se uzdigla. Kamenje dovučeno s raznih brda želi iz kutija na sunce, školjke, ježinci i divovske puževe kućice namiguju, sele se iz vaza na balkon, na zrak.
Raspoložena kupujem mat smeđi lak, uljni razrjeđivač, pik trake, i kad je već bal, nove bambusove rolete. Zemlju za cvijeće, najveću vreću, još i biram, da ne bude neki jeftini supstrat. Dovučem materijal u stan, ofarbamo ogradu i pregrade, a teška vreća zemlje prenoći u prtljažniku.
Sutradan kontaminacija izbacuje me iz automobila, ne dozvoljava niti ući. Smrad je nesnosan, upravo grize, oči u trenu suze.
- Zaboga, što je ovo, otvaram prtljažnik i dobrano se odmičem. Nailazi susjed, pa komentiramo. Priča kako je kupio pečeno pile, ostavio u automobilu pol sata, dok nešto u gradu obavi, a kad se vratio, kaže: "Suseda, to Vam je bilo, kao da se netko posrao u autu, pomor živi od tog pileta." Fino, pomislim, dobro da danas nemam piletinu na jelovniku i uprtim vreću, pravac balkon.
Otvorim, smrdi, ali manje, to je valjda od pakiranja, sigurno će se izračit i natrpam tegle dragih biljaka, do vrha zemljom, zalijem i lijepo školjkicama i kamenčićima ukrasim.
Sljedeće subotnje jutro, inače dragi dio tjedna, pristavljam kavu, popit ću na miru, naravno na tip top sređenom balkonu, još i čokoladu otvaram, da gušt bude veći. Od gušta ni g, tj. da ne kažem drek, smrad lebdi balkonom, izbija iz famozne vreće s nacrtanim rascvjetanim cvijećem, izbija iz tegla; kao da sam u kokošinjac ušla, i to mali, ali s puno kokoši, nikad očišćen. Jadan moj velebitski ružmarin, istarska čuvarkuća i hvarska lavanda, brzo otkopavam, bacam tzv. finu zemlju za cvijeće nazad u vreću i putem do kontejnera mislim, dobro, sve je profit, ali da baš pokvarenu robu kupujem, nije mi pravo, odsad čuvam račune i reklamiram, manje je posla, nego da čupam, pa sadim.
Post je objavljen 18.05.2013. u 01:56 sati.