Ide i ode

nedjelja , 31.03.2013.

Htjedoh napisat: pomaknulo se vrijeme, no ipak to bijaše samo sat, ljudska umotvorina raščlambe vremena, pa od ponoći "računamo ljetno", a po još starijem računu protječe noć uoči prve nedjelje poslije punog mjeseca nakon proljetnog ekvinocija, bdijenja su gotova, Uskrs je. A vrijeme ide i ode, bez obzira kako ga računali.

Budna sam, ne spavam noćas, nego čitam, čitam već satima vaše blogove, postove, riječi. Neću niti spavat, sve dok se ne razdani, dok ptičice ne potvrde svanuće, dok me umor stvarno ne nadvlada i san pobijedi, čitat ću dok god mogu držat oči otvorene, no zaspat ću zadovoljna jer volim i često sam i ponosna na tu svoju slobodu, koja dozvoljava imati pročitane noći i prospavana jutra.

Toliko puno zora sam dočekala čitajući, jer meni nema ljepšeg nego tonuti u napisano što me vodi, odlazit u druge svjetove, prepoznavat sebe, spoznavat novo, a sve to noćima u tišini, dok grad spava, a kad on s ljudima krene u jutarnji život, ja u svom svijetu i svakodnevnici spuštam rolete, odlazim na počinak, i odgađam na par sati, do podneva, sve uloge koje živim kad ustanem.
U čitalačkim noćima dajem pročitanom da se ugnijezdi u meni, zauvijek.


p.s.
hvala svima koji su navraćali dok me nije bilo, na svim željama, čestitkama i toplim, dragim riječima