Dodiri privrženosti

srijeda , 19.09.2012.

Volim dodire koji pokazuju koliko volim. Volim pokazat koliko volim. Pozdravljam pusama, stišćem u zagrljaj. Malu djecu dižem u naručje, ljubim u kosicu i vrtim po zraku. Tinejdžere se ne smije ljubit u javnosti, za njih su škakljanja u osami, stariji ljudi se kao brane, ostali ili uživaju ili me trpe. Imam napadaje dodira, od sasvim nježnih, vrškom prsta taknut, dlan samo nasloniti i tako mirovat. Imam i jače napadaje, kad ne ispuštam iz ruku voljeno tako brzo, kuštram kosu, milujem lice, rojevi poljubaca, naslanjanja, obično jače napade prati smijeh i galama, one uobičajene malo tiša sreća.

Ti dodiri znače, puštam vas sebi blizu, u mojem ste prostoru i meni na neki način pripadate, a ja sam tu za vas, sada, baš ovog trenutka i ovim dodirom to sve potvrđujemo.
Volim prići i dotaknuti one koje volim, i kad je prošlo puno vremena od zadnjeg dodira, s novim samo nastavljamo gdje smo stali, prepoznajemo se, to smo mi. Čak i ako prođu godine.

Dodiri su ispisane riječi, svuda po nama, i govore drugima da li smo voljeni, onaj kojeg ljubav dodiruje, taj je siguran u svijetu, tamo gdje se koža kožom takla privrženošću, ostaje nit koja se teško prekida.