Štrajk riječi i pogledi

petak , 07.09.2012.

Danas riječi štrajkaju. Baš to, nisu umorne, već su u štrajku. Protestiraju zbog uzaludnosti. Izgovaraju se, ponavljaju, u nadi, ako sad nema učinka, bit će bar sjeme posađeno, a plod kad već bude, uvijek dobrodošao.

Zato mene ne smeta kad se kaže: govori u vjetar, jer vjetar je medij koji raznosi, koji prevaljuje daljine nedostupne i nema pukotine kroz koju ne može proći. Odnijet će riječi baš tamo kud treba i netko će negdje podignut ili spustit glavu jer su riječi vjetrom pristigle do onog kome su i bile namjenjene.

Ne smeta me niti smatram uzaludnim kad se kaže: na jedno unutra, na drugo van i pritom pokazuju uši. Uvijek nešto od izgovorenog ostane u glavi, koliko god radio se ušni propuh, kao zrno ostala je uglavljena pokoja riječ.

Naporno je kad se kaže: govori zidu. Jer se riječi od zida odbijaju i pogađaju onog koji izgovara. Pogode li u vitalni dio, posljedice su dugotrajne, a mogu biti i kobne. U slučaju govorenja zidu treba biti uporan i treba raditi uzmak. Nasrne li se odjednom silovitim riječima na utvrdni zid, urušit će se zatrpavši onog tko je govorio. I više neće biti glasa, nego mukla tišina. Zato zidu treba govorit polako i odmicat kad se započne urušavat, pa opet prići i ponovno riječi izgovarat. Izgovarat sve dok zid ne povjeruje u njih. Što je zid tvrđi, riječi trebaju biti nježnije.

No, ima slučajeva kad je uzaludno govorit, iako to rijetko priznajem. Danas je bio takav slučaj s državnom administracijom, i zato proglašavam štrajk riječima.
S obzirom da moram govorit jer me izražaj tvori, od ovog trena pa do sutra ujutro kad će štrajk službeno završit, govorim samo pogledima.

Pogledi će biti izraženi na Sljemenskoj stazi 13 i manjim dijelom 1, vrlo laganoj, zapravo duljoj šetnji sa stankom kod Kraljičinog zdenca, izvoru s kojim godinama komuniciram sretnim pogledom, a on odgovara žuborom. Na hrbtu staze broj 1, pogledat ću s visine svoj grad, taj pogled bit će zamišljen, jako zamišljen.