Mali nogomet – najvažnija sporedna zabava u Hrvatskoj?
Dobro je poznata krilatica kako je nogomet "najvažnija sporedna stvar na svijetu“. Prema podacima svjetske nogometne federacije (FIFA), čak 250 milijuna ljudi na svijetu igra nogomet, rekreativno ili profesionalno. Nogomet, igra kojoj je pojednostavljeno rečeno cilj ubaciti loptu u protivnički gol manevrirajući loptom bilo kojim dijelom tijela osim rukom, odavno je zaludila i Hrvate, koji osim onog pravog, velikog nogometa igraju i onaj mali, poznatiji kao futsal.
SIGURAN BIJEG OD STRESA I OBAVEZA
Osim profesionalaca, iznimno velik broj Hrvata bavi se rekreativnim nogometom. Neka istraživanja su pokazala kako svaki četvrti Hrvat barem jednom mjesečno organizirano igra nogomet što dovoljno oslikava strast za ovim sportom. Najbolji primjer koji oslikava ovu tvrdnju je broj malonogometnih rekreativnih liga koje se igraju u Zagrebu cijele godine. Na terenima od parketa, betona ili umjetne trave, ljudi bježe od svojih svakodnevnih radnih napora i obveza te se nadmeću i druže u sportskom duhu.
Mali nogomet na travi
RASPORED I PRAVILA
Ove se malonogometne lige najčešće (uz iznimke) organiziraju u tri ciklusa godišnje: jesen (rujan, listopad, studeni), zima (prosinac, siječanj, veljača) i proljeće (ožujak, travanj, svibanj), a momčadi snage odmjeravaju u utakmicama koje traju po 2X15 ili 2X20 minuta. Utakmice najčešće sude suci Hrvatskog i Zagrebačkog nogometnog saveza, a nepotrebno je naglašavati kako su vrlo često mete različitih opravdanih i neopravdanih napada bijesnih i natjecateljski raspoloženih igrača.
U sklopu ovih liga momčadi najčešće odigraju po 15-tak utakmica koje se boduju, a nakon završetka pojedinih dijelova sezona najuspješnije momčadi dobivaju poklone u vidu financijskih nagrada, pehara, dresova i ostale sportske opreme.
Male, a istovremeno velike satisfakcije za pojedince željne nadmetanja koji iz najrazličitijih razloga nisu uspjeli kao profesionalci, i koji putem ovih rekreativnih natjecanja imaju priliku međusobno se nadmetati u "najvažnijoj igri na svijetu", ne nogometu već malom nogometu!
Potaknuta gomilom kilometarskih računa i po ne znam koji put puknutom internetskom vezom odlučila sam se malo upustiti u svijet telekomunikacija i pronaći neko rješenje za spomenute probleme. Nakon izvjesnog vremena napornog kopanja i usporedbi došla sam do zaključka kako je u modernom društvu u kojem živimo postalo gotovo jednako teško odabrati teleoperatera kao i odabrati cipele. U zadnjih nekoliko godina na hrvatskom tržištu pojavilo se niz novih telekomunikacijskih firmi te se postavlja pitanje: kako izabrati najbolje za sebe iz te široke lepeze ponuda?
T-HT vs. SVI OSTALI
Iskon, Amis Telekom,Optima, H1, B.net - samo su neki od mnogih, a svi nude varijacije na temu jednog te istog. Zbog činjenice da Hrvatski Telekom i dalje ima monopol nad telekomunikacijama, alternativni operateri posežu za svim raspoloživim sredstvima kako bi mu bili barem jedan korak bliže.
Ispred T-centra, Savska ulica
AKO UZMETE OVO, DOBIT ĆETE JOŠ I OVO...
S obzirom da im niži budžet često ne dozvoljava reklamiranje na televiziji ne preostaje im ništa drugo osim telefonske prodaje usluga ili popularno nazvano telesales. Većina će se složiti kako postoji malo stvari koje su manje iritantne od pretjerano ljubaznog glasa koji vam nudi nešto što vam u tom trenu apsolutno ne treba, spominjući uz to i brojne akcije, bonuse, prigodne poklone i slično. Ili ćete odmah spustiti slušalicu ili bez ikakvog zanimanja odlušati glas s druge strane slušalice do kraja i reći da ćete razmisliti.
H1 Telekom, Planinska ulica
Većina operatera često i ima u ponudi kvalitetne usluge po niskim cijenama, ali nailaze na zid kada je u pitanju pridobivanje novih korisnika. Najčešće je razlog tome što su često vrlo skeptični kada im netko nudi nešto povoljno i uz to još kojekakve bonuse i popuste. S druge strane, vjerni su Hrvatskom Telekomu koji ima uvjerljivo najviše cijene usluga u Hrvatskoj, ali istovremeno i najdužu tradiciju.
TKO IMA ZADNJU RIJEČ?
I dok se čelni ljudi telekomunikacijskih firmi svim silama trude, zadnju riječ ipak imamo mi, potencijalni korisnici. Mi smo ti koji odlučujemo hoćemo li se pouzdati u Amisove smješke, pasti na šarm dr. Knjaza i Optime, "donijeti svijet u svoj dom" putem B.neta ili ipak ostati vjerni ružičastoj klasici T-HTa.
Nakon brojnih usporedbi cijena i usluga, uspjela sam pokloniti svoje povjerenje jednom od mnogih. Nadam se da me neće iznevjeriti!
Od 11. do 15. studenog na Zagrebačkom Velesajmu održao se 32. međunarodni sajam knjiga i učila Interliber pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Na 15.700 kvadratnih metara prostora ove godine predstavilo se ukupno 290 izlagača iz 10 zemalja, a održane su i brojne popratne aktivnosti izlagača, poput okruglih stolova, promocija knjiga, različitih radionica i susreta.
Nastup "Zemlje počasnog gosta", koji Interliber njeguje već nekoliko posljednjih godina, ove godine je izostao odgodom nastupa Bugarske samo 18 dana prije otvorenja sajma.
popratne aktivnosti na Interliberu
STRAST PREMA KNJIZI NADJAČALA KRIZU I RECESIJU
Unatoč kriznoj godini i recesiji čini se kako je sajam jednako posjećen kao prošle godine. Voditelj projekta Interliber, Jakša Depolo, procjenjuje da se kroz paviljone Zagrebačkog Velesajma ove godine prošetalo oko 80 tisuća ljudi. Knjige su se dobro prodavale unatoč visokim cijenama, a neki od najprodavanijih naslova su "Izgubljeni simbol" Dana Browna, "Tkanje života" Mirjane Krizmanić, "Jedini svjedok ljepote" Mire Gavrana, "Lov na zločince" Guya Waltersa i brojni drugi.
Štandovi na Interliberu
HRVATSKA RADO ČITA
Ovogodišnji Interliber još jednom se pokazao u punom sjaju kao nabolje mjesto susreta nakladnika, pisaca, knjižara i svih ostalih ljubitelja knjige. Također je nanovo potvrdio veličinu, važnost i status knjige u modernom društvu, a brojka od 80 tisuća posjetitelja i gomila prodanih knjiga pokazala je da je Hrvatska zemlja koja rado čita. Među brojnim posjetiteljima moglo se sresti i poveći broj studenata Fakulteta političkih znanosti koji nisu došli isključivo po ispitnu literaturu već i po poneki naslov za slobodno vrijeme. Čini se da je knjiga ipak IN!
METASTAZE - premještanje zloćudne bolesti ili dobra predstava?
Te prohladne subotnje večeri umjesto u već uobičajeno kino odlučila sam se za odlazak u malo manje uobičajeno kazalište. Uzela sam pratnju pod ruku i pravac Kerempuh. Na repertoaru je bila predstava Metastaze autora Borisa Svrtana i Ive Balenovića. Inače, sama riječ metastaze u medicini predstavlja promjene ili premještanje zloćudne bolesti. Zloćudne promjene u samoj predstavi su rat, kriminal i nasilje koje se ne iskorjenjuju u svom ishodištu te poput tumora nastavljaju razarati društvo.
Vrijeme radnje je 2007. godina, a mjesto radnje jedan tipični zagrebački kvart. Predstava prati četvoricu kvartovskih prijatelja koji žive iz dana u dan sve više se prepuštajući svojim porocima te se nikako ne uspijevaju uklopiti u društvo.
TKO SU GLAVNE FACE
Filip (Mario Mirković) je liječeni narkoman koji se vraća kući nakon rehabilitacije u komuni u Španjolskoj. Doma ga čekaju brižni roditelji koji smatraju da je on sada nov čovjek te mu pokušavaju naći pristojan posao. Kizo (Luka Petrušić) je mladi alkoholičar koji je ispijajući čašice duplog Lavova za doručak, ručak i večeru zasluženo stekao nadimak Kralj lavova. Dejo (Borko Perić) je jedini Srbin među prijateljima te ispašta zbog toga, a ujedno je i dužan poveću svoticu kvartovskom kamataru. Krpa (Vili Matula) je jednom riječju nasilnik. Opsjednut je nogometom, kladionicom, novcem, alkoholom i ženama. Nezadovoljan je svime, a ispušni ventil mu je vlastita, ali i druge žene, susjedi, prijatelji, slučajni prolaznici...
Plakat za predstavu Metastaze, Ispred kazališta Kerempuh
Autori su u ukupno tri sata koliko traje ova poduža predstava uspjeli umiješati alkohol, drogu, nasilje, silovanje, rat, kriminal, kamatare, Boga, svodnika... Također su uspjeli spojiti i povijesno nespojivo: Tita i Pavelića, Ustaše i JNA, Srbe i Hrvate.
I NA KRAJU DOJMOVI...
Na vrlo humorističan način glumci izgovaraju najvulgarnije riječi i izraze hrvatskog jezika te se konstantno ponašaju nasilno i agresivno što očigledno u velikoj mjeri zabavlja publiku. Dobar scenarij i još bolja glumačka postava od čak 29 lica zagarantirali su uspjeh ovom kazališom komadu. Praizvedba Metastaza bila je 26. listopada 2007., a dvije godine poslije dvorana Kerempuha i dalje je popunjena do zadnjeg mjesta. Uglavnom, moja očekivanja su ispunjena, a svi ljubitelji kazališta ako još niste bili – pravac Kerempuh!
Hokejaši Medveščaka - lijek za ranjenu dušu ljubitelja zagrebačkog sporta
Hokejaši Medveščaka i ovog su vikenda oduševili 5.000 Zagrepčana koji su u Ledenu dvoranu Doma sportova došli uživati u sve popularnijem im sportu - hokeju na ledu. Iako je Medveščak trenutno tek osmoplasirana momčad regionalne EBEL lige i iako su u nedjelju doživjeli već 12. poraz od ekipe Graz 99ersa, Zagrebački navijači su i ovaj put priredili nezaboravni spektakl na tribinama.
ZAGREBAČKI SPORT TRPI PORAZE
Sportski klubovi u Zagrebu trenutno ne bilježe najbolje rezultate - nogometaši Dinama ušli su u seriju poraza, nogometaši Zagreba tabore na dnu prvoligaške nogometne ljestvice, košarkaši Cibone redaju poraz za porazom u Europskoj ligi pred polupraznom dvoranom, a hokejaši Medveščaka su tek osma od ukupno 12 ekipa u regionalnoj EBEL ligi.
U ČEMU JE RAZLIKA?
Međutim, ono što međusobno razlikuje sve ove ekipe upravo su navijači. Dinamo su iz Europe izbacili upravo navijači, Cibonu kao i nogometni klub Zagreb u prosjeku gleda tek nekoliko stotina gledatelja, dok Medveščak, za razliku od svih ostalih, ima bezreverznu podršku cjelokupne zagrebačke sportske javnosti. Ova je podrška na nedjeljnoj utakmici posebice došla do izražaja na samom kraju utakmice.
Navijači na tribinama, semafor na kraju utakmice
PUBLIKA ZA POŽELJETI
Unatoč evidentnoj inferiornosti u odnosu na gostujuću ekipu iz Graza i poraz od 2:3, publika je nakon utakmice priredila standing ovation hokejašima koji su se, oduševljeni reakcijom i podrškom publike, vratili na led iz svlačionice i veselili se zajedno s navijačima. Ovakav prizor u Zagrebu se zaista rijetko viđa, pogotovo nakon poraza i zauzimanja čvrstog mjesta na začelju ljestvice.
Zagrepčani iskazivanjem ovakve podrške pokazuju kako su ipak pravi sportski navijači koji cijene trud, požrtvovnost i veliku volju koja je nedvojbeno vidljiva kod ekipe Medveščaka okupljene sa svih strana svijeta. Navijači su nedvojbeno prepoznali trud i zalaganje ovih mladih momaka, karakteristike kojih evidentno nedostaje kolegama im nogometašima i košarkašima.
Svaka čast hokejašima, a nogometašima i košarkašima ipak ćemo zaželjeti puno sreće - jer i oni su naši!
