... Save us from tragedY ...

utorak, 27.11.2007.

I don't wanna say I'm sorry... Coz I know there's nothing wronG

I don't wanna say I'm sorry
Cause I know there is nothing wrong
Don't be afraid there is no need to worry
Cause my feelings for you are still strong

... Lasgo - Something

Naaaime, danas me udarilo i u društvu sam imao dvije šlušalice u uhu. Tako. A što sam mogao točno napraviti...?
Bio sam totalno izbačen i biti duboko u sebi je fkt najbolje. Onak se zadubiti, izbaciti sve iz svog svijeta, biti sam, da prolaze tramvaji kraj tebe, a u njima nikoga, da mogu zaplesati kad mi se zapleše, a da me nitko ne gleda, i da mogu zapjevat hepili evr aftr a da nitko ništa ne čuje, i da mogu biti budan a da nikome ne smeta svijetlo.
Mnogo ljudova neobično jako mrzi moje važne navike - između ostalog i WoW. Odavno sam shvatio da mi se ne sviđa moj identitet, da ga ne mogu prihvatiti s bilo koje strane, da sam sam sebi odbojan, a kad tako razmišljam, ne mogu privući nikog trećeg, četvrtog.. Tražim mjesta gdje mogu biti netko drugi. Poseban. Netko za kojeg ću moći sigurno reći -To sam ja! Važni ljudi mi vele da se moram prihvatiti. World of Warcraft kompjuterska je igra u kojoj upoznajem ljude, ali fizički me više-manje dožive na način na koji ja želim, a moju psihu zavole. I zašto da se osjećam jadno zbog toga... Našao sam način da živim... A da na mnogo više od trena zaboravim na to da sam u pravom svijetu. I koliko će samo ljudi reći da je to loše što igram i uživam, to je čudan broj i bit će toliki dok igra ne bude nešto dostupnija većem broju.
Bilo je postavljeno pitanje što je meni bilo danas. Razlog nije ni Anja, ni Kostenjak, ni Selma, a što sam rekao da je... Ali opet sam preslab da priznam... Što je bio razlog onakvog rasploženja, a još me sada kopka ta činjenica.
A pišem post, a kosi mi se osjećaj da će netko imati neugodne komentare. Antun. Mudro šuti kad ne treba,
a mnogo kaže kad ne treba. Počevši od 22.11.-og, gdje je, ja bih zaokružio, počelo tvoje neobično ponašanje.
I ja ne bih rekao da je to netko tko se zove Antun.
( izbrisan dobar dio s posta koji jednostavno NE MOGU objaviti )
A upravo zbog toga sam prešutio nešto - jedan mali dio zbog kojeg znam da bi me neki ljudi za koje ne želim
da me mrze - mrzili. Isprva sam rekao Hansu, a ne znam zašto, jednsotavno je pokazao enormnu zanimaciju
i koliko to zapravo nebi nas nikad posvađalo, razmotrio je istinu i sve je prošlo u redu.
Zatim je tu i Orlović, kojem sam, opet, iz razloga enormne zanimacije rekao. Na početku sam se osjećao
jako ugroženo - ali potom sam shvatio da je to još jedna od normalnih stvari - upravo zbog njega. rekoh si da
sam zapravo i normalan, ma kakav je život meni zbog toga. Potom mi je izletjelo pred Vjekom u društvu Hansa
i Orlovića, i iako nije pohvatao to, odlučio sam mu reći - i sve je opet prošlo sjajno. Ali ruku na srce, Vjeko je
do sada pokazao čak i previše kolegijalnosti. Jednom prilikom rekao je da sam šutljiv u društvu u kojem se
osjećam ugroženo ( svojim riječima LoL ), a otvoren, pričljiv i smiješan ( čak ) u društvu u kojem se osjećam
udobno. Istina. Ponekad te zaista mogu razbuditi samo drugi - ne sam sebe debajlnim razmišljanjem.
Imam pred sobom listu dobrih ljudi - i onih loših. Koje znam, i koje su u zabludi da imam najljepše mišljenje
o njima. Osjećam se sjajno samim tim što priznajem da takvih ima. Oni koji me ne mogu razumijeti, molim da se
ne trude ni komentirati, ne želim da komentiraju, brijem da bi me malo previše zdrmali ti komenti.
8b. Na svaki post dobijem neki krupni komentar koji, uz sve ostalo, natjera da nikako ne zaboravim taj razr.
Pa i neću. Ali bilo je ohrabrujuće napisati neš tak... Drago mi je da me pratite u korak, što mi čitate blog, ali
nekak mi je bed što to nije uzajamno. Volio bih čuti neke zanimljive traCHeve i potankosti od vas. Jooi kak mi je
bed. A nikad neCHu zaboravit MorenČugu i njen kobredabre xD Ili ono moćno svoje-ja i neki spešel odnos
koji sam jednostavno obožavao promatrati prema drugima.
A Lora sa svakim svježim traČem i njenim HiPPi od banane i njen rukopis i kako nam je bilo skupa na porti
i kad smo zajedno markirali povijest ( test ) ovo-ono, oni hodnici u školi kad bi pred kabinetom ostavili torbe i
pošli nekog promatrat iz tajnog kuta. Kabinet iz kemije i onaj specifičan miris, mumelaškin poseban stil
oblačenja, i onaj rukopis - najkul rukopis koji sam ja u životu vidio. Vadockica i njen CD player, i Nikolina koja
je trebala pritisnuti kockicu svaki put kad bi neka pjesma završila. Iva i njen konjski rep, i krađa moje bilježnice
pod hrvatskim, vječita i uzrujavajuća. Ditrich Marić, fatalna žena, za koju je nerv hrvatska, a živac srpska riječ,
i koja bi bez problema umirila razred jedinicama, koja bi svašta pitala usmeno, što treba i što ne treba, ali sve u
svemu, tko joj ima što za prigovoriti. Ostat će tu, baš tu, u glavurdi, i nikad neće biti zaboravljena. Na posljetku,
hvala na petici, a ta petica je zaista slika i prilika naše dobre stare Rojčice kojoj je škola bila predaleko, pa je
23.9.2005. odustala od Trnsko škole, i pošla u graČane podučavat hrvatski. Ali zahvaljujem se i njoj, hvala,
da mi nije rekla "Ti sjajno pišeš", tko zna, možda i ne bih toliko bio lud za pisanjem. Ona je bila istinska motivacija
i ništa drugo. Herakica, njen rukopis i krajnja ženstvenost, njene zanimljive brojke i potpis koji nikad neću zabora-
viti. Nije mogla reći LJ, ali ostat će tu, baš u glavurdi kao profesorica iz povijesti od 5.-og do 8-og razreda. I onaj
jedan jedini sat zemljopisa koji je održala, također će biti zapamćen. Dvojba između PELOPONEZA i
PELEPONEZA,... Kaštela, Flegarica, Rodekica - profesorice iz njemačkog. Kaštela je jdnostavno odustala od nas.
Njenu zanimljivu dinastiju nasljedila je Flegarica koja je, unatoč faking dosadnom predmetu, uspjela natjerati da se
istisnki veselimo njemačkom. Onak JEEEJ! Rodekica, koja ju je nasljedila jer se nije mogla ne ševit pa je zavr-
šila na porodiljskom, nije bila ništa gora. Bila je mlada, zgodna, super stil oblačenja, i moj susjed je njen dečko xD.
Tu i tamo je čak i vidim. Onda ona pingvinica iz matematike, koja nam je zamjenila rasku, glupa ko noć ali nije
pazila na red u razredu. I na posljetku, naša vlastita razrednica iz Matematike, prof. Žitko, najviše razumjevanja i
odličan stav prema nama. Potrudila se, najviše nego itko. Kad su svi mislili da smo propalitet, ona je mjenjala
taktike i nikad se nije umorila. Dovela nas je u red. Od nas 29 propalih slučajeva, 2 se nije upisalo u školu. Tko zna,
vjerojatno su prognoze bile gore. Zauvijek hvala 8b, ponekad se pomolim da se probudim i pojurim u Trnsko školu,
kao ponosan član 9b, a potom nastavim život u viječnom be. Ali kakav bi bio život bez promjene. To nije život.
A ja, nažalost, odlučih živjeti, pa moram živjeti normalno ( a to uključuje razne promjene, mjenjanje staništa, oko-
line, društva, svega svega, a samim time i samim sobom ). My my my...

My, my, my
My, my, my
(Oooh Ooooh wee)
Ooh,
how we gonna make it work,
what's it gonna take to do it..

-Armand Van Helden - My My My..

Evo, sad me prošla napokon ta srašna nostalgija. Vrijeme je da otvorim oči u novom društvu. Gledam prema
naprijed. Ali ne, Iva, NE NE NE NE NE nikad, i nikad više nemoj reći, ono što je iza mene, nikad neću prestati
promatrati. To je moj život, ono iza mene, i neće biti zaboravljen. Nikada.

Kristina je dio mog života, također. I nikad s njom nije bilo dosadno. Može se poševiti i sa poštovanim Bushom,
ali neće je učiniti lošom osobom. BOLI ME ako se drugima ne svidi zbog pentagrama ili probušene pizde.
I da, ovo u prošlom postu na slici je ona, i ja sam je slikao, i neka, drago mi je da imam njenu sliku. Jeah.
Zahvale najvećem seksipilu na svijetu!!
Zahvale najboljem prijatelju na svijetu!!
Zahvale mome susjedu s kojim sjedim!
Zahvale best frendici!
Zahvale dvoma osobama s kojima idem prema doma ( ali samo dvoma, ne više... )
Zahvale dvijema frendicama koje su se dokazale danas...
Zahvale Teni koja je odlučila biti sretna.

A pozdravi svima koji su pročitali cijeli post do kraja, znači da ih zaista ovo zanima i posebni su xD
Pa, dakle, pozdravljam vas, i samo vas...

Nananana...
My love has got no money - he's got strong beliefs
My love has got no power- he's got strong beliefs
My love has got no fame - he's got strong beliefs
My love has got no money - he's got strong beliefs
Want more and more
People just want more and more
So you tell me in love, what he's looking for
Freed from desire
Freed from desire
Freed from desire
Freed from desire
Nananana

Gala - Freed from desire

| komentari (40) | print | # |

nedjelja, 25.11.2007.

And I know my weak prayers are not enough to heaL

I hear you weep so far from here
I taste your tears like you're next to me
And I know
My weak prayers are not enough to heal
The ancient wounds so deep and so dear
The revelation is of hatred and fear

... by: HIM - Sacrament

Nemrem si pomoći. Ni ne treba mi pomoć. Tek sam shvatio kad te netko indirektno moli za pomoć, a iskreno je ne želi, već FAKING pažnju. Takav sam bio ja. A nikad viŠe.

Hold on a bit,
just let me go,
in this lonely ocean,
Wind and her blow..

Just let me go,
everyone somehow dies,
and swim away,
in your very lies.

Napisana pjesma jučer ( danas oko 2 ujutro ) dok stvarno nisam imao što za raditi. Također sam razmišljao da ipak krenem igrati World of Warcraft. Ali ne. Istresao sam se na papir. Nakon svega, zaključujem da zaista jesam dosadan ako ne budem femi jeh. Komentari tipa "Ne nisi" bit će obrisani, već sam ih podosta obrisao iz prijašnjih postova. Ali neću nikad brisat iskrena mišljenja. Tipa Lorino "think pink", vidim da uđe dublje u post i da se i ne moramo sresti, vidjeti i da joj se ne moram jadati, vidi moje probleme, i začudo se trudi pomoći mi, iako uđem u nekakvu jedinstvenu ekstazu kad pročitam njene komentare, sreća ne traje dugo, dovoljno je da pomaknem oči od ekrana, i vidjet ću gdje sam zapravo, i da nitko meni neda da ulazim u ekstaze. Jebeš ga, ionako nitko ne smije. Osjećam se prevareno. Čak iskorišteno. I ponekad zbog te samokritičnosti osjećam da uopće nemam pravo ništa na ovom svijetu komentirati. I ne, nisam onakav tipa da se treba ubiti, jer ta emo doba iza mene su daleko izgubljena, ali zaista se trudim krenuti mekšim putem, ali ništa nije takvo, tog mekšeg tipa, ja sam jedna iskrena nesreća. Također sam kukavica. Imam veliki problem da nikom ne želim reći ništa u lice. Čak se bojim nešto napisati na blogu. Kao, na primjer, Hansovo mišljenje o meni....
DAVOR: Dubokoumni frend, jako dobar frend iako vise ne izlazimo, al jebiga obveze, a ni ne zivimo bas blizu. Pomogo mi je oko puno stvari, ali sam i ja njemu iako brijem da je zaboravio. Zabavan tip, malo je femij, ali ok je, mislim super. On ide u IX. gimnaziju i jako je pametan. Davor trebo bi bit malo agresivniji.
Objavljeno na njegovom blogu prije nekih mjesec dana. Istina. Ne laže. Čak se jeli malo ponosim time... I imam problem da uopće nisam agresivan. I ne ljutim se. A trebao bih. I ono što je vjekoslav rekao ...
... A u fizickom je bolje pokazati zube jer ljudi su pokvarena bica koja bi svasta napravila zbog svog jadnog i nezasitnog ega... Ego bih ja opisao kao nesto najjadnije sto su ljudi mogli razviti u svojoj evoluciji
Objavljeno na njegovom blogu 22.11.2007, i dakako nezaboravno.
Da, mogu si zamisliti život bez ikoga. Sada je to lakše nego ikada. Naravno, da ne generaliziram, ne mislim na sve ljude. Mislim na one bezvrijedne. Po mom režimu. Niski prag tolerancije, doduše, a mnogo bi ih ispalo.
I možda se mnogima ne svidim, ali takav sam. I ne moram se svidjeti. Ali važno mi je da mi ne prilaze onda. Da me ne vide. I ne čuju. Niti ikad pokušaju. Da bar ima blockanja kao na MSN-u, ili na World of Warcraftu, promjena servera, ili ignore lista. Ili jadne zadaćnice u kojima se mogu ispucati, i da profesorica to pročita, te spomene da je preintimna da bude pročitana, i onda sam sretan jer sam uspio ostvariti ono iznošenje intime na papir, djeljenje, i lakši sam koju kilu. Možda mi postovi i nisu više zanimljiviji, ali ja se osjećam zaista lakšim kad ih zapišem. Neka imam 2 komentara. Meni je samo stalo da ih pročita par osoba koje želim da pročitaju.
Žao mi je - Matej, Mario, Maja i ostali - do promjene je svakom. I ne osjećam pripadnost niti jednoj ekipi - po prvi put u životu. Osjećam se jeli samo. A nije nam dosadno vani. Ne držimo se zajedno. Za ručice. Više nismo do pola noći u onom mračnom parkiću, ne barimo se više, ne puštamo mjuzu i ne provociraju nas mali uličari. Možda bih trebao natjerati vas na sve to da se ponovi. Jer je meni bilo zabavno. Slušao sam glazbu koja mi se sviđa, imao curu u štiklama u krilu, također sam u svom kvartu, koka kolu i male napolitankice od 4, 50 kuna kupljene na stanici od busa 222 , i ko mi kaj može. Dakako, pričam o savršenom večernjem provodu. Nije patetično. Ali iskreno zamišljam još neke osobe kraj sebe. E to je patetično. Želim ih puno. Puno više nego što nas ima. I to svi ljudi iz gimnazije. Možda smo više manje svi tu nekak, i možda mi generalno svi nekak odgovaraju, ali neke bih stvarno u društvu uvijek zauvijek. Ali to je savršen život i osjećam se jadno pisati o njemu. Jebeš ga, svi se volimo i svi se mrzimo. Približava se kraj mome postu. Polako, i sigurno razmišljam što da napišem za veličanstveni kraj.
A najveća dosad primjećena promjena na samom sebi je da mi se ljudi zapravo i ne sviđaju. Neki... Počeo sam razmišljati da ima više i manje vrijednih. Ima glupih i pametnih. I zlih i dobrih. I ružnih i pametnih. Možda me samo to razmišljanje truje, postajem sam manje vrijedniji, ali zaboli me faking :P.

Volim ovu curu gore. Jako. Neki je prepoznaju. Neki ne...
MRZIM DEVETU, ali kul su mi ljudi u njoj.

Ne borim se s nikim, a čini se ko da se svi žele boriti sa mnom. A ne znam, kakav je to užitak..

| komentari (23) | print | # |

srijeda, 21.11.2007.

Revolucija - Neću umrijeti gluP

Onda se sjetim par osoba od kojih me je vrijeme okrutno odvuklo... Morena, na primjer, otišla svojim putem, a tako je malo falilo da ide s nama u školu... Zatim Orlović, koji više nije glavni dio mog života ( kako su mnogi govorili, da je on moj glavni autoritet (( a kad vidim autora te faking čenice ima da mu sasječem sve s njega )) ), možda Hans koji je jeli izgubljen u prostoru i ne zna više za sebe, Jelena koja me ignorira više manje na msnu, Troha koju sam hvala bogu sreo jednom u životu u tramvaju i odmjerio po zadnji put... Bio sam svjestan da nje više nema... Ta-Ta troha, možda se ponovno sretnemo na nekom ofucanom radnom mjestu... Mateja mi ne nedostaje, jer je očito odavno prešla preko osnovnjaka, zaboravila nas sve, a svi, doslovno svi su se potrudili da se nikad nitko ne zaboravi... I gle, složni smo bili u pičku materinu, 8b nije bio 8b bez jedne osobe, ali neke su imale više volje, neke manje, i to je evo rezultiralo takvim reakcijama....

Ali učinit ću ono što svaki normalni muškantni muškarac napravi ... Slagat ću životu i školi, i svim glupim ljudima - zaboravit ću na prošlost, tj. moje lice više neće biti okrenuto prema iza, prema osmom be, prema tim blesavim simpatijama, mumelaški, općenito trnskom i kajzerici... Nego prema naprijed, srednjoj školi, Benkici, Antunu, Karačiću, Ivici, Teni, Meliti, Selmi, Anji, Ivi, Tais, Šantiću čak... Tj. mjenjam ploču do daljnjeg na foru vuk lisica.

A apropo neugodnih izjava na temu mog izgleda, za koje mi se iskreno jebe do jaja, ko što rekoh, bogu je ponestalo lijepih faca i meni je stavio jednu ružniju, ali božja NAJVEĆA greška je što je licem prekrio dušu čovjeka, i nitko ne vidi dušu, samo plitko lice, pa vi i dalje komentirajte meni facu, vi morski psi budalasti, a ja ću uživat u svojoj osvještenoj duši,...

Ružan, ali dobar ko Shrek....

Da nebi bilo da nisam primjetio ove ugodne komentare s prošlog posta - jesam, i onak je bilo šmrc šmrc dok sam ih čitao, ali jedan anoniman i nepotpisan komentar i dalje stoji pročitan, ali ja bih zaista volio znati tko to je. Jedva čekam da čujem tko je to napisao, jer komentar je lijep i vrijedi ga potpisati. Osobno sumnjam na jednu dobru osobu, također gimnazijalku, a budem vidio jbga....

I još dan danas ne shvaćam zašto nije u redu da muški rod prizna da je zaljubljen i da želi zagrlit voljenu osobu. Ja kroz to prolazim i to me jako bedira. Sve se raspada zbog toga. Molim li se ja badava nekom ili stvarno nekog ima gore...? To bih stvarno volio znati... Je li vjera u boga čovjekova najveća opcija u životu ili najneslanija šala koju je čovjek mogao izmisliti?

Ne znam patim li od nečega, ali više manje imam porive pisati laganini bolesne profile o ljudima, pisati o njihovom životu. Psihologici sam rekao da mi je dosadno u životu, a ona meni na to da mi nije dosadno, već ja to smatram većom zabavom od svega onoga što ne učinim za vrijeme pisanja tih bolesnih tekstića. Možda ima pravo... Ali više me i ne zanima, samo mi je važno da nikad NITKO to ne vidi svojim očima jer pišem jako subjektivno i sve što unutra piše vezano je za moje najdublje mišljenje. Nadalje, mnogo je ljudi pružilo mi ruku nakon prošlog posta, ali da progovorim, trebat će puno više od volje da me netko sasluša. Nije za me divlja voćka.

I opet ponavljam, NE VOLIM sve ljude koji se ŽELE svidjeti drugima tako što pokušavaju imitirati govor, stil oblačenja, općenito ukuse globala. To bi bila jedna zanimljiva definicija ŠMINKERA. Dobro je naša profesorica iz latinskog rekla, ružne ljude ne valja mrziti, ali glupe valja prezirati iz dna duše... Drugim riječima - baš njih. Ne želim generalizirati - srebrni remen ne znači nužno da ste glupi ljudi, ali ako ste ga na svoje vitko dupe stavili da bi drugi stekli jedan JEJ-KAK-SLATKO-DI-SI-KUPILA dojam, onda se glupi do bola i maknite se s mog bloga brže.

Znam takve osobe, i ne želim se pretjerano vezat za njih. Osobni stav, a i nije osoban, sve je to influens okoline u kojoj sam. I da nebi neki ljudovi stekli krivo mišljenje, ne prezirem bijele krpice, nego prozirne umove:)
Treba razvijati kulturu slobodnog stila, da se svakom čovjeku valja načuditi, i da se čuđenje ( bilo negativno ili pozitivno, irelevantno je... ) treba shvatiti kao najljepši kompliment. Ako imate svoj stil kakav nitko drugi nema, svaka vam čast, okrutniji ste od života.

Eto, ja sam gotov za danas,... Bilo je kratko, ali slatko, da ispišem što sam htio i da imam još jedan datum zacrnjen na kalendaru. Neću pozdravljat nikog to je pogano xD Pozdrav svima!

ZuMon Vi Timne! ( jezik od mene i kristine, ona će shvatit i ništa neće reći ! )

Koliko treba izdržati, i koliko će nas dah na ovom svijetu držati ... Koliko će puta čovjek čovjeku pljunuti u lice ... I koliko će puta očajan tinejdžer žiletom označiti rukice... Koliko će mu vremena trebati da se prestane igrati, na posljetku - prerezati pravu žilu?

| komentari (19) | print | # |

subota, 17.11.2007.

Banalne ČinJeNiCe - TkO sAm Ja?

Već sam laganini dosadan s tim glupim ispadima tipa nitko mene ne voli ovo-ono...

Među milijune bijelih ovaca našla se jedna crna - ja. U čemu griješim(prednjačim)? Ja sam ko Šrek. Tako velik - tako dobar. Vele da milo janje dvije majke siše, je kaj da ja velim - ali najteže mi je palo kad sam ućinio ono što sam zadnji put učinio kad mi je bilo 7 godina. Zamislio sam da sam ja netko treći da je meni Davor najbolji frend. Ja se ni sam sebi zapravo ne sviđam. Ali zaista. Ne sviđam se sam sebi. Držim se ko kurac u sladoledu u svakom društvu, ili sam neprijatelj i čvrsto mrzim ili se ponašam ko curica i glumim neki hepi šit. Onda se svi čude ko pure dreku da ja imam curu - DAAH! Što da im kažem... Majka priroda odlučila je prikriti moju nadasve enormnu muškost - spasa mi nema. Hoće li svi zauvijek misliti da su femiji nužno homići?
Oduvijek mi je stalo da me okolina zavoli, i da nitko nikog ne mrzi, da sam jedan ( muški ) cvijet koji će u bojište donjeti harmoniju, jednu divnu pjesmu koja će sve natjerati da se grli ( GRLJI GRLJI ). Milijuni problema. Jedna cura iz Švedske po imenu Rebecca izjavila na personalu na MSN-u "everybody has secrets - I got dark one"... Iz priloženog se vidi da ne dijeli stvari okolo, ali također da je ženskoj stalo da se tu i tam najde neki dobar pičiČ koji će poslušati šta žena ima reći. Tako i ja. Mnogo toga. Ali stavova koji zaista pokazuju neku granicu interesa za ono kaj je u meni, a nebi trebalo biti. Sve je dobro kad se vani svrši a sve se generalno unutar mene svršava ( bez perverznih i nadasve bolesnih misli, molim, ako ste u ijednom trenutku pomislili na jednu prvr stvar lijepo molim da siđete s mog bloga jer takvi kao vi ne pripadaju blizini u kojoj je marrakech.blog.hr ).

Vani je teško danas biti. Ne iz razloga što nema nikog ( iako je i to jedna BLA BLA karika koja nebi smijela biti tuuuuuuuuu LAL ) ali KVA KVA razlog KVA KVA je KVA KVA taj KVA KVA što KVA KVA je KVA KVA vani KVA KVA jako hladno ( kva kva ).
To dakako dovodi jedno serijus kvešČn. MA KAKO ĆU JA SADA IMPRUV MOJE PRIJATELJSTVO WITH LJUDIMA?! Zašto uopće pomišljam na takvu negativnu stvar. Može li biti da sam toliko opsjednut o ljudima? Također znam da sam duboko zaljubljen. Dane i dane provodim razmišljajući o toj osobi xD. Boli kad znaš da je ne možeš uvijek zauvijek vidjeti, ali zaista želiš i umireš laganini. Evo jedna debajlna pjesma, ali ima jedna snažna poenta koju ću izreći samo onima koji me to usmeno pitaju.

Svijetu ne mogu pobjeć,
eh plovim preko mora.

Lavlja srca, vučje oči,
misli punih izgovora.

A kud me vihor snađe,
vjetar sve u ukrade.

Onaj hladan osjećaj i
ledeni dah pun nade.

Inje kroz žile, a pol iz njedra
mičem tajne s lica.

Tvome srcu moje strano,
Eh, ali moja izdajica.

Zavoljet ćete i vi pjesmu kad je detaljno analizirate.
Muči me mnogo stvari. Na sve to još moram razmišljati o curi, školi, partiju za novu godinu, i kako se općenito dovesti u red. Mnogo stvari na meni ne valja. Ali još i dalje stojim iza toga da sam srediv. Da mogu biti apolon nambr 2. Također već ima na meni par dobrih stvari. NPR nečem ja tuđim kurcem po koprivama mlatiti. Ne Ne... NJET!
Ne znam zašto je tako ali obožavam kad netko počne tračati nekoga koga ja ne volim. Možda onda potajno i skroz nesvjesno otvaram malu kućicu u osobi koja trača i pokušam naći malu obitelj unutra koja bi me rado prihvatila? Prekrasno. Znam. Volio bih da se nađe neki debajl koji ŽELI iskreno saslušati sve kaj imam za reći o sebi i tako dalje, no sigurno će mi doletiti nešto uvredljivo ili ponizno na neki sitni detalj. Možda bi čak bio i preopasan s toliko materjala. Razmišljam si... Antun? Znam da bi on neozbiljno shvatio ono što imam za reći. Ili nebi? Znam da bi se na jednu stvar sigurno našalio. Da Da. Maja? Da njoj kažem, već bi me odavno napucala. Vouk? Moram li uopće objašnjavati ovu osobu? Kristina? Ona je zaista PREOPASNA sa svim tim. Lajala je ko mala kuja već puno previše. Tea? Previše trača, već bi sve rekla okolo. Matej? Još ga ne znam toliko dobro...
Zašto se uopće trudim? Znam da će ono što se pregrijava u meni ostati u meni i unutra će i umrijeti. Tužne pjesme navode baš na ovakvo razmišljanje. Volio bih da me prostrijeli neka kolegijalna rečenica ali duboko kroz mene na kvadrat... Da se jedva držim na životu.

Jednom je Đuzelica rekla da best frendovi ne postoje - uvijek postoji jedna nit koju žele izvući iz tebe i potom te odjebati. Makar nesvjesno. Cijeli život je krađa - vlastita korist. Nitko ne zavrijeđuje raj. Svaka glupa ljubav i opsjednutost za nekim može nestati, ispariti s onim što osoba traži. Sve što je čovjek izumio da je apstraktno i psihološkog režima - krajnja je glupost. Vjerujem u to. Nakon razmišljanja - treba li obnavljati tih desetak prijateljstava iz tjedana u tjedne kad znaš da ono što dobivaš je samo tableta protiv depresije - a s vremenom češ se navući ... Ah, znam. Sve je plitko. Bućkam se. A zaronit neću. I sve te budale u plićaku misle da rone samo zato jer imaju maske. Ha budale. A ja fino znam da sam u plićaku i sunČam se. I kaj mi fali... U bogme mi fali.

Prijateljstvo je zaista zajebana stvar. I nije bitno koliko poruka dnevno dobivaš, ili poziva, ili koliko ti njih dnevno pokuca na vrata. Nije bitno jesu li ludi za tvojim outfitom ili personalitijem. Nije bitno jesu li blizu ili daleko. Nije bitno koliko imaš prijatelja. Jedino što je bitno koliko njih može reći da si im TI prijatelj. Koliko to za mene može reći? 5-6? Je pa to meni nije dosta. Ruka ruku mije. Sve se nadopunjava. Ko male pazlice. 5-6 komadića nije slikica. NE?

A na neumjesne komentare već sam spreman. Doduše imam već materijala za sljedeći post, ali neću ga sada upotrijebiti jer ne samo da bi post bio predug, nego bi bio i preokrutan i meni se zaista spava sada :).

Može li biti da je bog odlučio ljude stavljati zajedno da bi se mogli družiti i odlaziti, na posljetku zaboravljati - ubiti se?

| komentari (31) | print | # |

petak, 09.11.2007.

Infarkt kakav je da je, od srca jE

Što je u čovjeku toliko tamno da (se) može mrziti? Što ih navodi? Upravlja njima? Koliko su tužni? Kako znati da jesu... Dive li se smrti? Preziru li je? Žele li umrijeti? Ne žele li??
U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno.
Ali opet... Pokušajte nekog istračati. Pošteno. Onda one iskrene i točne detalje zapamtiti. Reći osobi u lice. A vidjet ćete bogami kako pati - ljudski dokaz da je čovjek od snijega napravljen. Ono što je meko, da se saviti. Zašto onda ikako misliti da se čovjek ne da promjeniti? Možda ne preko noći, ali da se. Male rupe ruše avione, potapljaju brodove. Kako nebi uništile i ljude? I što kada čovjek postane pepeo? Spaljen preko temelja? Ipak, kroz život i smrt, tu je nešto što može i pepeo zapaliti. Da gori i razbudi sve ono što spava u nama. Mi smo plamteće baklje. Pokazujemo put. Gorimo. Životinje smo, dakako.
Ja sam ratnik i podižem štit i ni pred bogom ga spustit neću. Dao mi je štit. Štit je moj.
Ja sam noć. Velika i debela. Preko cijelog neba crnim sve. A i najmanja svijetla točkica u meni svijetlit će na nebu. Toliko volim zvijezde. Svakoj dam da svijetli. Sve što znam da svijetli, svijetlit će. Neke se ugase. Pa nastavi tuga. Problemi su otrovni. Čemu se uopće brinuti?
Mi smo ljudi. Razlikujemo se od cvijeća. Bez tuge mi smo cvijeće. Veselo, šareno. Nismo cvijeće. Za koji vrag govoriti da nema tuge? Tuga je bogatstvo i ona je strah i iz dana u dan obnavlja svijest... Da tuge nema, iznutra bi bili prljavi i crni.
Ponavljam ... Male rupe ruše avione, čemu nebi i čovjeka?

EmO!!! Razgovarah s Astrid na EmEsEnu i zapisivao sam par patetičnih izraza: savršena inspiracija za ovo gore što sam napisao. Ali to će biti to... Od posta....

Može li mi Kristina ikako vjerovati? Mogu li Ivi vjerovati? Hoće li Tena ikako probuditi nagon? Hoće li Antun? Stojim li ja između njih??

Što Melitu brine? Je li Ana zaista sretna? Razumije li što joškomon priča i kako me jako stisnuo za ruku kad me pozdravio? Zna li Karačić koliko uzmem ono što kaže k srcu? Zna li Šantić koliko me kroz dan udari i kako izgledam navečer? Zna li Astrid da ima oči? Zna li Maja( iz "e" razreda )da je ubojica? Zna li Paula da voli Kristinu?

Što stoji između Antuna i Tene? Što stoji između mene i *****? Koga volim? Hoće li biti išta za novu godinu? Mogu li se pomiriti s prošlošću? Može li život biti imalo ljepši? Zna li Kostenjak koliko je povrijedio Astrid? Što ću zaboga biti kad odrastem? Zna li Petsche da mi je krivo ocijenila zadatak 3).? Mogu li računati na Vjeku? Želi li biti sa mnom frend? Tko uopće želi?

Knjiga. Jedna vesela knjiga koja će imati odgovore u natuknicama na ovakva čudna pitanja.
Da mi je imati. Znam da sam ružan. Da sam lajav. Mnogo tračam. Da sam djetinjast, i nadasve glupav i pišljiv ( kak bi mi profa iz fizike rekla ), ali da nisam zaljubljen, laž je. Ne zanima me život mnogo. Ali smrt da. Ne zanima me ljubav puno. Ali sise da. Ne zanima me život puno. Ali ljubav da. Niti smrt, ali šta ću ...
I imam jedan savjet za Tenu u vezi antuna... TENA, PAMET U GLAVU ( a dolje kaj uleti, uleti xD )

Nije li stvarno ohrabrujuće znati da postoji način da se pobjegne od SVAKOG problema i ne reći nikome ništa... Samo šutiti - umrijeti?

| komentari (35) | print | # |

ponedjeljak, 05.11.2007.

A ship in the harbor is safe, but that is not what ships are built foR

Ima li smisla naguravati se jednom misli znajući da je totalno lažna i nadasve varljiva, ali bolesno pametna, i koristiti je na drugima koji su iskreno glupi i ne znaju kaj se dešava kad se oko njih javlja više od 2 tipa zvuka.
Isplati li se ljudski iskreni trud - Ono što je Mario pogurao u subotu dok smo bili kod vrtića ( nemrem detalje ne napisat xD ) - Mogao bi netko kupit cigarete i u školi jednu cigaretu prodavat po kunu :) Promet bi apsolutno bio u plusu, ali.. Isplati li se toliko koncentracije uložit za dve tri kune više? Ne postoji broj, cijena ni išta za ljudski trud - što čini sav taj debilni zaposljavački sustav veoma zajebanim.
Htio sam vikend provesti za raznovrsnim ljudima - bio sam pozvan sa puno strana van. Ali uvijek ostaje ona najpametnija - u kvartu NajBoLJe! Bilo je to s istom ekipom, sve je bilo baš kako treba. Zabava, zabava, zabava.. I planovi za novu godinu dakako xD A meni neće dat da napravim parti, a volio bih :D... Mama me ne voli dovoljno.. Ou uel... Der gous anadr spešl dej, ou uel ....
U četvrtak bih se rado sjetio što je bilo, ali ne mogu se sjetiti, pa ako se sjetim podjelit ću to sa blog haerom. Sjetih se. JeJ. Ali radije ne bih podjelio :O.
Petak je bio nešto značajniji dan. Naime, išli smo kakti u parovima na biljar. Kikica, njen Berti iz samobora, Maja i ja, i Matej kao psihička podrška svima u okolini. On inače tako djeluje. Da je u big braderu, nitko ga nikad nebi nominirao jer je takav. Voila! Na kraju dana Kristina si je našla sto i prvog dečka - Bertija. Pastuh ju je pitao a ona nije mogla dugoj kosi skrešit "NE!" u facu. A nešto kruži snimka kak ja barim maju i kak mi padne biljarski stol što se zapravo i desilo - autor snimke je Matej koji nie imao pametnijeg posla nego snimat i uništavat privatnost jadnim jedinkama poput mene.
Vikend je bio SA-VR-ŠEN! :D U nedjelju sam ujutro skoknuo do importanea da vidim Denisa onak pobliže, i da mi se probudi djetinjstvo LoL i bilo je jako moćno jer mi je kupio ŠEJK u mekdonaldzu i puno puno istračao svoje patetik kolege s fakulteta kojih dakako ima iako bi neki rekli da u Hrvatskoj nikog nema tko bi eto htio na FAX. On ne ide na fakultet LoL ali tamo često provodi vrijeme zbog starog. On je tek 4.-i srednje. A on je lik koji se neda zaebavat. Uvijek je tu neki suport - neka gigantska skin ekipa, koja luda fora koja spušta direkt na zemlju i ubojit izgled - ma hepi je on jer njega nitko nikad ne zajebava, a kak je reko da je njegova ekipa moja, tak da sam praktički ja pod krilom :D Treba znat prave ljude. A denis ovo pomno čita ali se srami komentirat jer je budalja. Budaljo!
SVE je bilo savršeno dok se nije izjalovio jedan problem! A to bi bilo nešto što ja i Kristina imamo 10 godina a nitko drugi u okolici nema. vOiLa. FrenDŠip!!! Ali toliko iskustva u frendšipu, i to nas nije rastavilo, a trebat će PUUUUUNO više od jedne ( bilokoje ) osobe da nas rastavi, jer to je tak, ona je takva kakva je i ja se često derem na nju u nadi da bu stavila lokot na pizdu ( no koment ) ali neda se floki uspravi uši tak da neće ni ona.
Postoji problem NAMBR 2, a to je da ja čvrsto prizemljeno stojim iza toga da je Maji još stalo do njenog bivšeg Elvisa. Kako smo i ja, i Maja, i Elvis u istom kvartu, a Maja i Elvis su često ljubovali, nju većina toga podsjeća na Elvisa. To je jako naporno. Osjećam se ko da moram reći "DA" nekom neizdrživom ultimatumu. Ja iskreno znam da ne griješim, i nije intuicija, nego mišljenje i činjenica bazirana na iskrenim i očito točnim podatcima. Maji sjećanja naviru s daškom nostalgije. Maja, ne možeš si pomoći. JoŠ bi bilo sve krasno da mi kažeš što doista misliš. Znam ja da je ljubav najlakše sakriti iskrenom mržnjom, zapravo najlogičnije bi bilo, ali obično se ta filozofija provodi kad želiš prikriti neki osjećaj i misliš da će ti netko povjerovati ako kažeš ono SuprotnO. Ali i da sebi napokon priznaš - kakav bi ti fundamentalist-desničar bila? Ovo nije izljev ljutnje. Želim da me razuvjeriš.
Inače pun sam problema. Ne znam gdje se i kako okretati. Postoji jedna jako važna stvar u meni. I spaljuje me iz dana u dan jer sam u takvoj sredini gdje se time poigrava. A meni teže. Jer znam da se tim ne mogu igrati. Zapravo kaj ja baljezgam - samo 3 osobe znaju, a pitam se bi li shvatila ijedna od njih ....

Inače, ima još jedna PjEsMa iz moje kolekcije, a ja bi izrazio želju da ispišem samo jednu kiticu. Jer to tak ide, ne?
"Čista je, ali okrutna,
psuje i ubija,
dok ničeg ne bude,
pali korjenje svega,
spaljuje predrasude."
-> ODnosi se na nadu, cijela pjesma govori o nadi koja uvijek želi sve za nijansu više i dakako da su ljudi uvijek jadni patetik tužni razočarani shrvani.

Moram polako spremit se za školu, izvesti psa van, obući se prije svega. Život je jadan. Da se bar čini da ima neke logike za preživit. Još bi bio hepi ...

Ali ja Maju volim i ne mogu se svađat s njom ..

| komentari (41) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

So the story is told around but never actually told ...

I have to learn how to look right in the eyes

I like to think I'm never wrong ...