... Save us from tragedY ...

ponedjeljak, 31.12.2007.

I know there's danger, but don't wanna give uP

Svako svakom otima
jer čovjek je životinja
i nema kraja, svuda rešetke.

Tu nema kraja

Struka - Igra je kurva

I došlo je vrijeme da citiram Struku :). I to je došlo. Ali ovaj post, potrudit ću se da bude na hrvatskom. I tako ja danas, pospremajući, nailazim na jedan fascikl i vidim da su to pjesme iz ljetnog odmora ove godine... Poželim čak napisati jednu na blog.hr... Mislim, bilo bi i vrijeme... Meni osobno najljepša, a najduža u cijelom fasciklu, evo je... Dakle, datum nije napisan, ali sjećam se da je bilo tik prije završetka osnovne škole, početak šestog mjeseca.

Davor - Sretan sam

Sretan sam prolazom
iz daljine koja
čini život malo težim.
Kroz teške oblake prolazi,
uz nju prolaze krivi i zli,
a oluja baš k meni dolazi.

Sretan sam kad znam previše,
posvećujem se nečem,
kad nema zarobljenih
riječi u meni,
kad ključ od riječi okrečem.

Sretan sam kad mi daju
da se okrenem,
kad mi treba, da uzmem lijek
jer se jednom neću moći ni okrenuti,
zarobiti zauvijek.

Sretan sam jer sam naučen
da dišem, da se snađem mlad,
da zaboravim izgubljeno,
i kad sunce priljubi zemlju,
da stanem u hlad.

Sretan sam kad netko zna,
da me i kad šutim čuje,
da ne padam ponad svojih nogu,
i znajuć' da je oluja lijepa
ipak do kraja mogu.

Sretan sam kad sam pozvan
u novu noć,
da i kad se sunca ne sjećam,
zrake ipak padaju,
da svi znaju da o noći ništa ne znam,
a ipak se nadaju.

Bio sam na dnu dna,
na vrhu svijeta,
krao sam snove, i sad me sram,
možda krvarim zbog grižnje izvana,
ali iznutra sretan sam.

Kap, kap - prozirna čaša,
Kap, kap - kiše s neba,
a jednom će pasti i zadnja,
izliti me iz čaše po svijetu,
jer me svijet i zatreba.

Budem li živio svaki dan
baš kao zadnji,
da se uvijek predstavim bogu,
da živim u snu, bit ću u pravu,
nauditi mi ne mogu.

I sada dok je prepisujem, prisjećam se stvari za koje sam bio veoma zahvalan. Mogu jasno vidjeti da sam bio vjernik, da sam obožavao roditelje, da sam bio zahvalan na baš svakom prijatelju, i da sam se divio svom iskustvu, kojeg je stvarno bilo puno. A razlog zašto pričam kao da se prisjećam pomoći nečeg ovakvog je da se stvarno nešto dogodilo kao hart atak, i ne sjećam se ikakvih etičkih povezanosti mene s događajima koji su isprevladavali u to vrijeme. Naime, osjećam kao da nisam ništa osjećao. Ajmo tak reć. Ma neda mi se objašnjavat ! -.-''
Znam da sam bio i zaljubljen. Ali ovog se osjećaja sjećam. I da sam bio nesretno zaljubljen. ( naravno onak -.- )... Ali, ruku na srce, to razdoblje meni je bilo najmilije u životu. Škola je prestala, a svi smo zadnjim snagama pokušali održati razred, fragmentalno smo se okupljali, trudili se, ali više-manje sve pade u vodu. Hvala bogu da postoji internet, da se mogu čuti sa nekim ljudima. S muškim djelom ( pola njega ) sam u stopostotnom kontaktu (jel smijem tak reć?!), a ženskim baš ne. MSN je tu presudan jeli :D. I miss few girls the most - Valentina - Lora - Even Sara - Troha...
Valentina je, mislim, jedina cura, jedina osoba, koja može poistovjetiti sebe sa zadnjom strofom ove moje pjesme. Čak ni ja nisam toliko u njoj, kao ona.. Drago mi je da takvu osobu znam. Njen život, za razliku od našeg, samo je prazna knjiga, koja se danima iznova piše, a piše se svojim redom, organiziranim i polako ide k vrhu. Mislim da je jedina osoba za koju mogu zasigurno reći da će je život pomaziti ( bez perverznih insinuacija, molim ).
Još bih htio samo spomenuti Loru. Bio sam s njom u razredu, onak, i s obzirom da redovito čita moj blog, od a do žnj, trebam reći da mi je zaista drago zbog toga. Energična je i jednostavno Lora.
I drago mi je, ima par sjajnih strana, kakve bih ja čak volio imati - nitko je zaista ne može mrziti, jer je stvarno dobro zarazna :D. Moramo na kavu :). Lora, sretno...
A meni će biti sretno - danas je Stara godina, i treba ludovati. Iako kažem da ću se ja POTRUDITI da budem pošteđen ludovanja, jer volio bih jednu novu godinu provesti u spokoju, pa barem da vidim kakav bih dojam ostavio, jer su mi sve nove godine do sada bili neki pozerski partiji. Tak da treba experimentirati sa životom. Ja sam pokus :D.
Bio sam jučer u Metrou. Svi se uporno pripremaju za Novu Godinu. Pogledam nekima u kolica s namirnicama. Mislim da sam izbrojao 1 kolica u kojima nije bilo Coca Cole - to su bila moja. Mi ne smijemo imati Coca Colu, to je u mojoj familiji jel zabranjeno, za razliku od Votke koja nije zabranjena. To stvarno nije normalno. Sve je - Kontra. Odgajan sam po standardnim načelima, i striktno po njima. Moje mišljenje ih ne može ni doseći. Ali u redu je.Ponekad i ja pružim malo otpora. Situacija se brzo sredi. Jedna me stvar posebno dirnula u najtanji živac. Bila je tamo grupica nekakvih skejtera i skejterica. I oni su se, očito, pripremali za slavlje. Pogledam ih sve - pomislim kako bih zaista htio da su mi frendovi i da s njima slavim Novu. Zicer bi bilo jebeno. Tako je rijetko to druženje mješanih spolova - osim ako nije neka veza. Kao što Struka kaže, čovjek čovjeku otima - pa i tako kažem da sve što čovjek napravi iz osobnog je koristoljublja, sve se može tako protumačiti. Ali baš sve. Čak i suicid. Čak i samoozlijeđivanje. Sve je to iz osobnog koristoljublja.
Nadalje, dobio sam mejl gdje mogu sam naručiti svoj dizajn. E to me tak razveselilo. Kad mi ga čovjek napravi, ima da ga reklamiram ko ludog ^^. To se tak rijetko dogodi, da je netko tak gud, da želi napraviti dizajn zgubljenom dječačiću. A eto...
Starci su mi zaprijetili da će mi prestati kupovati bonove za WoW. To je bilo bolno. Ali sam se i iznenadio. Znam da će to rezultirati najsnažnijom depresijom do sada, toliko ću se nisko hititi da će to biti prebolno za mene, a još bolnije za okolinu. Ne mogu vjerovati da bi bili oni u stanju takvo što napraviti. Iako negdje duboko znam da to tako neće biti. Da neće imati srca zabraniti mi Warcraft.
A ako to ikada naprave, neću više njima uputiti ni jednu jedinu riječ. Bon mi ističe 6.1.2008, a oni taj dan idu u Toplice na 3 dana. Savršeno vrijeme za igranje, dok njih nema, bez pritiska. Ali ne, ja neću moći igrati. Ajme, neću više o tome razmišljati.
I tako se polako pripremam za slavlje, iako ću ga zaobići, već sam zrihtan, samo čekam ponoć. I vjerojatno nekamo idemo. Dogovori su još izgubljeni.
I pozdravi od mene - izgubljen sam i ovak, i onak.
I sretan sam :D
Pozzdravi

| komentari (13) | print | # |

četvrtak, 27.12.2007.

Never gonna fall off the clouD

The sickening taste
Homophobic jokes
Images of fascist votes
Beam me up 'cos I can't breathe

It's time to terminate the great wide world
Mordid fascinations television takes control

I can't get off the carousel
I can't get off the carousel
I can't get off the carousel

- Bablyon Zoo - Spaceman.

Kročit ću smireno kroz buku i strku i neću poželiti mir koji donosi vječna tišina. Trudit ću se, ali bez potčinjavanja, da budem u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govorit ću svoju istinu tiho i jasno i slušat ću što mi drugi govore - jer čak i dosadni imaju neku svoju priču. Izbjegavat ću glasne osobe - one uznemiruju dušu. Uspoređujući sebe s drugima mogu postati ogorčen i sujetan, jer će uvijek biti gorih i boljih od mene. Uživat ću u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima. Vodit ću računa o svom zvanju, ma koliko skromno bilo, jer to je nešto što stvarno posjedujem u ovom nemirnom i promjenjivom vremenu. Bit ću svoj! Posebno neću iskazivati lažnu naklonost, niti biti ciničan u ljubavi. Unatoč svim prevarama i razočarenjima, ljubav uvijek ispočetka niče ( wtf ). Brižljivo ću postupati sa iskustvom koje mi donose godine i dostojanstveno ću im predati mladost. Razvijat ću snagu duha da me zaštiti od iznenadnih nedaća. Neću buditi sebe sumnjama i u negativnim razmišljanjima. Previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom! Ispod zdrave discipline bit ću nježan prema sebi. Ja sam dijete svemira i jednako kao i stabla i zvijezde i ja imam pravo biti ovdje. I bez obzira je li mi to jasno ili ne, svemir se razvija točno onako kako treba. Zato, bit ću u miru Božjem, ma što on za mene bio, i ma kakvi bili moji zadaci u ovoj ludnici, sačuvat ću mir u svojoj duši. Sa svim svojim prevarama, svojom istrošenošću i promašenim snovima - ovo je još uvijek predivan svijet. Čuvat ću sebe, uložit ću sve što imam i jesam i bit ću sretan!
Sretna nova godina....

To je ulomak iz jedne knjižice koju smo dobbili na kraju 8.-og razreda... A baš je fensi pa nek tu stoji.
Veselog sam raspoloženja. Dijelom je zaslužna Maja iz Folnegovićevog koja mi je dala novu nadu ak smijem tak reći :D
Razlog je i WoW, sretna igra koja me takvim učinila, natjerala da zaboravim sve crno jeli :)
I još neke osobe kojima sam se pojadao, a tu su bileeee x)
Hvala jeli :)
Hvala.
Neću duljiti. Sretan sam sada. Malo u strahu zbog jednog konkretnog događaja, za kojeg znaju neki, a neki ne, ali u redu je... Preživjet ću... Ne želim o tome pričati ovdje.
Ali to me natjeralo da jučer zaspim u sedam navečer.
Dakle... Život zaista jest lijep... I počeo sam se opet moliti. Mislim da će upaliti. Imati vjeru - zaista je jedini način - možda među jedinima - i neću prestati imati vjeru - i prestat ću griješiti maximalno, moj novi stav u meni je potreban. Hvala.
Pozdravi svima nesretnima, da se jednom pomole iskreno osjećali bi se puno lakše, a u postojanost boga ja ću se tek uvijeriti. Zasad ću ga pisati malim slovom :).
Pozdravi :)

| komentari (18) | print | # |

utorak, 25.12.2007.

The shortest word there iS

Dakle, zbogom Marrakech. Bio si sjajan grad. Ono što si ti učinio, ni Zagreb nije. Hvala - ti si grad kojem se dalo slušat sva ova sranja žnj h h o mom životu. Kako ono što ja pišem ima laxativni učinak, bolje da ne nastavim. Ionako je vrijeme da sve polako privedem kraju.
Više ne postoji osoba koja će me uvjeriti u nešto svijetlije. Baš nitko. Želim da bar nešto bude savršeno. Ništa nije. Uvijek se moram s nekim kurcem borit. Uvijek se moram neki kurac jadati. Uvijek netko sa strane zanovjeta, uvijek netko trača. Barem da ima neka stvar koja mi ide savršeno - barem neka - barem da imam neku ultra pamet, pa barem da budem najbolji frend, barem da sam najljepši pastuh, barem nešto... Ali ne - propala projekcija. Nemam više snage sjediti na ovom stolcu i kakti uživati u WoW-u. Ne samo da mi šupak trne, nego trunem. Osjećam se sve više domaći za kompjutorom. Svatko tko me zna potpuno postupno me napušta. Tak nekak. Odjeb na treću. Događaju mi se neke SF stvarčice, koje mi baš nitko nebi vjerovao... Isus bog! Kak bi nekak zgodno bilo da me netko doživi u realnijem i ozbiljnijem svijetlu, pa neću se nikad nasmijat ak treba.
Znam da nema savršenstva. Znam da želim nemoguće. Ali ne znam zakaj sam u depri zbog tog. Kad je nemoguće. Možda sam se rodio na krivom mjestu - ili barem u krivo vrijeme. Ali ne valja. Moje solaže nisu nikak dobre - ni kak ja želim solo bit za novu godinu. Sada sam bio vani od ponoći do 2, došli po mene da idemo kakti na ponoćku. Razmišljam si - kak je meni super s nekim biti vani. Ali ne - neću više nikom zahvaliti na provodu. Uživo slušam takve patetik rečenice koje me tak zdrmaju, a radije neću. Dakle nema hvala. Ali ima da mi je bilo super, i da bi tako mogao cijeli život. A ja mislim da je Antun jedanput rekao - ili tko već - "On nije glup - on je samo neshvaćen" - dok je Mario s rukavima se borio sa štokom od vrata. Bilo je zaista čudno. ( wtf wtf ). Da. Dakle, da netko želi, već bi odavno bio na mojoj strani. Problema ima tu, a to je da ja ne znam koja je to wtf moja strana, a koja je suprotna. Ahh... Vani se grudati, da su mi ruke sada presuhe, i da pivu donesu, u čaši je u snijegu na livadi ostave LoL!
Savršen život - život s frendovima. Hvala Petra ... Shvatio sam ... Istinskih prijatelja ima samo 5-6... Možda još sve nisam ni upoznao.... Ali svakako znam tko mi može biti frend a tko ne. Znam tko to općenito može, a tko ne. Znam da ja nisam sposoban opdržati neko savršeno prijateljstvo dulje od mjesec dana, jer sam takva vražja osoba, kao što rekoh, zaista propala projekcija.
Ovaj post bi mogao biti dodatak ovom prošlom... Ali neće... Bit će ovo novi... Trebao sam biti nova osoba... Ali nisam... Nisam ni blizu.. Još sam stara, izbedirana, izkomplexirana osoba - i još me ljudi grle i tješe, i trudim se, ali ja si nikako ne mogu pomoći - ja to tumačim da bogu nisam simpatičan i to je to.
I pjesma koju sam napisao za kraj ... Zove se "God's story"
Naime...

So God gave me wings,
gave me the brightest candle there is,
Now i have to learn to fly,
I have to learn to light,
no one here knows the things
most difficult there are.

So I'm the only one God has spoken to,
yet another lie he told,
about the best places around,
about the best night there is.

So world really is magical,
true, and hurt and loved,
so do you, God, really supervise,
the biggest questions there are.

So whats really good here,
planet has never smiled before,
and when it really does smile,
it's the most honest smile there is.

About the feelings and minds,
it's the story of God,
reflecting the guilt,
of the most hurt there are.

So if there really are dark sides,
God is leading one,
In his barely justice,
the shortest word of them all.

So the story is told around,
but never actually told,
and full with truth and bravery,
but it's the shortest word.

-> Dakle volim je jer omalovažava boga baš onako kako je on to napravio meni. Pa ja sam autor ... I hvala na slušanju. Vjerujem u njega, inače ne bih pisao pjesmu o njemu.
Hvala što ste me trpili do dana današnjeg. Marrakech je grad koji je svašta rekao. Čak previše istine da je vrijeme da šat d fak ap!
Laku noć, ovaj Božić datum spomenut u epitafu - Epitafu u kojem je Davor naslov.
Ako ćete biti sretni da me vidite sutra, znajte da je to bio zadnji put. Mobitel od ovog trena iskopčan. Dakle laku noć. Za neke zauvijek noć. Neće biti laka.
Hvala.
Doviđenja.
..........................................................................
neki sU ljudi bili I kad nisu Trebali ovdje, Ćekali uvijek neki kUrac, a neka današnji dan znaju da više ne trebaju čekati, vrijeme je da Se naspavam od jučEr.
............................................................................
To što ste sada neki pročitali dogoditi će se već nekad, planirano od dana davnog.
Glupo se osjećam što ću ovo objaviti.
Laku noć.
Sretan Božić.
Sretne živote vam želim...
Barem znam kako je to ne imati ga :)
Ma šalim se, lijep je moj život kad se malo razmisli... Ali nije savršen k vragu.
Nije savršen.

| komentari (31) | print | # |

nedjelja, 23.12.2007.

It's not matter of luck - it's matter of timE

Let the sun rise
Let the birds sing
Let there be light
Let there be morning
I don’t know how
I made it till now
Let there be light
Let there be morning

Hello future goodbye past
Now each breath can be my last
Will I see another dawn?
Will I be reborn?

Let there be morning - Perishers

.... Dakle... Postali smo jako kritični prema meni, ha? Ali, zaista, trebalo mi je malo torture da shvatim... Ako stavim sebe i svoje probleme i centar svih događanja, svima mogu oči zamazati, i da se zanemare oni koji zaista imaju probleme... Tako da... Radije ću zašatafakapirati se, neću reći više o njima... Ali nikad nebi pogodili u kog sam zaista zaljubljen ^^

.... Kak zaebana sičuejšn .... Povođen sam komplexima... Zahvaljujem mnogo ljudi šta ih imam x).
Ali s druge strane, mogu se jedino pohvalit kak me ljudi tješe kad se pojadam. To je baš KuL!
I ŽeliM LjEPši ŽivoT, i mnoGi bi htjeli moj, Možda bi bilo baš lijepo jedanput biti u centru pažnje zbog nekog pozitivnijeg razloga ...
U situaciji sam nikakvoj - nažalost - ali sam jednostavno sretan, ali kada se vidim u nekom ogledalu ili staklu koje reflektira imidž, ko da me meteor zdrma i odma se hitim u bed, jer ne mogu kontra onog šta ne volim, a ne volim sebe al baš nikako. Dobro došli praznici jer mi treba malo solaže po cijele dane... I nevjerojatno je koliko se mnogo otvorim kad pišem post - a baš gledam, i otkrivam da to baš nitko ne radi na blogu haer. Jao Jao. A meni tak lakše kad se otvorim, ko da se pročistim nekak, mada ne završim na plastičnoj, ali mie ipak lakše.
I tak je meni ne baš ok, i još želim biti dobar prijatelj i usredotočim se na tuđe probleme. Ne smeta meni šta mi ljudi privatno kukaju, al sebe izopćim i sve mi je natrag novo, sav trud oko mene osobno ( naglašavam svoj ego jeee hahah ) pada u vodu, ma ne znam zapravo kaj da napravim...
Gledam si razred - Gledam si obitelj - Susjedstvo - Život.. Shvaćam - ništa nije savršeno, a niti blizu tome. Gledam druge - sigurno su imali šansu okusiti da okupe barem grupu od 10 ljudi i pričaju, a da ih svi pomno slušaju, ili da su rođeni s nekim divnim talentom i da im se dive - mene nikad neće nikakva grupa slušat nit će mi se tko divit - al odlučio sam se čil outat, pa ću jednostavno produžit dalje. Moram jednom riknut, bu me hart atak odnio kad ću već negdje bit - dalje od ove točke.
I tak ja pišem post pod utjecajem Good Charlotte - The world is black, a pjesma deprimira da to nie normalno, a nema se snage prebaciti iz media library na neš pozitivnije. Možda cajke? Nop, šakom u stol udario, i odrekao se te destruktivne glazbe. To je zbog mojih novih tenisica ( aha, imam nove tenisice, voodoo shop, evnju mol ), one su toliko kontra cajki da su ušle u moju samu srž i spalile sve cajkersko unutar mene. Tak da sam ostao bez jednog otkačenog štiha. I začudilo me da već nisam plakao 3 mjeseca :O. A ljudi bi se začudili koliko sam puta cmizdrio u periodu 5 mjesec 2007. - 9. mjesec 2007.... Dolazio sam doma u sitne sate, jebi ga, poriv, želim se družiti, i starci me dočekaju u kuhinji i oni meni bukvicu, a ja nemrem od bijesa kak me napadaju i ne shvaćaju, popizdim, u sobu na prozor, počnem cmizdriti i grepsti se po licu i rukama, i onda se jedanput desilo da mi je lice utrnulo i noge, što mi nije bilo sasvim jasno, al vjerojatno ima razlog pa se neću zamarati nekim SF elementima, jer meni se niš SF neće u životu desiti. I tako se polako vraćam u prošlost, Orlo me zvao u 5 ujutro x), išao sam van s Antunom i Voukom, pomirio sam se s Markom i ok smo sad, opet me starci po živcu pikaju zbog izlazaka, novaca se nema a potrebni su, to je jedan tako veliki deža vu da ću riknut od veličine. ( No one really knows why this is happening, but it's happening )... Sorry Maja, nemrem kontra onog šta osjećam kad se sjednjem iza nje...
Dakle, meni ljubav neČe bit uzvraćena, znam, ali ću se potruditi biti sretan. Za razliku od Melite.
Iz sitnih problema radiš velike, Melita, zaista izgleda kao da želiš biti u depresiji, i ne želiš maknut depra pjesme. I jako me živcira da neka naočita djevojka poput tebe kaže da je ružna, ili pametna poput tebe kaže da je glupa, JER NE ZNAŠ ŠTA ZNAČI BIT RUŽAN NI GLUP!.... I zato ne stavljaj sebe u centar problema, jer biti u depresiji nije nikakva kul titula, nego te vodi tamo gdje ni ne znaš, mada se praviš da znaš o smrti... Njuzfleš - ne znaš ništa više od smrti nego svi mi smrtnici. I tko zna, kad će te odnijeti, ali zasada znam da mi je veoma stalo da si još tu, i želim te osvjestiti da se više tako ne ponašaš.... Pomalo sarkastično takvo nešto reći, jer se ponekad i ja vidim u ultra depresiji mada mi nije tako...
Vrijeme je da okrenem novu stranicu, prestanem šarati po ovoj, jer je pretamna i prešarana po mom ukusu. Promjeniti se, napokon, pronaći svoju kontra nirvanu i okrenuti na najveseliji program na televiziji.
Žao mi je...
Najružnije mi se stvari događaju - a prijatelja je jako malo ...
I nije mi ni najmanje teško biti patetičan pa reći - hvala kaj me podnosite...
Ali neće više to biti teško. Pardon šta tražim puno pažnje, sutra preksutra svijet se mijenja, i jedino što će biti važno je moliti se za sutra, i da postoji bog i sluša ono za što se molimo, a nikom neće stati do toga da sam izgubljen u Europi. Zato hvala x). Svaka usluga bit će vraćena. Za sve kul šta je uraĐeno za mene, potpisano je u meni, nikad zaboravljeno, bit će u meni, kao uspomena, ne teret, i vraćena će biti.... ( To ja sebe promoviram x) ).
I za kraj - akrostih je gotov - vjerojatno i ovaj maraton depra postova.
Moram reći - God told us to fly, but never gave us wings.... So don't forget to hold someone when falling, because you'll get supported eventually. PoZz

| komentari (13) | print | # |

ponedjeljak, 17.12.2007.

Much easier to go than to face the winD

Something has been taken from deep inside of me
The secret I've kept locked away no one can ever see
Wounds so deep they never show they never go away
Like moving pictures in my head for years and years they've played

Linkin parK - Easier to run.

I tako se meni čini da svaki dan živim drugi život. Da barem varira, ali se mjenja - radi drastične promjene. Pogreške jedna za drugom - da se barem one jedan dan maknu, to bi još učinilo dane različitijima. Nije da im treba različitosti, ali baš sam nagrađen nekim svijetskim prokletstvom da mi je to duboko urezano u život, i neće me napustiti. No dosta teoretskih sranja, imam neobičnu potrebu da pređem na konkretni dio. Naime, suočio sam se s jednom djevojkom koja mi je mnogo značila - Majom.
Nije se znalo tko koga grdi, pljuje, a tko koga voli te večeri. Počelo je mojom antipatijom prema njoj koja se ubrzo razvila u nešto puno strasnije, i nisam zaista mogao vjerovati što činim. Na kratko mi se činilo savršeno biti s njom, znati da je ljubav vraćena ( nastavak u nekom od sljedećih odjeljaka )...
Pomirio sam se s Markom. Bilo je to jako neobično, bez službenog "Oprosti!" nego jednostavno razgovaranje i skakanje s teme na temu... I tako se ja, ukočeni štreber, opet ispočetka kompam s jednim recimo uberkul klošarom iz drvodjelske, nije ni jednostavno, ni ne radim to s nekim razlogom, ali učinio je neke stvari koje nitko nije u životu učinio, pa se osjećam ko neki faking humani fala bogu homo sapiens s njim. Tako da sve ide, na kraju krajeva, ipak glatko. Bio sam s njim jučer ili kad već, zapravo prekjučer u Martiniju na neskafeu, jel, i s Majom, i dok smo ja i Maja polako zatvarali našu vezu na najmirniji način, počela je neka tužna pjesma, pa smo popizdili, a odma potom Titanik pjesma. Onak -.-''!!!!
Dođe i Kristina polako sa svojim glupim psom, i počne se glasati, i tko zna što je ona govorila .... I, po dogovoru, dođu i Ivan i Melita, i polako krenemo na velesajam. Ja i Maja smo bili nadomak zatvaranju veze, ali smo odlučili da je to zaista glupo i da bi nam bilo preteško da se rastanemo. Sjeli smo na Break Dance, primio sam je čvrsto za ruku i bilo mi je tak ne znam smijem li se izražavat ko cura ili je već prekasno o tome razmišljati, ali bilo mi je ful kul. Bio sam hepi. Na kraju smo se vraćali doma, i jednom se čovjeku prohtjelo i, ja se nadam, neznajući što radi, sve izbrbljao Maji. Njoj je to bilo nekako preteško. I na kraju najduljeg i najdubljeg razmišljanja o meni i Maji, shvatio sam da ja nju zaista volim, da mi je noktima pričvršćena za mene, i tim odjebom koji je onda napravila otkinula je komad mene.
-.-'' ( kak bi Ana rekla jel )
Znam za nju i Marka - znam da nisam najljepši - znam da nisam najpametniji, a niti najšarmantniji, čak mislim da sam jako nizak po svemu tome, da nebi bilo puno problema kad bi me uspoređivali sa smećem, znam da smo si tu negdje, blizu. I tako, znam da sam veliki čuvar sveg rigorizma na zemlji, da ne dopuštam ništa prljavo u moralu. Znam, Maja, volim te više neg nju, i tako će i ostati, i jebi ga, baš se jadno osjećam dok pišem post, al čisto i ja to moram yea. Maja, možda nije najslužbenije, al te nekak želim natrag, i znam da Ivan nije posve kriv, barem ne toliko da se ja ljutim na njega, ali što sad znači, mislim da je kasno da se situacija promjeni. Dat ću sve od sebe. Ne valja biti okrutan. I znam, i ja bih napravio slično na njegovom mjestu. Sve je to iskustvo. Žalosno, al je od srca i treba ga se embrejs.
Napisao sam jednu kratku priču koja se zove "Šal", gdje su protagonisti Eva, Luka i Maja. Ljudi bi pomislili da su imena simbolična, ali, da vas prosvijetlim, samo je jedno od ta 3 imena simbolično.
Knjiga ima 1415 riječi, i jako je volim jer na neki način govori o situacijama iz mog stvarnog života, tj. meni i još par pojedinaca. Tko je želi pročitati, pročitat će je, do sada su to bile Azra i Tena, i njima su se nekako svidjele, Azra nacrtala jednu scenu, zaključnu scenu i najsimboličniju ( Mala Maja s krilima kako u ruci drži viseći šareni dugački šal za kojeg je, na drugom kraju, zavezana ružna lutka. ) Ma neću više pričati, i ovo je previše, da ne bih sve rekao xD.
A sada je vrijeme za ono što sam ja jedva čekao. Da napokon pišem o jednoj pjesmi, neću vam zasada reći kojoj, ali ću je opisati, i na kraju i ispisati. Pjesma nije moja, ali je od jedne glazbene grupe.
Ona skriva svoje probleme, pokušava ih najbolje skriti, ali problemi su jači i bježe van, svi naslućuju da nešto nije u redu, prijateljima se pojadala, a obitelj sumnja. Najlakše joj je plakati i na neki način čekati da se uguši u suzama. Ona je tužna, deprimirana, i ima užasnu zarazu očaja, svu prostoriju oboji u neke tužne boje, svima kraj nje raspoloženje padne, takva je ona, zarazna i žalosna.
A zapravo ne zna da sama sebe zajebava, da želi pobjeći iz zla.
On probleme vješto skriva, a razlog tomu je da u neku ruku i ne zna da ima problem. Zafrkava se sam sa sobom, i baš mu je zabavno. Unutar njega on gori i umire od srama, a ne želi naučiti što je to problem, svi mu govore, on maše rukom, ne zapita se ništa. Također vođen odvratnim porivima, on pokazuje da je slab i da je štit oko njega slab i tanak, ne zna ni sam koliko je slab, a porivi ga lagano slamaju i bol tereta pod kojim je jaka je, a ni ne zna da trune.
Svi su u kurcu, i muški i ženski, svi smo mi tipični i trunemo, polako, ali ako smo zaista svi takvi, a jesmo, onda je to normalno, jel, to tak je. Misle da nisu u većini, da ih nitko ne voli, a svi pate od iste bolesti, a naziva se problemi. I tako, svi smo mi bolesnici. Neki više pate, neki manje, i neki više kukaju, neki manje, al, ruku na srce, oni koji najviše kukaju najviše utjehe dobe, a previše je odbijaju. Na kraju nemaju ništa. U redu je kukati, ali odjebati pomoć nije oke. Faking Šit.
A ovo je pjesma koju sam opisao dok sam vukao paralele između njega i nje xD.
Zove se Karusel i od Linkin Parka je, ja sam zadivljen da čak i takva grupa pazi na konstrukciju pjesme. Pogledajte ovu paralelu u odjeljcima između spolova, kako ističe muški rod i postavlja težište u njemu, naglašava se muška nepoznatost, naslov pjesme nalazi se u muškom dijelu. U svijetu vlada nedostatak znanja o muškom rodu općenito, jer su žene ajmo reći više volonterke i radodajke xD xD xD. Bez antiseksitičkih komentara molim, jer ovo nije bilo ni malo seksistička izjava. xD
Ajd da prestanem srati, evo pjesme ...

"Carousel"

She can't hide no matter how hard she tries
Her secret disguised behind the lies
And at night she cries away her pride
With eyes shut tight staring at her inside
All her friends know why she can't sleep at night
All her family asking if she's alright
All she wants to do is get rid of this hell
Well all she's got to do is stop kidding herself
She can only fool herself for so long [x3]
I'm too weak to face me
(she can only fool herself)

[chorus]
I never know just why you run so far away, far away from me [x2]

When it comes to how to live his life he can't be told
Says he's got it all under control
Thinks he knows it's not a problem he's stuck with
But in reality it'd be a problem to just quit
An addict and he can't hold the reins
The pain is worse cause his friends have it the same
Tries to slow down the problem he's got
But can't get off the carousel until he makes it stop
He can only fool himself for so long [x3]
I'm too weak to face me
(he can only fool himself)

[chorus x2]

Fly with me under the wings I gave you,
Try to be closer to me and I'll save you

Linkin Park - Carousel

I tako sam ja polako zaključio da će meni rijetki pomoći, i da se trebam solo izborit za ono kaj želim, a sve mi se čini da to tak na kraju i treba, da u našoj generaciji nedostaje volje, i da se svi žele natjecati sa mnom,... I zato vam kažem unaprijed, svi pobjeđujete. Barem protiv mene. Jer ja se predajem. Za sve se predajem. Sva natjecanja s vama. Slabiji sam, i ne želim bit zločest i ne želim se borit.
A moram još samo reći, prije moćne objave ovog novog posta nakon dugo vremena, da nisam još nikog zaboravio, i da mi je još do mnogih stalo ( namjerno formulirana rečenica ), ali nekako se osjećam glupo kad pišem da mi je stalo kad su mi neki rekli da im nije stalo do toga što ja mislim.
I tako ću u hodu samo nabrojati osobe koje se nalaze u mom uskom krugu...
Tinka,Azra, Maja, Maja,Maja, Ivan, Ivan, Ivan, Ivana, Melita, Marko, MateJa, Tea, Anja, Selma, Iva, Tena,
Ana, Antun, Luka, Luka, Denis ( penis LoL ), Mario, Mario, Matej, Iva, Anita ( Vlakoviiiiii ), DunYa, Jocpa, Hans, Alen, i vrijeme je da zaokružim oko tih imena. Dobro, tu je još moja familija, više manje, hehe, al tu su svi.
Isprike Azri, Tei i Ivi što nisu bile nabrojane. Ponekad mi i najvažnije stvari stoje pred nosom, a ja ih uopće ne primjetim. I to nema veze s važnošću, nego sa mojom koncentriranošću. Isprike još jednom ...
I tak ja laganini odjebavam život jer ne samo da ljudi ne pokazuju nikakvu zanimaciju nego je i osobne nedostaje, tako da sam jako u kurcu. i jedna i druga strana predviđa mi "drop dead" middle name xD, i ja sam apsolutno spreman, al ne želim da se mama plače. Nije li ovo toliko tipično...
Poželjeti se ubiti... Tako tipično tinejdžersk i- slušati cajke?

| komentari (36) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

So the story is told around but never actually told ...

I have to learn how to look right in the eyes

I like to think I'm never wrong ...