|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
--- everything I'll ever learn about friends is that they hurt you and heal you --- everything I'll ever learn about myself is that I heal them then hurt them ---
ATB -> Koji vrag je to ... Naime, to je jedna glaz. grupa. Meni draga. Tekstovi - melodija - ma sve odlicno.
BIRDS FLY SOUTH, WINTER’S BLUE
I’LL PUT MY FAITH IN YOU
CUZ SOMETIMES LIFE HURTS LIKE HELL
I KNOW THIS TOO WELL
That familiar sound,
explains what I'm feeling
I'm both lost & found,
never been there before
-> ATB - Marrakech ...
So, I think of you all as my friends.
But that is not what matters ...
What really matters -
Do you see me as a friend?
Netko tko piše blog, a slučajno mi je kul i super i imba i uber->
TenA -> Tena iz mog razreda. Ona je jako kul i fura svoj SVoj SVOj SVOJ stil ali fakat svoj! Jako sam ponosan na nju.
Antun -> Moj Best frend... Od osnovne škole
Kristina -> Best frendica -> susjeda -> uvijek za muško društvo
Iva -> Cura iz mog razreda. Zanimljiva veoma =)
Ana d'Banana -> Ana je jako vodenast pokemon i ona je jako zanimljiva jedinka. Evo tu je link, uvijek zanimljive pričice i demostrirano je parenje sa Joškom pokemonom dakako.
MartinA -> Dubokoumna cura iz mog razreda, svoja i spešl. KuL blog, ja ga cijelog pročitao ( bar mislim :o )
Matko-> Lik iz razreda - ima napadaje smjeha- nemre si pomoć .. neka bolest ili nešto ma tko zna. Kravlje ludilo možd
DomYca-> DomYca iz razreda .. uber kul i smiješna. lomim se na komentare xD
Ivana -> Ivana iz Broda. Pametna i piše neobične postove .. Hm.. netipične.. Hm.. Ima dvije glave inache :/
Lea-> oVo je lejapeja. Ona je iz mog kvarta i ona je ljepota xD Ima kul blog. Sluša čudnu glazbu. LoL
Vjekoslav -> ovo je vjekoslav. LIk iz bivšeg razreda. best frend. Kul je. Svoj stil. Ne valja ga preskočiti dok mi se čitaju frendovi iz boxa =)
HanS -> ovo je Hans. I on je iz bivšeg razreda. Dobar frend. Agresivan doduše. Ali dobar. I dobru glazbu sluša :)
MliNaricH Na ovom blogu se ne nalazi ništa niže od inspiracije. Stil je vlastiti, i veoma čudno predobar... Ja očaran *plak* xD
Karachich Moj frend iz osnovne škole. Zaista dobar. Nevjerojatno mnogo sluša:O
ValentinA Frendica iz osnovne. U svojoj dimenziji. Ali se brzo i sa voljom čita :D
Priba Ovo je Kristinin dečko i ja neam pojma tko je to. Ja ga ne poznam al ga stavljam u linkiche. Ali znam da, kad prekinu, da će i dalje tu pisati da su oni zajedno, i boli me neda mi se mjenjati. Priba oće nekaj sitnog a ja nikad nemam kad je on tu -.-''
Metljeta Ovo je Melita iz novog mog razreda i ima dost problema al se rješavaju polako.
MajaČfolka Ovo je MajaČ iz susjednog ti poznatog E razreda. Ona je kul i preveČ se smie i nebu nikad crkla. Blago njoj
DunjA Ovo je Dunja. iz mog je razreda. Kreativna dusha. Vrijedna posjeta. Njih 100.
My Pictures
Dakle ... Ako ikoga ikada zanima ...
Ja sam ...
- okoćen u 10. mjesecu.
- tele koje se odaziva na "Davor".
- često tužan iz vrlo sebičnih razloga.
- kakti dobar prijatelj.
- trenutno doma.
- čovjek koji se zaista trudi ... Biti prijatelj -.-''.
- odnosno nisam idealan prijatelj uživo i to bih rado promjenio.
- oduvijek bio povučen u društvu u kojem se ne osjećam sjajno.
- fake emo x).
- kriv za većinu prekida ljubavnih veza u mojoj okolini..
- velika trač-baba.
- svježe slobodan. ( zauzet za neke ).
- čovjek koji ima vrlo nisko osobno mišljenje ...
- često zauzet igranjem WoWa.
- jeftin i neobičan i jednom jedinom smislu.
- izbirljiv kad su prijatelji u pitanju.
- pravi partybreaker.
- razmaženi tinejdžer.
- redovito okružen pogrešnim ljudima. ( čast nekim drugim situacijama.
- veliki mrzitelj tjelesnog :P.
- velik, nažalost ...
- izgubljen - i samo me jedna osoba može naći, ali nikad me zapravo nije tražila ...
I don't know what side you're on
I don't know what makes you happy
Except watching me cry
Like a ghost in an old hotel
Hanging onto bits of nothing
I'm leaving you now
ATB - Break my heart.
---- Why did Little Red Riding Hood have to ask so many questions before realising that Grandma was Big Bad Wolf? Was she mentally challenged or blind?
Hiyaaaah ^^.
Ima previshe stvari da pishem sada, ali nechu, chak cu se suzdrzati.
Cijeli se svijet oko mene mijenja. Ja ne. I zbog toga sam sve manje čovjek. Ali sve je u redu ... Ja čak mislim da sam više čovjek.. Nije mi više bitno tko mene smatra vrijednim, nego koga ja smatram vrijednim. Okružen sam manje ljudi, apsolutno, neki ni ne znaju da sam ih napustio, lol, ni ja ne znam da su mene neki, ali definitivno ima više zraka i za mene i za njih.
Moji prijatelji su postali žrtve. Ne zbog mene, ovaj put.
Pravda se ko bog krije, nikada je nisam vidio... Važno je pitanje za svakog vjeruje li uopće u nju.
Nikad čovjeku ne mogu reći da mi ide na živce. Imam prebolesnu savjest za to, uništila bi me iznutra. Ali istina je da mi većina ljudi sada ide na živce, i podnosim ih tek malo... xD... I dalje mogu pisati xD...
I svima je nama stalo do pažnje. I meni. Zato činim neke stvari, s nekim glupim izgovorima ...
Žao mi je x).
Nemam iste prijatelje ko prije godinu dana. Čast par iznimaka. Ovi novi prijatelji su puno bolji. Ali ovi drugi zauvijek će biti zapamćeni. Svi su se promjenili, izlizali u mojim očima, i ne trebaju mi više.
Užasno me peče lijeva ruka, kada imam duge rukave. Ali moram ih imati...
Ponekad treba boljeti. Da se navikneš. Život nikoga ne mazi. Život nije takav. Život je samo jedan školski sat obične tjelesne kulture, kada imaš na zamjeni okrutnog mišićavog profesora koji ne zna pričati, a ipak, ako ne učiniš što želi, dobiješ 1. I to ne olovkom. Za cijeli život pamtiš da nisi imao pojma šta raditi kada te pogleda na onaj način. Što ako znaš šta raditi, ali ne želiš to napraviti? I ako ne možeš? Svejedno...
Kažnjeni smo svi.
Svi smo mi kažnjeni, zbog jednog grijeha i po 3 puta. I zbog tuđih grijeha 6 puta. Na kraju krajeva, čovjek se još odlično drži. Dakako, samo oni koji već nisu pogrbljeni...
Oni su propali, ali to još nisu na glas rekli... To ih drži na životu. Glume nijeme žvakaće gume...
A fizički izgledaju očajno. I na čelu im piše da su za reciklažu... Viječnu.
Žao mi je šta je takav život, ali ja stvarno nisam kriv, i nemojte mene više kriviti...
Voljeti, mrziti... bla bla bla x).
U tome imam puno iskustva. Nebi li bilo lakše ubiti osobu u koju se zaljubiš? Bi!
Barem ja planiram ubojstvo tih faking prokletnika. Često mi na pamet to padne. Padaju meni glupa pitanja na pamet, tipa zašto stubište "b" ima crvena svijetla?? To me oduvijek mučilo! Zašto bi oni imali crvena svijetla, onako spešl i fensi, a mi tamo neka patetična žuta - bijela, koja god ono boja bila. Oni crvena. Joj. Strašno. Zašto su okrugle pizze u četvrtastim kutijama, mislim, to je krajnje neekonomično. Također me muče pitanja tipa kako preurediti savski most kada cesta ostari, pa neće valjda zaustaviti promet, to bi bio kaos u Zagrebu. To bi bio OPĆI KAOS. Ja ga ne želim gledati, a ceste stare dan za danom. Ja se takvih impotentnih pitanja ne mogu riješiti. Moja glafa puna sranja. Jooooj da.
Bio sam kod psihologice. Opet. Nakon svakog razgovora ja sam malo lakši. To je jedna sjajna dijeta, i budući da sam ja na 5.-om katu, i nema lifta u mom stubištu, ja stvarno trebam biti lakši da se lakše popenjem. Inače me srce polako izdaje, ne želimo provocirati božju volju nee?
Okruženi smo zlom. To tako jest. Sve što je zlo je zlo i sve što je dobro je zlo i mi smo zlo i naši prijatelji su zlo i neprijatelji. I ne, nisam se ni malo prevario kad sam rekao da se u svakom dobrom prijatelju krije nešto malo što ga čini faking konjem, u nekima puno više toga. Neki misle da ih smatram frendovima, a ja to, mislim, baš nikad nisam rekao, i nekima sam rekao, ali ne u zadnje vrijeme, i mislim da, kad već nema toliko mnogo dobrog u tome da bude netko meni prijatelj, da me samo pustite na miru vi koji niste moji frendovi. Vi koji jeste, vjerujte mi, shvatili biste da jeste. Prolazim kroz faaaazu. ( koliko sam puta to već rekao u životu x_x ), želim biti okružen određenima, bez višaka i uljeza, samo posebnim ljudima. I da, neki misle da ih ne volim, ali to nije istina. Obećao sam sam sebi netom prije otvaranja blog haera, da neću jedno jedino ime spomenuti, pa ni neću, ostati će ovako općenito napisano. And when I become a man, as once again, I'll promise for sure that I will survive and never be actually harmed, just like any human desirves. Ya, ya, ja cijenim male stvari u životu, tako da ponekad izgleda da sam prošao mnogo više nego drugi. TO ni ne mora biti istina, ali i može. Samo ne mora, jer meni su neke male stvari velike, sjećam se testa iz biologije u sedmom razredu, kada je jedna ženska osoba sijedila iza mene i uzela mi test i cijelog ga riješila, bila je to časna četvorka, i jako sam bio ponosan na nju, posebno zato što nije pripadala meni... Ahh, koga zapravo briga. Iza mene je jedna bijedna revolucija i onaj stari ja, po novom sam potpuno drugačija živina i u potpuno drugačijoj okolini. Spomenut ću samo jedno jedino ime koje mi svaki dan priušti da se osjećam nijansu bolje - Melita.
Život ide dalje. Okruženi smo zlom. Svi se žele tući, svi se žele svađati. Ja samo želim hodati, i nema veze ako prolazite kraj mene, ali ne možete proći kroz mene ljudi dragi dajte shvatite, to je bullying! Istina je pred nosom, i znanje je, i još su svi glupi i žive u laži. Svijetla u "b" stubištu nisu crvena, nego tako izgleda jer su zidovi crveni... Možda ništa nema smisla naizgled..
Kajem se što nisam nikad baš ništa spomenuo o poznatom fotosešnu kojeg imam već tradicionalno petkovima svaki put kad imam ujutro x). Budu se Dunja i Ana ljutile na mene, ali, kako sam to rekao futurom drugim, mogu sprječiti da se to dogodi. Zato ovim putem, sam uvod u post posvećujem našim vulgarnim maksimirskim slikanjima. BTW dunja nikad neće imati prijateljicu patku.
Sad ću malo o životu, i neću bit ni objektivan ni subjektivan, pričat ću onom linijom kojom treba. Život je težak ako se od njega očekuje mnogo, a ne može se izdržati. To mene ne čini lošijom osobom. Uostalom, takvi su većina ljudi. Pa to je istina. Život jest težak. Spletom događaja opravdano se žalim. Ovom odjeljku još samo fali jedno ime. Jedno ime koje zna jako puno jer su uvijek njegove reakcije baš onakve kakve ja trebam. Vjeko :). Vjeko uvijek zna pravu riječ reći, i baš mi vas je žao što nisu svi kao on. Hvala, Vjeko! Zna uglavnom sve o meni, a i dalje mi se javi preko MSNa. To nikad nisam očekivao. Baš od nikoga. Ja sam vrlo prljav, i samo vremenom mogu postati pjurifajd.
Mama help me, I've been cursed,
Death is rolling in every verse.
Candy paint on his brand new hearse.
Can't contain him, he knows he works.
F**k this hurts, I won't lie.
Doesn't matter how hard I try.
Napokon imam pred sobom svoju knjigu. Nisam baš ponosan na nju, ali na pouku nje jesam.
"Evi je tako od malena. Sve se čini kao promašaj. Nije nikada cvijet pregazila, niti profesoru ni roditelju odgovorila, a ruglo i životinja ispadne. Zna, dakako, nosi težak križ i da je obješena za visoko drvo, kiša pada i vjetar je nosi, i zna, padne li, neće se dočekati na noge. Zna da već putuje godinama, i da na ovoj siromašnoj stanici čeka samo nešto trulo i pusto, i ako pređe preko pustinje, jednom, neće biti konja da ga zajaše"
Kratki opis Evinog života iz moje knjige x). Ahh. Totally me. Mwhahaha.
Čega se ja bojim?? ( onako etwa i upućeno nekom fiks bogu, tek onako, da zna ... )
-Ajm afrejd da ću izvisiti u društvu u kojem ne želim, da će me svi otkantati.
-Ajm afrejd da ću jako lako zaboraviti na osnovnjak.
-Ajm afrejd da mi deveta neće ostati u dobrom sjećanju.
-Ajm afrejd da će mi deveta ipak ostati u dobrom sjećanju, pa će me nostalgija svakodnevno prati.
-Ajm afrejd da ću, na kraju, negdje pogriješiti u sudovima. Želim skužit da je i nož blagoslov ak se zna šta s njim.
-Ajm afrejd da ću ubuduće Matei služiti samo da piše referate kod mene. Ja bih jedno divno i cijenjeno prijateljstvo, ipak smo zajedno odrasli. Sada smo drugačiji. Pričamo jako dugo. Često budi ona sama osjećaj nostalgije u meni. Vrijeme će, nažalost, učiniti svoje ...
-Ajm afrejd da će Vouk pobjeći od sveg frendšipa šta smo uanc evr hed. To je jedan debajlan filing šta me follows u zadnje time.
-Ajm afrejd da će Petra u bad waters otići. Cura, koja je meni osobno vrlo pametna i volim je, doduše, danas je odbila zagrljaj, -.-'' Ali nije tako mislila, znam ja, da će je Žika u loše društvo odvesti. S kim si, takav si.
-Ajm afrejd da će moja najdraža Tinkica okusit promiskuitetnost prerano. Poor little kiddo.
-Ajm afrejd da se Marko ama baš nikada neće promjeniti, i da će mi navodni best frend zauvijek nešto govoriti iza leđa, i ja njemu, a ja to više fkt ne želim. Ovo je previše.
-Ajm afrejd da Teu više nikada neću vidjeti u onom izdanju od prije nakon incidenta s rođendana x_x.
-Ajm afrejd da se ja i Mihoci više nikad nećemo družiti. Bili smo best frendovi. Nekad.
***
Zamislite. Kvart tako malen, nitko se ne druži više s nikim. Ajme šta je to glupo.
8b ne želim ni spominjati, a devetu ću eto tako. Ne znam jesam li dovoljno funny da se družim s Anjom, ili dovoljno otvoren za Selmu, možda sam previše arogantan za Ivu, i presebičan za Azru, mrvicu pretežak za Kostenjaka, prejadan za Jasminu, laganini priglup za Stjepka i njegove, prešutljiv i prepovučen za Maju, prepotentan za Luciju, prebahat za Ivanu, premističan za Tenu, preplitak za Karačića, pre"kontra" za Antuna, previše tračam za Josipu, previše gay za Josipu, premalo moralan za Melitu, preuštogljen za Anu, egocentričan za Dunju, nisam dovoljno kul za šantića ili hetero za vinka, niti za Astrid ili koga već drugog, mene sve to muči i svima u očima želim biti PERFEEEECT!
I šta ja sad tu mogu! Ja znam da me rijetki od ovih navedenih uopće smatraju prijateljima. Ako sam nekog zaboravio, oprostite, umoran sam : /.
Ovim putem ću naglasiti jednu stvar - ja stvarno nisam gay. Time ne impliciram uopće da sam čist vizavi toga, što znaju moji najdraži prijatelji jel, danas sam razgovarao s dvije časne osobe o tome, i one znaju koje su, ahha, i rekle su da si ja neke stvari preuveličavam. Pa, lijepih li komentara, i od Mateje, kad je iskomentirala moj izgled. Pa ja sam sretan :P. Još kad bi me ljudi prestali zvati da sam gay, jer, barem se trudim, ako već nisam muškast, ne biti gay, pa i uspijem, i onda me tako zovu, pa onak žžžžž pa nemre to tak. Izvolte se ponašat kak treba. Molim ljepo. Barem bipsić dobro paše. Nekak ddd.
Ja sam donekle sretan i ide. Život dalje ide. Prijatelja se ima, samo želim jednu osobu pretući, koja mi se mota po glavi stalno, i to me jako komplexira. Opsjednut sam njome i zato je treba spaliti. Znam da nikad pusu od nje dobit neeeću.
Nemojte me odjebat zato jer sam bucko ili zato jer sam zločest. Nemojte bit zli. Odjebite me ako sam vam pobio obitelj ili nešto toga tipa.
Hvala.
Baš pišem Vjeki na msn da se previše tog izdešavalo da uopće pratim život mojih kolega, a kamoli da ga kronološki uspijem svrstati.
Susjeda mi je sociologica. Savjetovala mi je da, ako želim biti kao ona, pokušam provoditi neke debajlne testove vizavi svojih problema. Onda idem nekom izbrbljati ( velika greška, čini se ) i ta osoba, čisto iz razloga zabrinutosti, ide se savjetovati o meni s krivim ljudima. KRIVIM ljudima. Sada sam očajan u očima "e" razreda. To mi je jako žao. To nije tako trebalo biti. Ja sam, kao i obično, trebao ispasti odličan prijatelj kome svatko vjeruje.
***
Ja to nisam.
***
Ja sam daleko od toga. Danas je profesorica iz hrvatskog rekla nešto tipa da oni koji nisu kao mali dobivali pažnju da će taman sidu zaraditi za malo pažnje. Onda si ja razmislim - Može li ikak na ovom svijetu moguće bit da moji problemi s pažnjom ( uvijek želim pažnju od određenih ) dolaziti iz djetinjstva. Ja sam na to djetinjstvo bio iznimno ponosan. To se može i vidjeti iz mojih starijih postova. Nešto jedino lijepo, to je moje djetinjstvo. Danas me je i Mateja podsjetila na to. Kako smo mi svi, od malena, oduvijek bili do vrlo kasno vani ( mnogo kasnije nego svi drugi ) i da nam je, stvarno stvarno, bilo odlično. Meni je bilo super kad sam se sjetio toga. Ovog života bih se rado rješio za onaj. To iskreno kažem.
Sjećam se kada sam profurao s Monikom pa smo ostali vani na klupicama i crtali debele žene. Također se sjećam kada smo prekinuli, pa je Marko, sav sretan, profurao s njom. Sjećam se kako je Kristina uvijek pizdila na Moniku. Sjećam se Livijinih kariranih hlača, i one župe dok još nije bila skroz izgrađena, kada smo igrali skrivača na njoj. Sjećam se Kristininog medvjeda kad smo cijelu spužvu iz njega prosuli po cijeloj livadi! Sjećam se svih onih sklonki koje smo imali. Jebena nostalgija. Ahh.
Takav se život nikada neće ponoviti.
***
Ta me rečenica užasno raspizdila. Nikada neću ponoviti to iskustvo. A ja bih! Ja stvarno bih! Htio bih opet biti mali, da je poljubac u usta najglavniji trač, a šminka na curi nešto što smo svi uvijek tračali. Želim da baš nitko ne puši i da svi igramo skrivača. Danas svijet nije takav. Svi, koji smo takvi bili, sada smo netko deseti. Ovo više nema smisla. Život postaje težak. I Maja mi je sama danas rekla, i Mario, svi će me ostaviti kada ne treba. Jedino će pravi prijatelji ostati uz mene. Koji su takvi - Ja se stvarno pitam i ne znam - čemu uopće stvarati prijateljstva koja nemaju smisla...? I koja to prijateljstva nemaju smisla x_x!
Ja samo znam da ih ima malo. I dobro znam, ima mnogo osoba s kojima bih imao jedno istinsko prijateljstvo ( apeliram na devetu gimnaziju ugl... ), ako već nemam, u kvartu ih imam dosta, u bivšem razredu, u sadašnjem i "e" razredu, njih će 3% uz mene kad ću imati 24 i prosjačiti u frankopanskoj. Ja Vas sve molim ovim putem, ne budite tako zli! x)
-> Nikom nikada nije bilo jasno zašto se baš ne volim pogledavati u ogledalo. Hoću reći, zašto imam baš toliko mišljenje o sebi. Toliko nisko, i malo, a često sam pokrećem razgovore o sebi. Ne znam ni ja potpun odgovor, doduše, ali za baš sve koje je zanimalo to, ovdje će doživjeti lagano prosvjetljenje. Ne namjeravam se raspisati kao i obično, samo ću kratko ...
Može vam se svidjeti ne znam tko i koliko, ali kad saznate baš sve što je u njemu i izvan njega, sa svih strana, postaje odbojan ( onak fuj to ).
Ja u zadnje vrijeme ljudima naveliko govorim o svemu prljavom, a da ima veze sa mnom, i sve više mislim da me izbjegavaju i ne znam šta. U redu je imati s nekime čist račun, ali što mi to znači kada to košta baš svih veza s tom osobom i sa mnom. Smješno -.-!
Ponad svega, uvijek nekoga voljeti više od života, i nekoga mrziti više od života, nikome se ne povjeriti u sumnji da će te zamrziti, ili blaže rečeno, izbjegavati, to je otprilike moj opis ...
She looked right into my
eyes and said to me
The hurt that you try to
hide is killing me
You drink a thousand lies,
to freeze the past in time
I've tried to fill this
silence up
But now it's back again
She says that I'm insecure,
I guess she's right
'Cause just when I think
I'm sure, alone at night
the agonies come back, this
pain won't let me be
I try to fill the silence up
but now it's back again
See the pain in my eyes
see the scars deep inside
My God, I'm down in this
hole again
With the laughter I smile
with the tears that I cry
Keep going down this road
called life
Don't need your sympathy
I just want for this silence
to stop killing me
It's deafening
it's deafening
this silence inside me
I try to fill the silence up
but now it's back again
It's empty like a suicide
this pain inside
See the pain ....
Nikad nisam volio nogomet igrati, posebno ne s profesionalcima. Ako sam ga ikada zaigrao, što i nije tako rijetko bilo, bilo je to sa ljudima koji nemaju pojma, što je činilo tu igru vrlo zabavnom *rofl rofl*. Narodnjake podnosim više nego što bi neki ikad mislili. To je iz ne znam kojeg razloga tako. Više volim male pse nego male bebe. Zapravo, bebe uopće ne volim, a pse obožavam. To je iz ne znam kojeg razloga. Volim pisati pjesme, nekada kad mi se nekaj vrijedno memorije dogodi ili se neke zanimljive anegdote sjetim, volim to ispisati na papir na svojstveni način koji volim zvati pjesmama. Više volim ženski Bulgari parfem nego muški Bulgari parfem. To je zato jer sam gej. Lol Šalim se x). To je iz ne znam kojeg razloga tako. Na samoubojstvo pomislim jednom dnevno barem, moji prijatelji znaju razloge, a svi ste vi, dragi moji, koji čitate ovo moji prijatelji, i ako budem s vama negdje, doći ću u napast da se izlajem ko zadnja kuja o sebi.
Šminkerima ne pašem jer moja spika je daleko drugačija od njihovih. Niti onima sa stavom "I hate myself" ne pašem, ne ozljeđujem se ( ovih dana ) pa nemam žig koji potvrđuje da sam njihov - tako nekako. O samoozljeđivanju znam mnogo više, jer sam ne samo tamo i bio, nego proučio jako puno, mogu to i položiti x). S emerima sam na "ti" i ovako, pa pričam njihov jezik, ak niš drugo ^^.
U svakom slučaju, osjećam se i dalje malo više zapušteno. Mnogima je stalo do mene, čini se sve više, a osoba koja to najviše ističe ovih dana bi bila Melita, kojoj ovim putem zahvaljujem. Jako sam sebičan, želim zagrljaj od jedne jedine osobe, ali je li to baš sebično kad razmisliš malo - pa nikad nisam dobio zagrljaj od osobe od koje sam htio, barem ne onaj pravi s pravom namjerom. I dalje ću se nadati, i moliti. Pasivno sam samodestruktivan, npr mogu prema sebi uperiti pištolj, ali ništa ne poduzeti, pa ko mi kaj može. Ja ni ne znam kak potegnuti okidač onak žnj -.-''. Jednom će netko nešto reći, a ja ću, ko i obično, to vidjeti svojim očima, što će jeli mene naučiti kako se okidač poteže. I potegnut ću ga.
Volim i patim i netko mi nedostaje, svaki dan po 3 puta proživim, i još nogom u snu, prošlost draga, poput ruke za mene pričvršćena, jača od cijelog života. I kad umrem, kad nađem svaki mali dio, da pripada meni iz vas, bit će to moj dom morem proliven, a ja ću umrijeti nogom u moru, nogom u pijesku, da se svega dragog i mrskog sjetim. Kad me najjače svijetlo porazi, prisjetit ću se svih pjesama na koje bih zapljeskao, a sa ponosom i na svoje. Moj pljesak bi bio hvala, a vaše molim barem osmijeh. Mojim jezikom pričali su rijetki, a oni koji jesu, mucali su.. Još mi i dan danas šapuću - sve će biti okej...
