Voljeti, mrziti... bla bla bla x).
U tome imam puno iskustva. Nebi li bilo lakše ubiti osobu u koju se zaljubiš? Bi!
Barem ja planiram ubojstvo tih faking prokletnika. Često mi na pamet to padne. Padaju meni glupa pitanja na pamet, tipa zašto stubište "b" ima crvena svijetla?? To me oduvijek mučilo! Zašto bi oni imali crvena svijetla, onako spešl i fensi, a mi tamo neka patetična žuta - bijela, koja god ono boja bila. Oni crvena. Joj. Strašno. Zašto su okrugle pizze u četvrtastim kutijama, mislim, to je krajnje neekonomično. Također me muče pitanja tipa kako preurediti savski most kada cesta ostari, pa neće valjda zaustaviti promet, to bi bio kaos u Zagrebu. To bi bio OPĆI KAOS. Ja ga ne želim gledati, a ceste stare dan za danom. Ja se takvih impotentnih pitanja ne mogu riješiti. Moja glafa puna sranja. Jooooj da.
Bio sam kod psihologice. Opet. Nakon svakog razgovora ja sam malo lakši. To je jedna sjajna dijeta, i budući da sam ja na 5.-om katu, i nema lifta u mom stubištu, ja stvarno trebam biti lakši da se lakše popenjem. Inače me srce polako izdaje, ne želimo provocirati božju volju nee?
Okruženi smo zlom. To tako jest. Sve što je zlo je zlo i sve što je dobro je zlo i mi smo zlo i naši prijatelji su zlo i neprijatelji. I ne, nisam se ni malo prevario kad sam rekao da se u svakom dobrom prijatelju krije nešto malo što ga čini faking konjem, u nekima puno više toga. Neki misle da ih smatram frendovima, a ja to, mislim, baš nikad nisam rekao, i nekima sam rekao, ali ne u zadnje vrijeme, i mislim da, kad već nema toliko mnogo dobrog u tome da bude netko meni prijatelj, da me samo pustite na miru vi koji niste moji frendovi. Vi koji jeste, vjerujte mi, shvatili biste da jeste. Prolazim kroz faaaazu. ( koliko sam puta to već rekao u životu x_x ), želim biti okružen određenima, bez višaka i uljeza, samo posebnim ljudima. I da, neki misle da ih ne volim, ali to nije istina. Obećao sam sam sebi netom prije otvaranja blog haera, da neću jedno jedino ime spomenuti, pa ni neću, ostati će ovako općenito napisano. And when I become a man, as once again, I'll promise for sure that I will survive and never be actually harmed, just like any human desirves. Ya, ya, ja cijenim male stvari u životu, tako da ponekad izgleda da sam prošao mnogo više nego drugi. TO ni ne mora biti istina, ali i može. Samo ne mora, jer meni su neke male stvari velike, sjećam se testa iz biologije u sedmom razredu, kada je jedna ženska osoba sijedila iza mene i uzela mi test i cijelog ga riješila, bila je to časna četvorka, i jako sam bio ponosan na nju, posebno zato što nije pripadala meni... Ahh, koga zapravo briga. Iza mene je jedna bijedna revolucija i onaj stari ja, po novom sam potpuno drugačija živina i u potpuno drugačijoj okolini. Spomenut ću samo jedno jedino ime koje mi svaki dan priušti da se osjećam nijansu bolje - Melita.
Život ide dalje. Okruženi smo zlom. Svi se žele tući, svi se žele svađati. Ja samo želim hodati, i nema veze ako prolazite kraj mene, ali ne možete proći kroz mene ljudi dragi dajte shvatite, to je bullying! Istina je pred nosom, i znanje je, i još su svi glupi i žive u laži. Svijetla u "b" stubištu nisu crvena, nego tako izgleda jer su zidovi crveni... Možda ništa nema smisla naizgled..
Post je objavljen 15.02.2008. u 17:19 sati.