... Save us from tragedY ...

nedjelja, 27.01.2008.

Past is stronger than whole life itseLf

Svijet možemo upoznati, a da i ne otvorimo vrata. Smisao neba možemo dokučiti a da i ne otvorimo prozor. Biti čovjek znači biti smrtnik, ali i moći još neke stvari koje Zemlja bez čovjeka nebi mogla. ŠTO ZNAČI BITI VIŠE OD ŽIVOTA? Znači li to da se čovjek u posebnim okolnostima snalazi nego netko drugi? Drugim riječima, čući li u nama još nešto osim krvi?
Ovo nije samo uvod u novi post - već i u moju novu knjigu. DA DA DA! Aha weee x).
Dakle, što će ovaj post donjeti a da je dobro... LJUBAAAVI x). Toga apsolutno treba na ovom blogu. Za početak, sjetio sam se nekih događaja ponukanih današnjim izlaskom. Morena je kriva za sve, ukratko. Zla Morena. Prisjetila me na naše stareeee dane... Istračali smo, pa mislim, baš svakog tko bi se motao po našim glavama. Morena je uhvatila najpraktičniju liniju između kulerstva, škole, lepote i baš svega što te čini nečim najboljim na svijetu, ajmo reći. Pa, za mene, Morena je anDŽeo. I tko joj kaj može? Izlaske moramo ponoviti, dakako. U prilog joj apsolutno ide ono - Mogla se družiti baš sa svima, i da svima bude draga... I dalje :P. Tako su mi prirasle te osobe k srcu. Tu je i Lora. Od srijede sam se nekako naviknuo na nju. Jako mi je bilo žao pri rastanku *plak*. Priča li ga priča i baš nikada ne zašuti. Mislim, užasno mi je drago zbog tebe, Lora, čini se da nikad nečeš otići u crno jeli. Lora, samo tako naprijed. U srijedu dogovor još vrijedi, bez obzira na sve. Lora, jako te volim. Pozdrav. ISUSE BOŽE! Bilo mi je tako drago kad sam te sreo u megichu u petak. ISUSE! I onaj tvoj parfem hehe x).
Tako polako stižem i do svog bivšeg razreda, koji mi neopisivo fali. Hvala Bogu da imam zid na kojem su ispisana sva vaša imena, i obješene slike razreda s još pokojom pjesmom i slikom, ništa mu ne faaaali. Veton, kao razr. luda možda se smatrao lokalnim odmetnikom i tako dalje, ali ljudi nebi nikad rekli - bili smo mi jako puno puta vani. I više ništa ne mislim loše o njemu. Od dana kad sam dobio svojih 10kn natrag zbog NJEEEGA, jer me branio, pa kad mi je došao pred zgradu da mi čestita rođendaaaan x)). Dobar je on jako. Ahh. Njegov dragi prijateljČiČ HansiČ je na veoma neobičan način meni postao frend. Naaaaime... Bila je jedna mini krizica srednjih godina i on me nažicao da mu sve objasnim, i ja sam mu poslao OGROMNI mail o svemu - i sve moje najgore tajne koje me čine ovakvim iz glupih razloga, i tako smo postali frendovi. Idemo i na biljar skup, i sve, u zadnje vrijeme me izbjegava ja to ZNAAM! ali ak neće Muhamed k brdu, brdo će k Muhamedu jel.
Kad spominjem Hansa, moram i Orlovića. Luka je moj dragi autoritet... Barem je bio... Do osnovne. Onda su nas računala nasilno razdvojila. Doduše, ima previše testosterona da se druži sa mnom -.-''. ALi kao što kaže naslov, prošlost je jača nego cijeli život, tako da sam ja s njim prošao neke važnije trenutke nego itko ovdje x). PLATSCHITEEEE! Znam kako će Antun ovo iskomentirati, i da, boli me, i ako ikog zanima, da, luka mi je bio jako važan u životu i bio sam spreman počiniti suicid za njega. Točka.

Image Hosted by ImageShack.us

Antipatije. Koliko sam ja ljudi dosada zamrzio i zavolio. Pa, ima ih. Mogu se pohvaliti da sam prošao previše kroz život - dobrog i lošeg. Treba mi stručna osoba da mi pomogne. Ja jednostavno trebam znati što me privlači, a što odbija. Imam svoju teoriju, kao svaki čovjek, ali treba mi netko tko će me nadgledati 3 dana 0-24 pa mi dati na papiru oku drage rezultate koji će mi nešto zaista reći što ne znam. Toga ima, jer se osjećam kao neki pračovjek koji ne zna baš ništa o sebi i okolini jel :).
Antun, na primjer, koji put u razgovor ubaci neki detalj o meni koji nikad nisam nikome rekao, a on ga iz vedra neba odjednom zna. To me ponekad izbaci iz takta. Ponekad ga želim zašutiti ( čitaj: zašutati ). Ne znam - možda još mnogo toga zna, ali mi ne želi reći. Kao da je vidovit. Ipak mi je najbolji prijatelj. Svi izljevi o tome kako nemam prijatelja su ponukani jednom veoma jačom strašću, a moja nova izreka je da se ljudi prilično dizorijetniraju kada idu kontra strasti. Tako radije ne ići tamo gdje ne treba jel. Rekao je da nema boljeg prijatelja od mene, rekao je da sam ja svoj i da će se to teško promjeniti, rekao je da će biti tu u najvećem zlu ( i napisao na moj zid xD ) i rekao je da mi se trudi biti do koljena ( ovo je pomalo ironično zvučalo doduše ). Puno se trudi. Ponekad previše. A ponekad imam osjećaj da bi mu bilo lakše ako se meni suprotstavi, pa ako pobjedi, da je osvojio svijet. I to je meni kompliment. Osjećam se bolje kada mi netko nešto takvo kaže, a antun je imao svojih minuta kada mi je znao okreniti život -.-''. Zbog njega i jesam u devetoj, što je jako nezgodno, jer je jako lako da ga zamrzim zbog toga hehe x). A gdje bi mi, ruku na srce, bilo bolje? :O.

Prijatelji su mi skriveni u kutijama pred nosom. Jedna je crvena, druga je žuta, treća je crna. U jednoj su skriveeeni moji frendiČi. Ja ne znam koja je to kutija. Nitko mi ne može pomoći jer su svi moji prijatelji unutra. Ja ne mogu nikoga pitati za savjet. Svi su unutra. Što da radim? Neke se odluke trebaju donijeti same. Potpuno same. Trebaju! Ja moram otvoriti kutiju, na svoj način, i neka bude prava.
Moj kvart nije zaboravljen. Moj kvart idealno je mjesto za odrastanje. Idealni su i ljudi. Dobro, idealni, kako se uzme. Nikad vas neću zaboraviti. Ali baš nikog od svih vas. Jučer me tomi pozdravio. To se rijetko dogodi. A ja dobro znam da smo znali i kao 14-godišnjaci skrivača i kejms zaigrati x). Danas igramo belu i tračamo ko starci nekakvi. Zašto je to tako? Meni je bilo puno zanimljivije igrati graničara, skrivača i lopofa od bele i tračanja -.-'. Najozbiljnije govorim - meni je bilo fakat zabavno igrati. Sjećam se da bi ja i Matea uvijek bili kao neka ekipa, najjači u graničaru, a kad bi bili u istoj ekipi, pa nebi nam bilo ravnih x). Sjećam se i Kristine i kako je ona držala loptu sa dvije ruke. Savršeno bi hvatala lopte. Sjećam se Marka, dešnjaka, ali bi redovito loptu bacao lijevom rukom. Sjećam se i Ljiljane, koja bi panično trčala u krug u strahu. Ana, Ivona i Tomi bi tako slabo bacali, da je to bilo smješno, ali bi sjajno lovili i tako su bili gibljivi da ih je bilo jako teško pogoditi. Ajme, ja bih opet igrao x). Sjećam se kad smo igrali lopova sa Tinom i Denisom. Denis je nas, lopove, odvukao iza garaže, kad je još tamo bila šikara, i tamo bi se skrili i teško bi nas našli. Sjećam se zadnjeg skrivača u mome životu, kod moje zgrade, gdje bi se skrivali po smeću, bili su to proljetni praznici 2006. meni tako dragi. TO su bili prijatelji. Nakon partije skrivača bi usljedilo grljenjeee. Sjećam se da sam se družio sa srednjoškolcima... Petra, Leona i Marin... Kad bi mi radili ogromne krugove po naselju i pričali o tako nevažnim temama. Osjećao sam se tako odraslo. Osjećao sam se moćno. To sam bio ja. Tako sam odrastao! Sjećam se one klupice kod ulaza "a" gdje bi igrali Mau Mau ili već nešto. SJećam se kako smo skrivali kad bi netko bio s nekim. Kad je Kristina bila s Klementom, svi bi ih tračali i svi bi se svađali zbog njih. Kad sam ja profurao s Monikom i kad me napucala, svi su mi se smijali. Kristina mi je tad bila utjeha. Tad sam čak bio i zaljubljen u nju. Monika je bila jako zabavna cura. Odlično je lovila u graničaru. Odlično. Sjećam se one famozne poze kad bi netko bacio njoj loptu ona bi čučnula i ulovila ju. Onda bi ustala, zavrtjela glavom i dala jednu snažnu :P. To su bili dani ...

Ja sam, kao mali, jako puno plakao. Čak ne kao mali, evo, zadnji ljetni praznici za mene su bili katastrofa. Mislim, ako se tako uzme. Zbog luke i kompanije htio sam ostati puno dulje vani nego inače. Zbog toga bih ostajao u zabranjenim kvartovima i iza ponoći, nakon čega bi usljedila kazna. Često bih se derao iz sveg glasa, pa istrčao u sobu onako kipuć i uznojen na prozor po zraka, gdje bi se čuli samo zrikavci i eventualno neki ljudi. Soba bi uvijek bila uredna i u mraku. Takva je najljepša. Takvu ću je zapamtiti za život. Plakao bih i iz nekih glupih razloga. Ozren je dobio hemofiliju, tj. ako mu npr. počne krvariti nos, umire... Jednom sam otišao s njim do bolnice, jer je svaki dan trebao ići na tranfuziju krvi, da dobije natrag trombocite, zdrave, ovaj put, i to je izgledalo prilično žalosno. Plakao bih i kad je Amber postala negativan lik u seriji "Pleme" koja se emitirala svakim radnim danom od 9:40h. Sada više ne plačem. Možda sam jednostavno čvršća osoba.

Sjećam se kada sam se prvi puta napio. ZDROBIO SAM NARANčiCu! :D Sa šakom. Sjećam se kada sam vidio Orlovića da plače. On je, naime, rekao da je to zato jer je šakom nabio o koš za košarku. Bio je to 22.6-i zadnji dan osnovne, tko nebi plakao.
Moj je život svačiji. Ja živim za sve. Tko zna ... Možda mi se jednom sve to odbije o glavu. Znam, doduše, neće biti uzalud.

U 9.-oj gimnaziji tek je nekolicina ljudi koje donekle cijenim... Upravo sam izbrisao popis, jer sam na njega napisao neke osobe koje ne poštujem, ali nebi bilo u redu da ih maknem, one bi to skužile. Ja nemam snage nekima nešto reći u lice. Ali sve više čujem da ni drugi nemaju snage meni nešto reći u lice. Ja sam veoma slab, što se toga tiče, Ali sam veoma jak u nekim drugim stvarima.

Svi o meni nešto lijepo pišu. Ja samo šutim -.-. Hoću reći Šantiću da je sve obostrano. Meni je također jako drago što mi je on prijatelj, iako je toliko čudno da se družim sa nekim takvim kulerom da se ponekad sve čini nekak jako sumnjivo. U svakom slučaju, ja sam jako paranoičan. Kao što vidite, nemam snage niti mu se sa "ti" na blogu obratiti -.-''. However, znam da sam jako dosadna osoba pa nemam pojma kak se uopće mi i dalje družimo? :/.
Maja, koja me toliko hvali, njoj sam ionako rekao sve uživo, pa nema potrebe. Sve najbolje...
Tako se sve ovo privodi lijepom kraju... Želim još reći Meliti da mi i dalje nije jasno zašto te je VOTKA naljutila, kad je sve previše nevino bilo i namjera je bila toliko nevina!... Uostalom, kaj se ja sekiram, pa mi smo si dobri ^^.
Iva, hvala ti na svim savjetima koje si mi rekla u zadnje vrijeme, isto tako i Teni, Šantiću i Karačiću.
Hvala...
Nalazim se pred nekim putem kojeg prvi put u životu vidim, a trebam krenuti. Želi li tko ikada krenuti sa mnom? Zauvijek ću se pitati je li prava odluka ićiiii izgubiti se i na poslijetku umrijeti na nekom nepoznatom mjestu. Ako ću umrijeti, to će biti doma... Ili u kvartu.

| komentari (10) | print | # |

četvrtak, 24.01.2008.

I always lived very quiet lifE

Let me be alone
Let me dream in silence
And enjoy this cold wonderful night
Let me believe
Make me glad
Lets dance on the water
Lets dance on the water
Let me believe
No human can drown
If you dont expect too much
If you dont expect too much

Let me take you for a walk
Let me see, let me smile
Tell me
No human can drown
If you dont expect too much
And let me take you for a walk
I dont expect to much

No human can drown
No human can drown
No human can drown
No human can drown

060 802 803 - ukoliko ikad namjeravate nazvati Kunolovca i zaraditi nekaj sitnoga da me možete častiti neposredno prije nastave, zovite na ovaj broj. Pazite... Ponekad se zna da niste 18+. Iako mislite da se ne zna - zna se. Tako sam ja mislio da ljudi o meni potpuno šute - to je laž. Puno pričaju. Gledajući s druge strane, zaista sam zanimljiv. Mislim, pričaju o meni. Odlučio sam ja pričati o njima. Jučer sam poštom dobio pismo. NIje bilo neko značajno. Samo jedno u nizu drage Kujundžićke, moje bivše psihologice. Šalje ta pisma svakome. Ja kod nje nisam bio iz nikojeg razloga nego da mi savjetuje u koju školu da idem, i tako sam dobio karton kod nje. Od tad mi šalje poštu. Naime, bio je jedan slatki test. Suviše jednostavan. I, za mene, savršena tema za ovaj post. Samo ću ga ispisati. Možete ga i vi napisati. Osobna su pitanja.
Naime, ovako kreće...
1. dio - Uključi glavu odmah. Razmisli o svim osobama koje su ti u glavi - od poznatih zvijezda, obitelji, profesora, susjeda do prijatelja, neprijatelja i svih prolaznika. Sada u roku od 15 sekundi na papir napiši 6 imena koja ti nekako prevladavaju u glavi. Ako ne možeš odrediti, samo napiši 6 imena. Važno je da budu od ljudi koje znaš.
2. dio - Sada ih poredaj brojevima od 1 do 6, pazeći da na broju 1 bude osoba koju najviše poštuješ, a na broju 6 osoba koju najmanje poštuješ. Dobro razmisli o tome. Nemoj biti neiskren.
3. dio - Sada učini sljedeće: ako se osobe pod brojem 1 i pod brojem 4 poznaju, pokraj njih stavi plusić +. Ukoliko se ne poznaju ili ne znaš, ostavi prazno. Isto učini za osobe pod brojem 2 i 5, te za osobe pod brojem 3 i 6. Zapamti, samo razmišljaj o tome poznaju li se, nije važno jesi li napisao svoje ime. Samo ispisuj plusiće po redu i neka bude točno.
4. dio - Sada stavi još jedan plusić kraj svake osobe s kojom si u dobrim odnosima.
5. dio - Dobro razmisli. Koje si od tih osoba vidio u vremenskom periodu od prije 4 dana do ovog trenutka. Kraj svake koju si vidio stavi plusić. Ako je kraj tebe u ovom trenutku, stavi 2 plusića.
6. dio - Sada češ upoznati tromost svoje duše. Zaboravi na sve predrasude, orijentacije i baš sve što tebe čini tobom. Razmisli: Stavi plusić kraj svake osobe za koju smatraš da nije ružna.
Zatim stavi plusić kraj svake osobe za koju smatraš da ima dobar odnos prema ljudima. Potom stavi plus kraj svake osobe za koju smatraš da je pametna.
7. dio - Razmisli koji si spol. ( ovo me je malo zbunilo lol ). Sada stavi plus kraj svake osobe koja nije tvoj spol, bez obzira na orijentaciju, samo stavi plus.
8. dio - Sada zamisli sljedeću situaciju: zaglavljen si u prilično skučenoj prostoriji. U toj prostoriji se nalaze i svi navedeni s tvog papira. Da budeš pošteđen da možeš izaći, i 2 osobe uzeti sa sobom, razmisli koje bi od navedenih uzeo. Pazi, uživi se u situaciju. S kojom bi osobom najviše uživao, koja ti je najviže draga, i sada ono što najviše našu dušu čini tromom, s kojom od ovih bi imao najviše koristi. Stavi po 2 plusa za svaku osobu. Također imaj u glavi da ih ne moraš povesti sa sobom. U tom slučaju ostavi prazno.
9. dio - Sada dobro pogledaj papir. Ponovno ispiši okomito brojeve od 1 do 6. Postavi na broj 1 osobu s najviše pluseva, na broj 2 osobu koja je slijedi a na broj 6 osobu s najmanje pluseva. Ukoliko 2 osobe imaju jednak broj pluseva, stavi ih da dijele isto mjesto. Ako si napisao svoje ime ( kao ja lol ), nemoj ga upisivati, ali zapamti broj plusića koje si stavio kraj svojega imena.
10. dio - Slijedi analiza. Budući da su ove osobe grubo odabrane, asocijacijama okoline i nekakvim banalnim sistemom, nemoj se uzrujavati ako misliš da je ovo pogrešno, ali činjenica je da osobu sa 4 plusa ili više jako mnogo poštuješ. Za osobu sa 6 plusa ili više, moguće da bi učinio drastične mjere, možda bi se čak i ubio. Tromosti duša nema kraja. Osoba pod brojem 1, nevezano za broj pluseva, tebi je veoma draga, i nije slučajno upala na tvoj um dok si nasumce birao imena. Sljedeći put kada je vidiš, ne zaboravi joj spomenuti ovaj test i da je ovakav rezultat ispao. Pozdrav.

* * *

Dakle, rezultati su ispali, štoviše, neobični, a možda i ne. Neću vam reći koga sam u kojem dijelu nagrađivao, ali moram reći prvobitni poredak - i krajnji poredak. Naime, ovo su bila imena koja sam ja na brzinu izabrao - Mario, Davor, Sara, Luka, Vinko, Kristina. Onako kako sam ja mislio da ih poštujem, ja sam ih sam poredao ovako...
1. Kristina,
2. Luka,
3. Vinko,
4. Mario,
5. Sara.
... Dakle, kako je to sve na kraju ispalo.... Napisat ću ime i u zagradi broj plusića...
1. Kristina ( 6 ),
2. Luka ( 4 ),
3. Mario ( 3 ),
4. Sara ( 2 ),
5. Vinko ( 1 ).
Možda sam se malo preračunao u vezi Vinka hehe x). Nisam ni njegovo ime slučajno izabrao x).
1 plusić je zaista mnogo ovdje. Ja i on se baš i ne poznajemo. Samo znam da me voli zajebavati ponekad ... Uvijek, kad smo na distanci manjoj od 8 metara. Pa, jednom kad postanemo frendovi, bit će više plusića -.-''.
A za Kristinu mi nije ništa neobično x).
Zaista je volim i poštujem :).
Ali stvarno.
A vezano za luku... Da nebi bilo zabune, mislilo se na Šantića, ne na Orlovića. Iako bih tako nekako i Orlovića ocjenio, hehe. Dakle, taj test mi je oduzeo 10 minuta, a bio je veoma zanimljiv. Drago mi je zbog toga.

Neki dan sam vidio Loru. Jako mi je drago zbog toga. Ona je toliko vesela, i toliko je veselja donijela. Jedva čekam sljedeću srijedu.

-> moja najdraža kristina x)

I DALJE NA OVOM SVIJETU NEMA IDEALNOG PRIJATELJA. NEMA IDEALNE FACE. MOŽDA JE IMA, ALI ŽELIM NEKI ZNAK DA ZNAM!!
Na ovo se nebi trebali uvrijediti... Baš nitko... Naime, u zadnje vrijeme sam u potrazi onog najboljeg. Dio mene misli da je to nemoguće, dio mene misli da je to sasvim moguće. Idealan prijatelj je 99% netko koga ja već poznajem, samo to moram otkriti u njemu / njoj. Zato ću se večeras također pomoliti za to.
Moja najveća tajna je vani x). Na svijetu. Ne želim nikoga na ništa uzbuđivati, ali se saznala i možda otišla predaleko, ali mislim da više neće dalje ići kad su ljudi vidjeli moje reakcije. Kak bi Benkica iz fizike rekla, za svaku akciju postoji reakcija.
Borim se s nekim stvarima unutar sebe. Sve to dosta neobično izgleda. Svaki dan brišem jednu po jednu pjesmu iz foldera na mobitelu da napokon otkrijem koja mi je najdraža. Zanimljivo jeli. Borim se protiv enormne savjesti :). Mislim da ću uspjeti jer sam vidim da je takav osjećaj potpuno apsurdan, sam sam svjestan svoje savjesti i da ne valja, i da imam ambicija srediti je.
Tko sam bio prije, također se često pitam. Bio sam izuzetno svjestan svojih "nedostataka" a na svoje "dobre" strane nisam mario..ima tu jos hrpu toga,anyway....sad sam miran duboko u sebi,mirno i hodam,lagano legnem i lagano se dignem....mogao bi pisat danima,mjesecima...
Ma, najbolji recept za slaganje identiteta je uzimanje onog najboljeg iz par svojih prijatelja i da se, napokon, fragmentalno formiram u sebe x). A, na kraju krajeva, to zaista i jesmo mi. Po svojoj predodžbi. Naodmak od krivnje, živimo svoj život.

Pozdravi svim mojim prijateljima. Sve što je dobro u vama, pokušavam da bude u meni. Ipak nema najdražeg savršenstva. Moje svrsishodne fiks ideje možda i nisu toliko fiks :)).
Uskoro ću čuti najljepše riječi i vidjeti najljepši dio na Zemlji, a namirisati najbolji parfem. Okusiti ću najukusniju hranu, i kroz mene će proći najbolje emocije, i na kraju, napustit ću život jednom nogom u vodi, drugom u pijesku, prije nego što mi itko ili išta ne uništi cijelokupni dojam. Možda život i ima smisla, na kraju krajeva?

| komentari (17) | print | # |

nedjelja, 20.01.2008.

I have to act like I'm someonE

Listam stranice .... Jedne zle stranice ... 7.-i razred. I fascinantno je zapravo procitati sta sam sve nutra pisao. I koga sam obozavao - koga sam mrzio - u koga sam bio zaljubljen - i kakav sam ja bio kao osoba. Dakle, ispada da mi je nijansu teže nego u to doba. Od čega da počnem - želim sve podjeliti sa vama - mojim prijateljima - želim da se sve zna. Nažalost, neke stvari su zaista malo veće pa ću pričati radije uživo i nekome kome zaista jesam frend. Ali ove elementarne stvari iz mojih 12-13 su meni toliko važne, a koliko meni, toliko i nekima drugima, pogotovo onima kojih se ovo tiče utoliko što se i spominje njihovo ime.
Bilo je to doba kad sam bio velika pizda. Stalno sam crtao srčeka. Zabrinut sam. I stalno pisao u njima ime "Anja". Bila je to jedna glupa veza i bez mnogo strasti. Ali mnogo tenzija. Anja je štreberica iz Ivanića. Mlada štreberica. Ja sam pedofil. Kako god ... Evo jedne glupe rečenice "This fear I feel deep inside, follows me around, never far from my side ... Can you promise me it will always be US... for eternity?"... Dakle, bio sam zaljubljen do neba :P.
The night is near, do you hear what I hear, a thousand drums playing in my ear, bring back the magic, bring back the joy, I wanna be your favourite toy, just wanna touch in the night, just, just one touch, i've been sad for long, it's too much, do you know how it feels, alone in the boulevard of broken dreams, my heart is yours and yours is mine, kiss me and hold me till the end of time, baby, do you know how it feels? Don't close the dooor leave light on for me, all I need is love, I hope you'll see, and lady... I wanna be your .. DREAM!
Isto jedan od tekstova sa prvih stranica ...

-> parkić u Remetincu. Po mraku je jeziv. Ali super za opijanje, jeeel?! :P

Zatim sam išao opisivati prijatelje, gdje sam napisao da je Antun jako zabavan, ali nije baš za ozbiljne razgovore, nego za sport, što je on dobio na uvid igrom slučaja, i već iskomentirao ... I za Vjekoslava - da je super frend i da je super za tračanje i u zagradi piše "hvala bogu da to nije zabranjeno"... I jednom sam iz bijesa napisao "Inače varljive i licemjerne naravi" na što je on poludio i preko toga je napisao svojim crnim debelim markerom "TI!"... Oni su sve to vidjeli :P. Nažalost :P. Onda stiže orlović. Piše najmanje ... Ali piše da je legenda. Ahh. Je. Slijede neke važne sporedne informacije o psima, nešto što sam pisao iz čiste dosade, ali uredno doduše. Zatim je tu Karačić... O nnjemu sam malo napisao ... Evo... "Najbolji prijatelj intelektualcima".. Kratko, jasno, sažeto, i sasvim u redu. Ahh... I naletio sam na jednu super pjesmicu ... O seksu tobože...
Grind your body,
work it slow,
come on baby,
here we go.
I'll make you scream,
make you mourn tonight,
do all things,
that can excite.
Touch me baby,
Don't be shy,
your loving really
makes me high.
Bite your lip,
coz here it comes,
like a dozens
beating drums.
Pleasure fills
the bedroom walls,
fast and loud
like waterfalls.
Words alone,
they cannot express,
tonight, my love,
our tenderness.

U to vrijeme su još bile aktualne one tablice best frendova. Evo poretka 10.2.2006 TOP 4...
1.Antun,
2. Karačić / marko L.
3. Marin
4. marko M.

Previše marka, zar ne?

-> Igralište u Remetincu. Pod snijegom. Kad se sjetim ludorija <3 :D.

Zatim slijede stranice o nekakvom mraku šta ja znam i ljubavi. I piše jedna divna rečenica koja je trebala biti današnji naslov ali nije, ne znam točno zašto - A tainted friend can always change, yet he never forgets those who stood by his side... Razmislite o tome :P.
Tada nisam imao previše društvenih problema, pa sam napisao i svoj mali zakonik o prijateljstvu.
Moj prijatelj je trebao imati...
-dostojanstvo,
-ego,
-stav,
upornost,
verbalnu jačinu,
-kolegijalnost,
poštovanje,
pamet,
volju,
-maštu ...
Zatim sam napisao par onih koji su najviše "zadovoljavali" taj zakonik. U svakom slučaju, to su bile Petra i Matea. ( 8/10, 7/10 ) pa sam njih smatrao najidealnijim prijateljima. Zanimljivo.
Jako. Onda su tu bile nekakve kletve ispisane.
Da se malo ojačam na jeziku. Nije pomoglo. Ali to tu stoji i neću izvaditi van iz bilježnice.
-Dabogda ti mater s pičke dlake na glavu sadila.
-Dabogda ti mater lice u pljeskavici prepoznala.
-Dabogda imao proljev i kihavicu u isto vrijeme.
-Dabogda ti grob kosti pljuvao.
-Dabogda ti mama prdnula na roditeljskom.
Ma jako je zanimljivo kad pogledam što je mene u to doba zabavljalo -.-''.
I onda sam ispisao fraze doslovnog prijevoda hrv-eng... Malo me nasmijalo dok sam čitao...
How when - Kako kada.
I am talking alone with room - Pričam sam sa sobom.
Meat community - Mjesna zajednica.
What has - šta ima.
How yes no - Kako da ne.
On face of place - Na licu mjesta.
Out of clean peace - Iz čista mira.
Onfuck - Najebati.
Forfuck - Zajebati.
Underfuck - Podjebavati.
Forescratch - Zagreb. ( treba malo inteligencije da se ova shvati ).
Naked Island - Goli otok.
And that fox - I ta lija.

Na sljedećoj stranici piše velikim slovima "ORLOVIĆ MI JE ZABLOKIRAO MOBITEL!".
Ahh... Čudan neki... Sam ja lik. Sljedeće piše "Volim remetinec" .... "Volim svoj stav"... "Volim se!"... Kao što rekoh - čudni sam ja lik.
Moj životni cilj - izraziti stav - i tada sam imao takvih problema, čini se...
Volio sam i uspoređivati 7b i škvadru iz kvarta ... Napisao sam ovako ... Kada se ne razumijemo, tada stvaramo - prva zagrada za razred , druga za remetinec - ( jednostavnu viziju realnosti)(kompliciranu viziju realnosti) koja je uvijek redovito otuđena od svoje objektivne biti.
Ovdje, doduše, saznajem da sam bio zaljubljen u Petru. Piše ovako: Petra - zgodna, pametna, moja.
Neobično je kako se toga ne sjećam.
Jedna posebna stranica je napisana o Vjekoslavu, Ivanu i Luki, gdje krivim Ivana za sve mržnje prema meni, posebno Orlovićeve, ali primjetio sam da sam tada uvijek branio sebe, za razliku od danas... Danas se povućem i razmišljam o svakoj negativnoj kritici. Želim se vratiti natrag.
Posebna stranica je također posvećena tekstovima pjesama Linkin Parka, gdje se najviše ističu "My december ( And I give it all away, just to have someone to go to )" i još neke zgubljene.
Tada, u dobi od 13, bio sam opsjednut našom djetinjastom formiranom mafijom sa sjedištem na Kajzerici. Zvala se Kvart Kvart, sa Lukicom na čelu. Pisao sam svakakve priče, anegdote i slavio sam tu mafijicu. U nju su nedugo nakon formiranja ulazili neki ljudi koje nisam organski podnio pa sam je napustio, nakon čega je uslijedila fina kriza.
Nakon slavlja Kvarta Kvarta, pisao sam neke duboke rečenice tipa "Otuđeni uspjeh razvija u čovjeku narcisoidnu osobinu karaktera koja veliča vlastitu ličnost i potcjenjuje prirodu i društvo"...
Zatim meni osobno najdraža "Čovjek otuđen nekim drugim čovjekom postaje sam sebi neprijatelj ako dopusti da ga drugi pokvari tj. ako počinje doživljavati svoje društveno bogatstvo kao silu namjenjenu spuštanju okoline, tj. povisivanju sretnika, no često se zalete i kao normalna životna potreba, društvo počinje takvu osobu izbjegavati, čime se sam smješta u zauvijek zapečaćeni začarani krug mržnje i monotonije.".
Ponekad nas sama okolina natjera da je ukrademo svojim vjerodostojnim ubacivanjem, a to truje onaj pravi uspjeh i sreću preko bilo koje druge vrste uspjeha, međutim, sve to ovisi o plemenitosti u nama, opet postoji mogućnost potpunog zaobilaženja otuđenog uspjeha, što je odraz volje i mentalne snage i žilavosti.
Onda sam zapisivao definicije nekakvih čudnih pojmova. Čini mi se da sam žudio za znanjem i prosvijetljenjem u tim godinama.
I to je to u knjizi.
I sada ću se malo odvojiti od knjge i započeti malo konkretniji monolog.
Nalazim se u predviđenoj krizi. Rekoh u nekom od prijašnjih postova da će ova godina udariti po meni kad započne škola, vidi vraga, i jest. Opet sam opsjednut time da me drugi prihvaćaju. Kako me moja bivša kolegica iz osnovne opisala, koja redovito ostavlja komentare, ja sam jedna trinaesta boja kojoj se svi čude i svaki put je prvi put vide. I sad, istine u tome ima 100%. I dalje stojim iza one Vjekoslavove da pravih prijatelja ima jedva malo. Na dan ili dva bio sam u uvjerenju da to mogu biti samo cure, da samo cure mogu biti istinski frendovi, ali sam se prevario. Cure su ispale prevarantice. Neću generalizirati. Ali one vole pričati, i nađu se jako brzo u situaciji kada ostanu bez teme, pa počnu pandorinu kučkinu kutijicu otvarati, i jebe se njima, ja sam cinkan, ja sam jadan, o meni se zna najprljavije, ja sam stvarno jadan ...
Ali ne... Ova bilježnica otvorila mi je oči. Takvog društva treba se kloniti. Kao i dobro nam poznati i voljeni Šantić reće... Treba to odjebat... Dakle, moja budućnost je u devetoj, tako nekako, iako se ne mogu vidjeti u njoj - ali baš nikako. Pa, na neki način, ne mogu reći da sam upoznao nekog savršenog prijatelja. I neću. I ne očekujem. Ma ionako sam naviknut na teške periode. Ne mogu ih sam proći. A praktički i jesam sam. Trebam frenda - koji je redovito zauzet - i curu - koje nema.
Kako me pošteno takla ta "savršenost u prijateljstvu", malo sam istražio po knjigicama kakve bih ja to prijatelje očekivao, kakvi bi oni bili po naravi...
Pa za početak ...
1. Vizionarsko razmišljanje - Trebali bi imati viziju savršenog i viziju unakaženog svijeta. Ovdje mislim na redovito iskustvo u životu, spletke i rješenja koja su doživjeli, mislim da je to važno jer sam i ja ovdje negdje, i da ne budemo toliko različiti...
2. Optimizam - Ovo je jako važno jer optimizam, odnosno pesimizam djeluju na okolinu jako snažno, a budući da se ja jako jadam u zadnje vrijeme, tražim malo ugodnih riječi, žudim za optimizmom i delikatnošću drugih, sad, koliko mi je to zaista daleko, moram sam vidit jeli.
3. Čvrsto samopoštovanje - Jedini dio svemira koji čovjek može promjeniti je on sam. Domino efekt dalje ide. Samopoštovanje je, moram li to i govoriti, toliko važno pogotovo kad je riječ o nečijim problemima, toga nije lako imati. I stvar je ponosa, principa i dostojanstva prema sebi, dalje utječe na mene i ostale.
4. Zeđ u izazovima - Moj prijatelj meni treba biti prava vježba za prave izazove. Treba mi pomoći prije borbe, tijekom borbe i nakon borbe. To je prijatelj. Baš to. A to bi bilo uzajamno više-manje.
5. Sustavna energija - Moj prijatelj bi trebao odisati nečim što njega i mene radi kolektivom. Nešto zbog čega smo ja i on prijatelji. Stvar je volje, i, dakako, elementarnih stvari za održavanje poštenog prijateljstva.
6. Organizacija - Jednom kada sve bude posloženo unutra, može biti posloženo i vani. Moja jadanja uglavnom su zbog toga što želim čuti nešto lijepo, i da, malo za promjenu, bude upućeno k meni. Ljudi misle da mi nie potrebno kada se puno smijem. Hah.. Da..
7. Pomno planiranje - Usko povezano za prijašnje. Dakle, kada bi ovo zaista utjecalo na mene, najteže pogone u meni pokretali bi drugi, olakšali bi mi život za 60%. Predivno... Dakle da, to je pomno planiranje ...
8. Odlučnost - Dvojbe između čaja od jabuke ili čaja od breskve su banalne - dopustive. Dvojbe između hetero i homo su nedopustive. Sve treba biti u svom redu. Zapisano i zakonom opravdano jeli :P.
9. Iskrenost - Za čist račun... Ja nisam savršen, i griješim. Možda ne vidim uvijek, pa mi treba laganini podsjetnik za to.
10. Uživanje u uspjehu - Ostvarenom se treba nakloniti i u tome zaista nauživati. Treba prihvatiti što život nudi i što je već uzeto. Treba se darovima posvetiti kao samima sebi, u svoj život ih sa osmjehom unijeti, i uživati u luksuzu, ma koliko bogat bio.

I za kraj, nakon povećeg posta o sebi, htio bih samo reći - Ovo je sve posljedica jedne glupave krizice. Tražim prijatelja. Zapravo mi je pod nosom, ali se bojim da ne zgrabim pogrešnog.
Shvatite me. Dajte mi dan da ulovim sna. Da vam bar na čelu piše... A sve mi to izgleda poput nečega abnormalnog. Kao da tražim lopova nekakvog. Tražim nekog iskrenog tko neće govoriti okolo... Ništa... I tko će biti jednostavno savršen frend. Ima takvih. Znam da ima. Znam da ih već ja imam, ali nikad nisam bio za ništa u životu siguran, jedino da ono što je Ivani procurilo kod kioska nije bila koka kola.

-> 27. kolovoz. Jedan od ljepših dana. Uz društvene ljude. Malo za promjenu x). To je bilo prije početka srednje čak. ISUSE !!!

Pozdravi svima koji mi misle bit frendovi. Dakle, pozdrav!

| komentari (12) | print | # |

petak, 11.01.2008.

There is certain melody for each part of your LifE

If travel is searching
And home what's been found

I'm not stopping

I'm going hunting
I'm the hunter
I'll bring back the goods
But i don't know when

I'm going hunting
I'm the hunter
I'm the hunter
I'm the hunter

You just didn't know me

Škola počinje u ponedjeljak. Malo sam čitao povijesti razgovora prek MSN-a i sve se činilo toliko nedavno. A datumi - toliko stari. Uff... Dakle, velik dio mog nadasve velkog života ( fizički gledano, da nebi bilo trsh trsh ) ode na MSN. I na blog. Pisanje postova. Da. Dakle, dosta je općenitih sranja, prijelazim na nesht konkretnije. Isprike Ivanu kojem je blockano komentiranje iz glupih razloga, i ne, nie nedostatak estrogena neg zato kaj nemam pojma (?) kak se to natrag omoguchi. Al budem josh malo shvrljao, budem to sanirao. Kai ja mogu kai ne znam kak se to radi...
I počelo je pisanje druge knjige po redu. Tj. treće. Ali desete ak se broje sve one nikad dovršene. Naslovom ću je obogatiti tek kad bude gotova, jer nemam pojma o naslovu, iako mi je cijela knjiga već u glavi, i ova će biti duga, i otprilike 80% bit će iz mog stvarnog života, sve luckasto i ružno, baš 80%, a poanta će opet, kao i obično, karakteristično za sve što sam ja pisao, socijalne tematike.
Otvorio sam par testova o sebi. I tako, po postotku, najbolje riješila Kristina - kao i obično. Tak. Ali napravit ću ja puno teži.
Ovo je bilo razdoblje kad sam neke najveche tajne dao van iz sebe k nekim osobama, koje su mi zauzvrat isto neshto vazhno rekle, i kao što je jedna od njih koje su bile toliko počašćene da saznaju, rekla da je zapravo to sve razlog zašto sam ja ovak neobična osoba. Sve će s vremenom sjesti na svoje. Ništa neće biti zaboravljeno. I mojoj smrti i dalje nema mjesta. Ja sam vječno dijete :).
Ovaj post neće biti dug. To je tek za one koji su željni malo retro proze.
Kristina - i ostatak nasheg ustogljenog drusthtva - sve se opet ponavlja, sve se ponovo raspada, i nitko, baš nitko ne može to osjetiti - osim mene. I jedini sam ja pesimist. Ali jedini ja znam jeli istinu. Naše društvo opet pade u vodu zbog nekoga ili nečega - ja zaista znam cijelu priču - i znam zašto ne želim s vama često van - Znam tko je meni drag... Tko nije.. //hug//.
Gledao sam malo ovu povjest razgovora i veličine povijesti razgovora, i najveći folder povijesti razgovora, tj. ljudi s kojima sam najviše razgovarao su... ( ovako, prije nego što vidite, znajte da je to popis od 11.-og mjeseca, i da je i mene malo začudilo, PREVARA!!! ): 1. Kristina ... To mi je jasno, zašto je folder najveći.. Mislim, daaaa... 2.Tena(ahh tenaxD)... TO mi je bilo jasno, se chini da smo puno razgovarali. Shta ja znam, velik je gotovo kao kristinin. 3. Maya( iz folnegovicevog ): ne mogu vjerovat da smo tak puno razgovarali x). Očito smo frendovi i pol :DDD. 4. Iva ( iz razr. ): I to mie isto jasno - razgovaramo uviek xD. Uviek xD. 5. Orlovich - Cielu noch razgovaramo - jasno mie. 6. Hans - bilo bi mi logichnije da je on prije orlovića, al je ovo od 11.-og mjeseca, pa mi je jasno x). 7. Jasmina - Ahh, jasmina -.-''. Puno brblja. Teško dođem do riječi x).
I nakon toga, pogledam samo 7.-i mjesec... Veličinu foldera povijesti razgovora s MSNa s osobama u srpnju... I shvatim... Dakle.... 1.Hans - najviše s njim razgovarao wtf :P. 2. Kristina - oke zake nie prva nie mi jasno. 3. Vjekoslav - Fala bogu da se i on nashao tu. 4. Maya ( ona trecha, sa srednjaka ) - to su ugl dogovori za van u pol 7 svaki bozji dan ... Antunove povijesti razgovora uopće nema, to me začudilo. WTF gdje je njegova povijest razgovora!! :O.
I tak sam htio neke neobične momente podijeliti sa blogom haer. Na mom msnu šta se desilo...

31.12.2007 19:33:33 Davor - s kimeee? :D
31.12.2007 19:33:41 Kristina - daj ne podjebavaj
31.12.2007 19:34:02 Davor - ne ozbiljno s kim?
31.12.2007 19:34:56 Kristina - s mamom,renatom,filipom,karmen,i nekim glupačama još
31.12.2007 19:35:02 Kristina - svi odrasli osim flipa
31.12.2007 19:35:05 Kristina - filipa*
31.12.2007 19:36:01 Davor - zaljepila mi se deka za prozor
31.12.2007 19:36:14 Kristina - -.-

Jednom riječju - -.-''

25.12.2007 1:51:49 Tena - pepa pig!
25.12.2007 1:51:50 Tena - sretan bozic ej
25.12.2007 1:52:10 Davor - TENIČ
25.12.2007 1:52:13 Davor - HEPI BRZDEJ!
25.12.2007 1:52:16 Davor - hocu reci
25.12.2007 1:52:17 Davor - bozic!!
25.12.2007 1:52:26 Tena - lol
25.12.2007 1:52:30 Tena - to sam ja skoro rekla

Ahh... Da... Ahh... Fak :S

5.11.2007 1:34:33 Davor - http://www.youtube.com/watch?v=9JuS7zMEgRk evo ti malo da se smijes
5.11.2007 1:35:35 Ana - nemrem sad to gledat XD
5.11.2007 1:36:02 Davor - GLEDAJ 30 sekundi traje!
5.11.2007 1:36:07 Ana - imam to na mobu
5.11.2007 1:36:21 Ana - lol
5.11.2007 1:36:22 Davor - lol
5.11.2007 1:36:47 Ana - pizdo

Svaki dan... To čujem x).

5.11.2007 9:54:40 Ahja - hehe,pa to mi nie prava lutka,nju sam bezeveze napravila
5.11.2007 9:54:46 Ahja - ali jesi vidio
5.11.2007 9:54:50 Anja - ono crno iz ociju
5.11.2007 9:55:25 Davor - ah
5.11.2007 9:55:27 Davor - daaa!
5.11.2007 9:55:31 Davor - Anja to ti je nesto sadomazo
5.11.2007 9:55:40 Ahja - neeeeee
5.11.2007 9:55:48 Ahja - davor,to je crna sila

- sadomazo. 100%

23.11.2007 22:30:17 Tea - mene jako ceto boli
23.11.2007 22:30:19 Tea - i to
23.11.2007 22:30:25 Tea - ak me boli navecer
23.11.2007 22:30:32 Tea - a ne popim tabletu
23.11.2007 22:30:38 Davor - tea to ti je tak kad puŠiŠ... t-t-t-t tea -.-
23.11.2007 22:30:40 Tea - sanse su 99 posto
23.11.2007 22:31:19 Tea - da po noci nebum spavala jer bu me glava bolila
23.11.2007 22:31:29 Tea - sretan si kaj nemas tih problema
23.11.2007 22:31:30 Davor - da znas sta to znaci ... nosex
23.11.2007 22:32:02 Tea - -Život TežAk kaj?
23.11.2007 22:32:08 Tea - to za mene znaci?
23.11.2007 22:32:13 Davor - tea nema seksa noČaS :P
23.11.2007 22:32:36 Tea - a nema

-(ahjina tea :P )
5.11.2007 1:38:40 Davor - nema veze
5.11.2007 1:38:47 Davor - ti i matej ste se nekaj vec dogovarali
5.11.2007 1:38:57 Kristina - da onak u osam kod njega
5.11.2007 1:39:00 Kristina - NA SEX!
5.11.2007 1:39:03 Kristina - no thanx
5.11.2007 1:39:09 Davor - sex?
5.11.2007 1:39:29 Davor - veruj mi devojko da nebi taj tebe zguza
5.11.2007 1:39:57 Kristina - okej okej
5.11.2007 1:40:02 Kristina - ej rekao je berti
5.11.2007 1:40:16 Kristina - da mu me čuvaš kada njega nema
5.11.2007 1:40:25 Davor - ja cu ti lokot za picku objesit
5.11.2007 1:40:35 Kristina - isus
5.11.2007 1:40:39 Kristina - ne na taj način

- no comment really Oo...

I tak mi sa copy / paste ode cijeli post. Nadam se da ste hepi kaj sam s vama podijelio djelich historija svojih razgovora prek MSNa. Morbidno. Uzas.

Pozdravljam sve koe volim, a bogme znate ... To...
Pa pozdrav ....

| komentari (10) | print | # |

ponedjeljak, 07.01.2008.

So God told me to choose, and I have chosen what I already havE

Don't care what people say
Free yourself, let yourself go
Everybody gotta be, be yourself, be yourself now
You got to live your live free, (sure!) yeah!
Don't worry 'bout a thing, just be yourself, y'all
Everybody's got to be free

Everybody's free (Everybody's got to be free yeah)
To feel Good (This is the sound of freedom)(Sounds of freedom)
Everybody's free (Everybody's got to be free yeah) (Come on)
(This is the sound of freedom)

Veselim se jako srijedi. JEE! :D
I tako pokušam oživjeti neko zakopalo prijateljstvo - a razlog je što sam slučajno sreo Marina i
nekog njegovog frenda u Ilici, i tako se sprijateljili. Ne znam zašto - ali nakon onih priča - bojim
se svega što ima veze s njegovim roditeljima. Bog je pred najbolje ljude stavio najveće izazove.
Dakle.. Da.
Pronalazak svog dnevnika štošta je objasnio, prisjetio me na ljeto 2004. ili kad već, zimu 2005., i ljeto 2005. i tek sam vidio zašto sam ovakav i onakav. Sve se poklopilo. Sve je jasno. I svaki post
pišem u nadi da će ga jedna osoba pročitat, i možda se varam, ali ne čita ... I tako sam zbunjen,
i jadan, i ne znam ... Samo da kažem - sva zakopala prijateljstva se polako dižu - otkad smo se sreli u busu 234, družimo se prek MSN-a, a danas i uživo, i to je tak super!...
Ja i Vjeko u srijedu van i to je to - ako se prekrši dogovor - jao vjeki, a tko zna šta ću ja mislit o samom sebi. I polako ću se s vremenom vratiti u IX. gimnaziju, kad dođe vrijeme, i sve će se one obveze vratiti, i sva ta prijateljstva koja su gotovo netaknuta od završetka škole, i znam, opet ću biti ljut i jadan... Ali zasada nisam.. Pa ću uživati u ovih par dana. Do sada nije bilo dana da sam ostao doma - a to je zaista sjajno!

Snove mogu sanjati tek u paklu .. Da znam što je lijepo..

,,Još ćemo se mi vidjeti, i vidjet na šta ličiš...''-Reče i bio je to
jedan od rijetkih zagrljaja. Odem. I tako krenem na bus.
Mobitel mi je bio rijetko u upotrebi. Ali ne znaju što sam.
Pitam se hoće li se razočarati; i najgore od svega -
Imam li se ičime pohvaliti?
Ovaj post se, već znam, neće svidjeti Azri :P. Imam takav osjećaj.
Ali na sličan način se osjećaju i Tena i Melita i svi depresivci u
krugu od 40 km. Ahh 40 km -.-''.
I tako sam se vratio u Zagreb i ostavio sve iz Splita. Nisu to
bila prijateljstva za pamćenje, ali bilo ih je i ova rečenica je
toliko zanimiljiva da se jedan post treba posvetiti i njoj. Iako znam
da je toliko rijetko da ih vidjeti - Zrinka, Avan, Nada - bio sam tada
četvrti razred i sam sa sobom pomiren otišao za Split na 3 tjedna.
Bio sam po raznim kućama. I na nikog nisam ostavio neki posebni dojam.
Jedno obično ljeto i obični praznici. Vratio sam se 24.8. na Markov i
Matejin rođendan. I, dakle, tko sam postao...
Sada ću malo o tome. Ali zaista nie potrebno uzbuđivati se ili
buniti se. Reakcije na one tužne i crne postove su jako loše. -.-''.
Ali, ako to ne valja, ovo će valjati. Naime, dobio sam jednu
inspiraciju.
Jako sam ponosan na svoje djetinjstvo. Nije bilo bogzna kako
spokojno, ali, naprotiv, bilo je jako divlje i svašta se događalo.
U 1. razredu osnovne, čini mi se da sam imao najviše prijatelja kad
sam sjeo u te prve klupe. Sve sam smatrao ispod sebe. Nisam se baš
ni zamarao prijateljstvima u razredu. Meni je moje naselje bilo
uvrh glave. I tako sam bio i ovako sretan. odrastao sam uz puno
pitanja. Bio sam počašćen s nekoliko društava. Imam i dnevnik iz
tog doba. Malo sam bio glup dok sam pisao, tako da stil zanemarite,
ali taj dnevnik za mene je djelo i pol - Teško mi je biti u dva
društva. Kad bi barem mogo znati koje je društvo bolje - pomalo
umišljeno, ali istina, tada sam se družio s Laništem, REmetincom i
svojim razredom. Izađem s jednima van - svi drugi na mene polude.
Prije bih rekao da sam blagoslovljen ljudima. A ne proklet. Sad, tko
se slaže, stvarno me nije briga, ili tko se protivi. Ja znam,
blagoslovljen sam. I do dana današnjeg ponosan sam na sve prijatelje
koje imam. Brojni su. Zapravo i nisu, ali ih ima i sjajni su. I iz
kvarta, i iz Trnskog, Kajzerice, Savskog Gaja i Trešnjevke, od
odasvud, zaista ih ima. Mogao bih reći da ne bih odustao ni od svog
stila - možda sam ženskast, ali to je sve zbog previše cura u društvu.
Posve štimam po tom pitanju. Moj život je nešto novo. Nešto dobro.
Ta ženskost dopušta mi da budem, ako smijem reći, emocionalno
sagrađen, i da se na očit i simboličan način izražavam. Ništa me ne
spriječava.
Ponosan sam na svoju obitelj. S jedne strane iz Slovenije, s druge
iz Bosne, a dušom Hrvat, i tko mi kaj može. Bake i djedovi mi nisu
bili nitko i ništa. Bili su divni ljudi. Od svih njih, još mi je jedna
baka živa. Prvo je umro djed, od starosti, i to duboke, potom drugi
od teškog raka, ali znao je za njega kratko, i nije imao vremena
pozdraviti sve koje želi. Iza njega, umrla mi je baka od bolesti
srca, ali jedva ih se sjećam, i nije mi neka velika tragedija. Još
je jedna baka živa, koja stigne ispričati sve o njima. Samo jedna.
I život je gotovo potpuno ostavila negdje drugdje. Unatoč tome što
mi je pola obitelji mrtvo, odrastao sam sa oba roditelja, sestrom,
bratom i puno životinja. Tu posebno mjesto treba imati moj pas. Velik
i pitom. I lijep. I moj x). Zadnji put kad sam cmizdrio, bilo je kad
sam zamislio da umre. Gledao sam ga dok je njuškao po snijegu, i
njemu se stalno negdje žurilo. Dane provodi gledajući kroz prozor,
da mu neki pas ne izmakne. U slučaju da ugleda psa, počne nervozno
cviliti i moliti da ide van. A jadni. Tak mu je do seksa / igre,
čega već, a ne zna jadan da bu ostao djevac. Ahh, ne znam kak mu je.
I tako sam ja i dalje ponosan, na njega, obitelj i sebe.
U jednom sam trenutku razočaran što sam usmeno toliko ograničen, a
pismeno preotvoren. To me čini umjetnikom ( O.o ), ali ne baš
idealnim prijateljem. I možda se ljudi nekad razočaraju, ali ja ne.
Pa što, i da mi bog da da biram, tako bih i ja odabrao. Istina.
Na kraju krajeva, nikom zaista nije stalo do drugih. U svemu tome ima
tračak sebičnosti, koji je jedini važan, a ako povuče nešto nesebično,
slučaj slučaja i to je to. To je život. Ja se i dalje ne žalim.
Ni ljubavni / seks. život mi je tako loš. Neću se na to požaliti, jer
okrenem li dnevnik svoj, još malo dalje, vidjet ću da u ni jednom
trenutku nisam bio jadan. Dok sam imao vjere, sve su se cure u koje
sam ja bio zaljubljen zaljubljivale u mene. I šta ću. Možda Boga
ipak i ima.
Neću reći ni da sam glup. Motoriku sam savladao još od malih nogu.
I pisanje. Jedan dan, dok sam imao 3 godine, možda 4, uzeo sam žuti
flomaster i nekakav išarani papir, i, ležeći, razmišljao sam si
što da napišem. Ugledao sam šlapu, i napisao sam "Šlapa". Čak nisam
ni ružno napisao. Ali bio sam sretan. Znam pisati. I čitati, shodno
tome. I nisam čitao slovo po slovo, nego tečno i čisto sam čitao
tekstove. Matematiku sam naučio u osnovnoj, doduše, i dan danas nemam
nikakvih zanimacija za nju.
I možda nemam snage nekom opaliti šamar, ali imam snage ustati se
i prošetati psa u 4 ujutro, ako mu je sila, imam snage obraniti
Kristinu u nekom velikom trač-partyju pred 10 ljudi, imam snage
zapjevati neku dobru pjesmu, koju volim, pred neznancima, znajući da
o tome nemam pojma, i imam snage preći led, iako imam traume od leda,
i bojim ga se. Imam snage prelistati stare stranice, prebrisati ih sve,
i napisati neku svoju novu priču, izraziti se, i još pokazati svima
što mogu. I možda nemam snage nekom reći mišljenje, divlje mu pokazati
da ima i ružnog u njemu, ali ne treba velika inteligencija da moje
"neda mi se van" znači to što znači. Nemam snage dotaknuti nekog kog
volim, i na koncu, najslabiji sam pred najvećim strahovima, i još ih
snažno štujem. Kakav sam to čovjek. Sebi dovoljan, sebi dosljedan i
imam pravo počistiti svoj dio svemira, i ne samo da ga imam, nego
je moj i najveći, rekao bih. Moja snaga nije najveća, ali snažan sam
na svoj način, i, u svojim očima, najsnažniji sam.
I, po Ezopu, svijestan sam, i nikada se ne dokazujem prijateljima
kad su već propali. Ne ogovaram bez razloga, ne ogovaram bilo koga,
i najčešće u ogovaranjima sam mentalno odsutan, to se baš odnosi na
jednu osobu koja me često u zadnje vrijeme zove van da bi klevetala
jednu drugu osobu s kojom se viječito druži i po cijele dane je kod
nje.
U nekim trenucima mislim da sam najružniji na svijetu - dođu neki
ljudi, uljepšaju mi dan, kažu nešto kontra tome, pa to više i ne
spominjem. Tolikima sam najbolji prijatelj, i oni su meni. Imam sobu.
Vlastiti stol. Obitelj. Mogu hodati. I misliti. Smijem se izražavati.
Znam puno o važnim temama i imam ambicije za daljnji život. Imam
vlastito i obujno mišljenje o svakoj osobi koju sam vidio. o njima
mogu pričati danima. Svakome. Dovoljan je pogled da počnem pričati.
Da želim, ali kome se da slušati nečije mišljenje o nekoj osobi koje
je vjerojatno ionako kontra vlastitog.
Ja sam protiv svakog zakona. Ja sam protiv svačega na ovom svijetu
što je donekle konvencionalno. I dalje, dobar sam čovjek.

I tako zimski praznici sjajno prolaze. Ja sam sretan, i tko zna, možda
škola je ta zbog koje nisam sretan... Vidjet ću...
I tako prolaze dani i shvaćam da je život prekratak da se baci u depru.
Depra nas nije vrijedna. Svake noći se mogu leći slobodan, i probuditi
se rob. Ali tražeći vlast nad nekime, gubim sebe, a možda i nalazim?
Nisam umišljen, nego sretan. I zahvaljujem Valentini i Lori jer su me
nekim običnim razgovorima uvijerile u to. Više nikad neću stati na
suprotnu stranu od svog identiteta, jer često ratujem s njim, al sada
mu se pridružujem, i nitko drugi neće imati potrebe tješiti me na te
očajne načine. Sada kada pogledam, ja sam praktički napustio svoj
život i masno ga pljuvao i zamrzio ga... A tu su stali neki drugi
drugi ljudi - Karačić, Lora, Valentina, Antun, Vjeko ( posebno ),
Tena ( isto posebno ), Iva ( isto posebno ), i Kostenjak, dali su sve
od sebe da bi me vratili u ono prijašnje stanje. Vjerojatno su mislili
da sam glup - i da ne vrijedim - kad takvo nešto napravim iz sitnih
razloga. I jesam, zaista sam bio glup. I tako se za mene stvara
jedna revolucija ... Gdje shvaćam da, ako stanem na prste, mogu
doseći savršenstvo, i tko bi se pobunio? I dalje me vole oni koji
trebaju. Rekao sam Folki ( koja je isto zaslužna, ali sam je zaboravio
kod onog dijela FAK ) da me ne vole svi, a da me to jako smeta, a ona
me uvijerila da to tak treba bit, i da me neće voljeti svi,
da me vole oni koji trebaju i da nastavim živjeti. Uz sve to, bez
imalo žaljenja, ja sam postao zvijezda ...

| komentari (15) | print | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

So the story is told around but never actually told ...

I have to learn how to look right in the eyes

I like to think I'm never wrong ...